Istovremeno je uništilo bilo kakvu mogućnost zabrane ove stranke. Tajni dosje koji je sastavio Savezni ured za zaštitu ustava procurio je u utorak. Nevjerojatno retardirano štivo.
U svom posljednjem postu sam napisao kako “kampanja za zabranu Alternative für Deutschland ne ide dobro.”
Danas – samo 72 sata kasnije – moglo bi se reći kako je kampanja za zabranu Alternative für Deutschland gotovo mrtva.
To je zato što su ljudi koji su najviše predani zabrani AfD-a, također i jedni neki od najglupljih, najnesposobnijih pravnih i političkih operatera koje je svijet ikada vidio. Njihova je nesposobnost toliko ogromna (bar jednom sam se spreman baviti teorijama zavjere), pa se pitam zašto su potkopali vlastiti projekt. Toliko je loše.
Prije dva tjedna, možda se sjećate, ministrica unutarnjih poslova, Nancy Faeser, prisilila je Savezni ured za zaštitu ustava (BfV) neka požure s dugo planiranom nadogradnjom vezanom za AfD i neka stranku proglase "potvrđenom desničarskom ekstremističkom" organizacijom. Proširila se vijest o misterioznoj procjeni od 1100 stranica, punoj osuđujućih dokaza, a koji su navodno podržavali ovu nadogradnju. Ovaj dokument mora biti tajan, objasnila je Faeser u intervjuu, "... kako bismo zaštitili izvore i uskratili indikacije o tome kako smo došli do naših otkrića." Znači špijunaža, mnogo tajni, wow.
Stvar je bila u tome da dosje protiv AfD-a nije mogao biti toliko tajan, jer ga je netko (gotovo sigurno, netko u Ministarstvu unutarnjih poslova) odmah proslijedio prem Der Spiegelu, čiji su novinari objavili razne izvatke, sve u nastojanju da dokažu koliko su AfD zli, fašistički i nacistički i Hitler. Na taj bi način tisak mogao više puta dosegnuti vrhunac u valu neprestanih demokratskih orgazama zbog ponovnih mogućnosti zabrane AfD-a, čak i u nedostatku supertajnog izvješća.
Medijski cirkus se, međutim, brzo rasplinuo. Promidžbena kampanja, premotajmo unatrag: puno je stvari pošlo krivo, neke od njih su završile na neobjašnjivo krivi način. Ipak, mislio sam kako postoji makakr 40% šanse da će Bundestag pokušati pokrenuti postupak zabrane, negdje tijekom ove godine. To je, kao što rekoh, bilo u ponedjeljak. Ono što se dogodilo u utorak jest: Cicero, NiUS i Junge Freiheit, svi su primili ovu "tajnu" procjenu od 1.100 stranica (zapravo, sadrži 1.108 stranica) i objavili je u cijelosti. Od utorka navečer jako puno ljudi čita ovaj dokument i shvaćaju različite stvari.
Prvo što su shvatili jest kako tekst ne sadrži gotovo ništa što je izvedeno iz supertajnih špijunskih izvora. To je nešto više od zbirke javnih izjava političara AfD-a. Faeserino opravdanje izvora i metoda za skrivanje izvješća bila je potpuna laž.
Druga stvar koju su shvatili jest kako je to grozota. Velika većina materijala koji je BfV prikupio nije niti sumnjiv. Puno je to bezbojnih šala, memeova, ili samo banalnih ništavih izjava. Njih je tisuće i tisuće i tisuće, raspoređenih pod raznim histeričnim tematskim naslovima. Ništa ovdje nije niti izdaleka dovoljno snažno da podrži slučaj zabrane AfD-a, a puno toga je također vrlo bizarno, u smislu argumenata. Ne samo da su izgledi za zabranu AfD-a gotovo isparili, nego mislim kako će vjerojatno stranka uspjeti u svojoj sadašnjoj tužbi, te da će upravni sud u Kölnu odbaciti etiketu "desničarskog ekstremista".
