Tko je bio papa Franjo?

Nekoliko rečenica prije teksta: Postavljanje Bergolija na mjesto šefa rimske Kurije prošlo je izvan radara MSM-a. Način na koji je došao na tu poziciju. Općenito cijeli pontifikat i njegova istinitost. Zašto je pokopan u bazilici sv. Marije Velike u Rimu, a ne u bazilici sv. Petra, kao većina njegovih prethodnika? Na velika zvona danas MSM hvale izuzetna postignuća pape Franje. Neke veze sa WEF-om su ispričane u tekstu: https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/svijet/2464240_umro-je-globalisticki-papa. No, mislim kako je vrijeme da pogledamo same početke djelovanja. Zato se vraćamo u Argentinu. Još je jedan razlog tome: da ne bi bilo ponovo: nismo znali - kao npr. 09/11, ili zašto Alojzija Stepinca nije proglasio Svetim - da ne bude dodatnog "gasligtinga" (kako to lijepo kažu Ameri). Da ne moramo kasnije izmišljati dodatnu pamet, kao što to lijepo stalno upozorava James Corbett.  

Napisao: prof Michel Chossudovsky

Objavio: Global Research; 21.04.2025. (što je ponovljeni tekst napisan 14.03.2013.)

Milijuni katolika oplakuju odlazak pape Franje I.

Nakon što je na Uskrsnu nedjelju hrabro izgovorio svoje posljednje riječi: Buona Pasqua (Sretan Uskrs), blagoslovio je mnoštvo tisuća ljudi sa svog balkona.

U njegovo ime pročitana je snažna poruka:

“Ne može biti mira bez slobode vjere,

slobode misli,

slobode izražavanja i poštovanja mišljenja drugih,”

Od početka njegovog mandata u Vatikanu, u ožujku 2013. godine, međunarodna zajednica je papu Franju I. prikazivala kao ljevičarskog pobornika “teologije oslobođenja”, onog tko je posvećen svjetskom miru i globalnom smanjenju siromaštva.

Ali, postoji ovdje “Više onoga nego što se vidi očima”.

Prije nego što ga je izabrala papinska konklava, uloga Jorgea Marije Bergoglia u argentinskom "Prljavom ratu"  je bila dobro poznata i dokumentirana. To je bilo poznato američkom State Departmentu. To je moralo biti poznato i jednom ili više od 115 "kardinala izbornika" Papinske konklave, koja se sastala u Sikstinskoj kapeli 12. ožujka 2013. godine. 

Nepotrebno je reći kako su i katolička hijerarhija, kao i međunarodna zajednica zažmirile na to.

A mediji su, uz neke iznimke, godinama šutjeli.

Tko je bio Jorge Mario Bergoglio prije nego što je postao Papa?

Jorge Mario Bergoglio ne samo da je podupirao vojnu diktaturu, već je također igrao izravnu i suučesničku ulogu u "Prljavom ratu" (la guerra sucia) u vezi s vojnom huntom, na čelu s generalom Jorgeom Videlom, što je dovelo do uhićenja, zatvaranja, mučenja i nestanka progresivnih katoličkih svećenika i laika koji su se protivili argentinskoj vojnoj vlasti.

"...dok su dva svećenika, Francisco Jalics i Orlando Yorio, koje su oteli odredi smrti u svibnju 1976. godine, pušteni pet mjeseci kasnije. Nakon što su bili mučeni, šest drugih ljudi povezanih s njihovom župom, otetih u sklopu iste operacije, su "nestali" (desaparecidos)."

U gorkoj ironiji, dva svećenika poslana u mučilište bili su privrženi teologiji oslobođenja, protiv koje se Bergoglio u to vrijeme čvrsto protivio. Ne zaboravimo, nedugo nakon njegove investiture, u ožujku 2013. godine, britanski mediji opisivali su papu Franju kao da je donio “teologiju oslobođenja” u Vatikan, na tragu Franje Asiškog.