Sva djela moraju se procjenjivati prema njihovoj svrsi.
Ovaj dokument ima dvije svrhe. Strogo govoreći, postoji kako bi podržao i branio nadogradnju AfD-a na status "potvrđenog desnog ekstremista". Teško je procijeniti je li dosje na tom planu uspješan, jer je “potvrđeni desni ekstremizam” etiketa koju je BfV upravo izvukao iz guzice. To nije pravna stvar i na kraju će upravni sudovi morati odlučiti podržavaju li uopće ovdje prikupljeni sumnjivi dokazi novu klasifikaciju.
Druga, šira svrha jest politička. Ovaj dokument je trebao poduprijeti slučaj zabrane AfD-a. Naime, trebalo je uvjeriti one koji su važni kako pokrenuti postupci zabrane imaju dobre šanse za uspjeh kod Saveznog ustavnog suda u Karlsruheu. I gledajući i sa ove strane, dosje je tužan promašaj. Zato je naš novi kancelar Friedrich Merz iznenada – u 48 sati, otkako je stvar procurila – odlučio da se ipak protivi zabrani AfD-a.
Ovdje moramo biti vrlo jasni u pogledu standarda. Da bi neka stranka bila zabranjena u Saveznoj Republici, mora biti protivna "freiheitliche demokratische Grundordnung", ili "osnovnom slobodnom demokratskom poretku". Riječ je o ideološkom trojstvu koje čine: ljudsko dostojanstvo, demokracija i vladavina prava. Međutim, čista opozicija nije dovoljna; strana koja je napravila jedan prekršaj, mora također nastojati svladati barem jedno od ovih trojnih božanstava na "agresivan" i "borbeni" način. Štoviše, antidemokratski program mora biti povezan sa strankom, kao sa cjelinom. Praktično, to znači da morate natjerati vodstvo stranke da se agresivno protivi i bori protiv demokracije i/ili vladavine prava i/ili ljudskog dostojanstva.
Procjena BfV-a je toliko niska kod zadovoljavanja ovog standarda, pa se iskreno morate zapitati postoje li saboteri koji potajno rade na obrani AfD-a, a koji su unutar ureda za ustavnu zaštitu. Reći kako je ovo sranje - premalo je za reći.
Značajni dijelovi ovog izvješća očito su plagirani iz nasumičnih izvora, poput nepovezanih sudskih odluka. Ovaj vrlo čudni uvod samo sažima presude Upravnog suda u Kölnu i Gornjeg upravnog suda za Nordrhein-Westfalen, koji su potvrdili BfV-ovu klasifikaciju stranke kao "osumnjičenog slučaja" desničarskog ekstremizma. Ne vidim razloga za ovako što i sumnjam da su dužnosnici BfV-a jednostavno htjeli napisati uvod o tome koliko je AfD loš, ali nisu imali za to nijednu svoju riječ ili ideju.
Srž dokumenta su dva vrlo dugačka odjeljka: prvi je od njih pod naslovom “Dokazi o naporima da se potkopa temeljni slobodan demokratski poredak”; drugi od njih je pod naslovom “Dokazi o naporima da se potkopa temeljni slobodni demokratski poredak u kampanji za savezne izbore.” BfV je očito završio prvi dio krajem prošle godine, ali onda je vlada pala u studenom, izborna kampanja je počela, a AfD je počeo proizvoditi sve više potrebnog materijala. BfV je zato odlučio pokrenuti potpuno novi odjeljak, radije nego uključiti materijale iz kampanje u svoje postojeće izvješće.
Zatim je tu i sadržaj.
Kao što sam rekao gore, ništa ovdje ne potječe ni iz kakvih tajnih izvora, uz dvije kvazi-iznimke: postoje neki nasumični detalji o nevažnim financijskim odnosima nekih političara AfD-a. Također, tu su nejasne i prilično trivijalne informacije o koordinaciji iza kulisa između AfD-a i časopisa Compact.
(Financijske stvari dolaze iz Financijske obavještajne jedinice njemačke carinske policije; i uopće ne predstavlja rad BfV-a. Što se Compacta tiče, možda se sjećate da je to časopis koji je Faeser pokušala zabraniti prošlog srpnja. Pretpostavljam da ovaj materijal potječe iz zasebne BfV istrage o Compactu i u vezi je s nastojanjem Faeser da zabrani časopis. Nijedna od ovih stavki ne predstavlja namjenski nadzor, niti doušničke operacije protiv AfD-a. Ovo mi je jednostavno ludo.)
BfV je zakonski dužan koristiti špijunažu kao posljednje sredstvo, ali cijela poanta nadogradnje AfD-a na status "osumnjičenog desničarskog ekstremista" tijekom 2021. godine - bila je otvoriti vrata nadzoru i infiltraciji. To je prijeko potrebno za one koji žele zabraniti stranku, jer ništa što su njihovi političari učinili u javnosti ne zadovoljava visoke zakonske standarde zabrane. Sva nada, cijelo ovo vrijeme, bila je u tome da je BfV proveo posljednje tri ili četiri godine naporno radeći na prisluškivanju telefona i plaćanju doušnika koji bi isporučili dokaze o krtofašističkom desničarskom ekstremizmu u AfD-u. Pa ipak, u ovom izvješću nema apsolutno ničega takvog.
Čak i kada je riječ o raspravama o strukturi stranke, kadrovskim odlukama i točkama novije povijesti, čini se kako BfV uopće nema internih izvora, te se u potpunosti oslanja na izvješća medija. Postoji malo ludosti na početku, npr. kada počinju opisivati ovu podorganizaciju AfD-a, koja sebe naziva "Židovi u AfD-u" (JAfD). Oni tvrde kako je JAfD vrlo malen klub, te njegovo postojanje ne treba osloboditi AfD sumnji u antisemitizam. Tijekom rasprave postaje jasno kako baš sve što BfV zna o JAfD-u dolazi izravno iz tiska. Broj članova, značaj unutar stranke - o svim tim, kao i ostalim točkama, vodeća njemačka domaća špijunska agencija može samo nagađati. Mogli su jednostavno nazvati predsjednika JAfD-a Artura Abramovicha i pitati ga koliko članova ima njegov klub, kao što je novinar t-onlinea učinio u veljači. Alternativno, mogli su proguglati baš taj članak, kao što sam ja upravo učinio. Nisu učinili ni jedno ni drugo. Eto koliko je ovo izvješće traljavo i potpuno neinformativno.
(JAfD ima 22 punopravna člana. Nemojte to otkriti BfV-u.)