To je bila besmislena izjava ("lažne vijesti"): Godine 1976. Bergogliova je namjera (u sprezi s vojnom huntom koju je vodio general Jorge Videla) bila slomiti teologiju oslobođenja. 2005. godine, odvjetnica za ljudska prava, Myriam Bregman, podnijela je kaznenu tužbu protiv kardinala Jorgea Bergoglia, optužujući ga za urotu s vojnom huntom, zbog otmice dvojice isusovačkih svećenika 1976. godine. Nekoliko godina kasnije, preživjeli iz “Prljavog rata” su otvoreno optuživali kardinala Jorgea Bergoglia za suučesništvo u otmici svećenika Francisca Jalicsa i Orlanda Yorija, uz šest članova njihove župe (koji su “nestali”).

(El Mundo, 8. studenog 2010.:  https://www.elmundo.es/america/2010/11/08/argentina/1289232137.html). 

Jorge Mario Bergoglio i general Jorge Videla

Sve je ovo bilo poznato i prije njegove investiture. Zašto to nije otkriveno široj javnosti? Katolici diljem svijeta uopće nisu svjesni "Tko je bio papa Franjo I.", Jorge Mario Bergoglio.

Sljedeći je članak prvi put napisan, u ožujku 2013. godine, nakon što je vatikanska konklava izabrala kardinala Jorgea Maria Bergoglia za papu Franju I.

“Washingtonski papa”? Tko je papa Franjo?

Kardinal Jorge Mario Bergoglio i argentinski "prljavi rat"

Napomena autora: Sljedeći je članak objavljen dva dana nakon objave odluke Papinske konklave sazvane u Sikstinskoj kapeli, 12. ožujka 2013. godine. 

Proživio sam prve mjesece argentinske vojne vlade.

Veliki dio mog istraživanja seže u prošlost, od ožujka do lipnja 1976. godine, tijekom mog boravka u Argentini, kao gostujućeg profesora na Universidad Nacional de Cordoba. 

Tri godine ranije proživio sam čileanski vojni udar, 11. rujna 1973. godine. 

Osim manjih ispravaka, u ovom članku nisu napravljene nikakve izmjene; dodan je Dodatak deklasificiranih dokumenata. 

Tko je Jorge Mario Bergoglio?

Godine 1973. imenovan je "provincijalom" Argentine za Družbu Isusovu.

U tom je svojstvu Bergoglio bio najviši isusovac u Argentini tijekom vojne diktature koju je vodio general Jorge Videla (1976.-1983.).

Kasnije je postao biskup i nadbiskup Buenos Airesa. Papa Ivan Pavao II ga je, 2001. godine, uzdigao u titulu kardinala

Kada se vojna hunta odrekla vlasti 1983. godine, propisno izabrani predsjednik, Raúl Alfonsín, osnovao je Komisiju za istinu, koja se odnosila na zločine koji leže u pozadini “Prljavog rata” (La Guerra Sucia).

Washington je tajno podržavao vojnu huntu.

Američki državni tajnik, Henry Kissinger, odigrao je ulogu iza kulisa vojnog udara 1976. godine.

Kissingerov glavni zamjenik za Latinsku Ameriku, William Rogers, rekao mu je dva dana nakon puča kako "Moramo očekivati ​​priličnu količinu represije, vjerojatno dosta krvi, u Argentini uskoro...."

(Arhiv nacionalne sigurnosti, 23. ožujka 2006.: https://nsarchive2.gwu.edu/NSAEBB/NSAEBB185/index.htm). 

“Operacija Kondor”

Ironično, veliko suđenje počelo je u Buenos Airesu 05. ožujka 2013. godine, tjedan dana prije investiture kardinala Bergoglia za Papu. Suđenje, koje je bilo u tijeku u Buenos Airesu, trebalo je: "Razmotriti sveukupnost zločina počinjenih u okviru operacije Kondor, koordinirane kampanje raznih latinoameričkih diktatura koje su podržavale SAD u 1970-ima i 1980-ima, te za lov, mučenje i ubojstvo desetaka tisuća protivnika tih režima."