Otkako je ovaj dosje objavljen u utorak, iskopavanje suludih odlomaka postalo je sporednim internetskim sportom. Björn Harms i Janina Lionello, iz NiUS-a, obavili su izvrstan posao sastavljajući neke od najapsurdnijih dijelova:
- U sarkastičnoj aluziji i osudu Björna Höckea za korištenje zabranjenog SA slogana “Alles für Deutschland”, AfD je razvio slogan kampanje “Alice für Deutschland”, kako bi podržao svoju kandidatkinju za kancelarku, Alice Weidel. BfV vjeruje kako je ovaj slogan "trivijalizacija" "nacionalsocijalističkog jezika" (!) i potrošili su cijele tri stranice prikupljajući sve slučajeve u kojima su političari AfD-a tijekom kampanje ponavljali frazu "Alice für Deutschland";
- Usred dugog, gore spomenutog pokušaja da se AfD osudi za antisemitizam, BfV odlučuje kako je "globalist" antisemitska "šifra" koju koristi stranka, te da je napadanje Billa Gatesa kao "globalista" stoga antisemitizam, jer se Gates "doživljava kao Židov";
- BfV također navodi kritiku Georgea Sorosa kao ipso facto dokaz antisemitizma. Kada god se netko u AfD-u požali na Sorosa, to ide ravno u njihov dosje o antisemitizmu;
- Alice Weidel je opisala migranta koji je ubio nekoga ubadanjem, kao "jednog od onih noževa", što BfV proglašava "ksenofobnom i antimanjinskom izjavom". Razni političari iz AfD-a, koji govore o "migrantima s noževima" ili "migracijama s noževima", također su krivi za povredu ljudskog dostojanstva, jer "... pojam ... uspostavlja izravnu korelaciju između migracije .... i porasta kaznenih djela koja uključuju zločine s nožem." U više navrata, BfV je klasificirao kao politički sumnjivo ponašanje spominjanja zločina migranata;
- Björn Höcke, kojeg BfV smatra posebno ekstremnim desničarskim ekstremistom, nazvao je spomenik holokaustu u Berlinu "spomenikom srama" 2017. godine. U nedavnom govoru u kampanji, Alice Weidel osudila je krčenje drveća u Reinhardswaldu kako bi se napravio prostor za vjetroturbine, a te je vjetroturbine nazvala "vjetrenjačama srama". Ovo je politički sumnjivo, jer je upotrijebila riječ "sramota", što je ista riječ koju je Höcke koristio sedam godina prije;
- BfV navodi slučaj gdje je političar AfD-a retvitao nekog drugog govoreći o “Biodeutsche” – suvremenoj i iznimno raširenoj skraćenici za “etnički Nijemac”, koja se ni na koji način ne povezuje s desnicom. Oni vrište kako ovaj retweet ukazuje na politički sumnjiva "etnička" shvaćanja.
Lako bi se ovaj popis mogao proširiti s mnogo više primjera, ali shvatili ste poantu. Ovo izvješće predstavlja rad nebrojenih stotina ljudi, koji ne rade ništa drugo, osim što svakodnevno pregledavaju Facebook i Twitter, arhiviraju tisuće objava na društvenim mrežama, govora, komentara na blogove. Budući da su nevjerojatno glupi, nenadahnuti i jadni, oni ne mogu drukčije, a da uvijek iznova ne naprave magarce od sebe. Stvarno, možete otvoriti ovu stvar na gotovo bilo kojoj stranici i pronaći drugog urlikača.
(Kao što Ulrich Vosgerau objašnjava u intervjuu, gomilanje citata jest taktika grube sile protiv neizbježnih pravnih izazova AfD-a. Odvjetnici AfD-a pojaviti će se pred upravnim sucima i izjasniti kako oni zapravo nisu desničarski ekstremisti. Jedini način da se slučaj riješi će biti tako da se cijela ova hrpa citata, jedan za drugim, proradi. Suci će izbaciti većinu ovih besmislica, ali BfV se nada kako će negdje, među ovom masom riječi, ipak pronaći nekoliko stavki. Kada su 2021. godine proglasili AfD “sumnjivom” za desničarski ekstremizam, koristili su identičan pristup, ali su standardi dokazivanja su sada valjda viši.)
Argumentacija izvješća često je vrlo ekscentrična. Kao i mnogi od nas, političari AfD-a često su kritizirali mjere vezane uz Covid i povezana kretanja, povlačeći usputne usporedbe s DDR-om. Drugi su napali europski odgovor na rat u Ukrajini tvrdnjom kako naše zemlje možda ipak djeluju u korist Sjedinjenih Država. Prema BfV-u, ovi i slični argumenti imaju za cilj potkopati povjerenje javnosti u njemačku demokraciju, pa su stoga - antidemokratski. To je već dovoljno apsurdno, ali čisti moroni koji sastavljaju tekstove od ovih sakupljenih citata, često izgleda zaboravljaju svoje zamršeno rezoniranje. Tako se događa da dugo vremena samo navode citat za citatom gdje se političari AfD-a žale na nedostatke u njemačkoj demokraciji, kao dokaz njihovog neprijateljstva prema demokraciji. Osjećate se kao da gubite razum, to je toliko ludo.
Isto vrijedi i za ono što smatram jezgrom ovog izvješća – dugačke odjeljke posvećene demonstraciji kako AfD gaji razumijevanje prema ljudskim razlikama koje ovise o “etničkoj pripadnosti” i “podrijetlu”. Strategija BfV-a i jest cijelo vrijeme bila tvrditi kako AfD planira tretirati naturalizirane Nijemce kao građane nižeg sloja, ili da im oduzme njihove putovnice i deportira ih. Ovo pogađa "ljudsko dostojanstvo", te stoga predstavlja prekršaj vrijedan zabrane.
(Ova strategija proizlazi iz starog, neuspjelog pokušaja zabrane Nacionalne demokratske stranke Njemačke iz 2017. godine. NPD je navodno imao političke ambicije u tom smjeru i suci iz Karlsruhea dali su do znanja da bi stranka mogla biti zabranjena zbog napada na "ljudsko dostojanstvo" na ovaj način. Od tada se BfV uhvatio tog kuta i pokušao ga upotrijebiti protiv AfD-a – pretpostavljam da je to zato jer je sudska praksa o tome što točno stranke moraju učiniti da bi bile zabranjene relativno rijetka. Ovo je jedna čvrsta točka u golemom moru neizvjesnosti.)
Dokaza kako AfD zapravo planira išta slično, međutim, u osnovi nema nigdje, pa stoga BfV samo kompilira tisuće izjava u kojima političari AfD-a spominju ili pretpostavljaju postojanje etničkih Nijemaca i etničkih ne-Nijemaca, te vrište o tome koliko je to strašno. Kao i kod BfV-ovog pristupa antidemokraciji, njihovi argumentacijski konstrukti propadaju sa svakom slijedećom stranicom samog izvješća. Tako se BfV doveo u bizarnu poziciju gdje optužuje svakoga tko se poziva na ljudsku etničku pripadnost ili rasu - kao desničarskog ekstremista.
Svatko tko pročita ovaj spomenik nesposobnosti i neumjesne političke zanesenosti odmah će vidjeti što se ovdje zapravo događa: Alternative für Deutschland su populistička oporbena stranka, jedna od onih koje postoje diljem Europe. Naša politička elita želi zabraniti AfD, ne zato što su oni neonacisti i ne zato što planiraju uništiti vladavinu prava, demokraciju ili ljudsko dostojanstvo. Ne, oni žele zabraniti AfD zato jer njihova rastuća snaga počinje onemogućavati postizanje parlamentarne većine među strankama kartela. Granice politički prihvatljivog se stoga moraju ponovno iscrtati kako bi se isključio AfD. Ovaj projekt podrazumijeva veliku kampanju za bacanje oblaka nacističke sumnje, pa čak i kriminala, na sve vrste uobičajenog političkog diskursa. Sada je potencijalno i normalno, kao "nacističko", nazivati metode boraca protiv Covida i cijepitelja, usporediti sa DDR-om. Potencijalno je postalo "nacistički" primijetiti kako su migranti odgovorni za golem udio zločina ubadanjem noževima i grupnih silovanja. Potencijalno je postalo "nacistički" govoriti o etničkim Nijemcima, kao i osuđivati globaliste i napadati Billa Gatesa. Sve teme za razgovor, politički prijedlozi ili terminologija jedinstvena za AfD - koja god ona bila - biti će redefinirana kao desničarski ekstrem.
Rekao sam to prije, ali reći ću opet. Njemačka ima stvarno, stvarno glupu politiku.
BY: Eugyppius; 15.05.2025.
Add comment
Comments