Za detalje pogledajte "Operation Condor: Trial on Latin American Rendition and Assassination Program", by Carlos Osorio i Peter Kornbluh, 10. ožujka 2013.: https://www.globalresearch.ca/operation-condor-trial-on-latin-american-rendition-and-assassination-program/5325882

Vojna hunta, koju je vodio general Jorge Videla, bila je odgovorna za bezbrojna ubojstva, uključujući svećenike i časne sestre, koji su se protivili vojnoj vladavini, nakon CIA-inog puča 24. ožujka 1976. godine, kojim je svrgnuta vlada Isabel Peron:

"Videla je bio među generalima koji su osuđeni za zločine protiv ljudskih prava, uključujući "nestanke", mučenja, ubojstva i otmice. Godine 1985. Videla je osuđen na doživotni zatvor u vojnom zatvoru Magdalena."

Wall Street i neoliberalna ekonomska agenda

Jedno od ključnih imenovanja vojne hunte (po naputku Wall Streeta) bio je ministar gospodarstva, Jose Alfredo Martinez de Hoz, član argentinskog poslovnog establišmenta i blizak prijatelj Davida Rockefellera.

Paket neoliberalne makroekonomske politike, usvojen pod Martinezom de Hozom, bio je "karbonska kopija" isoga onoga, koji je u listopadu 1973. godine u Čileu nametnula Pinochetova diktatura, prema savjetima "Chicago Boysa", nakon državnog udara 11. rujna 1973. godine i atentata na predsjednika Salvadora Allendea.

Plaće su odmah dekretom zamrznute. Stvarna kupovna moć pala je za više od 30 posto u 3 mjeseca, nakon vojnog udara 24. ožujka 1976. godine. (Autorove procjene, Cordoba, Argentina, srpanj 1976. godine).

Argentinsko stanovništvo je osiromašilo.

Henry Kissinger, da ne spominjemo pokojnog Davida Rockefellera, imao je sastanke s Huntom. Pod vodstvom ministra gospodarstva Josea Alfreda Martineza de Hoza, monetarnu politiku središnje banke uvelike su određivali Wall Street i MMF.

Valutno tržište je bilo izmanipulirano. Peso je namjerno precijenjen, što je dovelo do nepremostivog vanjskog duga. Cijela nacionalna ekonomija je strmoglavljena u bankrot.

Wall Street i hijerarhija Katoličke crkve

Wall Street je čvrsto stajao iza vojne hunte koja je u njezino ime vodila “Prljavi rat”. S druge strane, hijerarhija Katoličke crkve igrala je središnju ulogu u održavanju legitimnosti vojne hunte.

Isusov red - koji je predstavljao konzervativnu, ali najutjecajniju frakciju unutar Katoličke crkve, usko povezanu s argentinskim ekonomskim elitama - čvrsto je stajao iza vojne hunte, protiv takozvanih "ljevičara" u peronističkom pokretu.

“Prljavi rat”: Optužbe usmjerene protiv kardinala Jorgea Maria Bergoglia

Osuda vojne diktature (uključujući njezina kršenja ljudskih prava) bila je tabu unutar Katoličke crkve. Dok su viši ešaloni Crkve podržavali vojnu huntu, temeljni slojevi Crkve su se čvrsto protivili nametanju vojne vlasti.

Godine 2005., odvjetnica za ljudska prava, Myriam Bregman, podnijela je kaznenu tužbu protiv kardinala Jorgea Bergoglia, optužujući ga za urotu s vojnom huntom pri otmici dvojice isusovačkih svećenika, 1976. godine.

Nekoliko godina kasnije, preživjeli iz “Prljavog rata” otvoreno su optužili kardinala Jorgea Bergoglia za suučesništvo u otmici svećenika Francisca Jalicsa i Orlanda Yoria, kao i šest članova njihove župe, (El Mundo, 8. studenog 2010.)

Bergoglio, koji je u to vrijeme bio "provincijal" Družbe Isusove, naredio je dvojici "ljevičarskih" jezuitskih svećenika i protivnicima vojne vladavine "neka napuste svoj pastoralni rad", tj. bili su otpušteni, nakon podjela unutar Družbe Isusove u pogledu uloge Katoličke crkve i njezinih odnosa s vojnom huntom.

Dok su dva svećenika, Francisco Jalics i Orlando Yorio, koje su oteli odredi smrti u svibnju 1976. godine, pušteni pet mjeseci kasnije, nakon mučenja - šest drugih ljudi povezanih s njihovom župom, otetih u sklopu iste operacije su „nestali“ (desaparecidos). Među njima su bila četiri učiteljice povezane sa župom i dvojica njihovih muževa.

Nakon puštanja na slobodu, svećenik Orlando Yorio "optužio je Bergoglia da ih je zapravo predao [uključujući šest drugih ljudi] odredima smrti... Jalics je odbio razgovarati o pritužbi nakon što se preselio u osamu u njemačkom samostanu."

(Associated Press, 13. ožujka 2013.: https://www.nj.com/news/2013/03/pope_francis_a_look_at_the_lif.html)

“Tijekom prvog suđenja vođama vojne hunte, 1985. godine, Yorio je izjavio: “Siguran sam da je on sam predao popis s našim imenima mornarici.” Njih dvoje su odvedeni u ozloglašeni centar za mučenje Mornaričke škole mehanike (ESMA) i držani više od pet mjeseci prije nego što su drogirani i bačeni u grad izvan grada..."

(vidi gore: Bill van Auken: Papin "Prljavi rat", World Socialist Website and Global Research, 14. ožujka 2013.).

Među onima koje su "nestali" u rukama odreda smrti bile su Mónica Candelaria Mignone i María Marta Vázquez Ocampo, kći osnivača CELS-a (Centro de Estudios Legales y Sociales) Emilija Mignonea, i kći predsjednika Madres de Plaza de Mayo, Marthe Ocampo de Vázquez. (El Periodista Online, ožujak 2013.: https://www.elperiodista.cl/2013/03/prensa-argentina-vincula-a-bergoglio-con-el-secuestro-de-dos-jesuitas-en-1976/).

María Marta Vásquez, njezin suprug César Lugones i Mónica Candelaria Mignone, koje je jezuitski "provincijal" Jorge Mario Bergoglio navodno "predao eskadronima smrti", među tisućama su "desaparecidosa" (nestalih) tijekom argentinskog "Prljavog rata", koji je tajno podržavao Washington u okviru "Operacije Kondor". (Pogledajte: memorialmagro.com.ar)

Tijekom suđenja pokrenutog 2005. godine:

"Bergoglio [papa Franjo I.] dvaput se pozvao na svoje pravo, prema argentinskom zakonu, da odbije pojaviti se na otvorenom sudu, a kada je naposljetku svjedočio, 2010. godine, njegovi su odgovori bili izbjegavajući": "Najmanje dva slučaja izravno su uključivala Bergoglia. Jedan je ispitivao mučenje dvojice njegovih isusovačkih svećenika - Orlanda Yorija i Francisca Jalicsa - koje su 1976. godine, oteli iz sirotinjske četvrti u kojoj su živjeli, i koji su zastupali teologiju oslobođenja.

Yorio je optužio Bergoglia kako ih je zapravo predao odredima smrti... tako što je odbio reći režimu da podržava njihov rad. Jalics je odbio razgovarati o tome nakon što se preselio u osamu u njemačkom samostanu.”

(Los Angeles Times, 1. travnja 2005.: https://www.latimes.com/archives/la-xpm-2005-apr-17-fg-cardinal17-story.html). 

Tajni memorandum

Vojna vlada je priznala u Tajnom memorandumu da je otac Bergoglio optužio dvojicu svećenika što su uspostavili kontakte s guerillerosima, te što nisu poslušali naredbe crkvene hijerarhije (Conflictos de obedecencia). Također je navedeno da je isusovački red zahtijevao raspuštanje njihove grupe i da su odbili poslušati Bergogliove upute.

U dokumentu se priznaje kako je "uhićenje" dvojice svećenika, koji su odvedeni u centar za mučenje i zatočenje u Mornaričkoj školi mehanike, ESMA, bilo temeljeno na informacijama koje je otac Bergoglio prenio vojnim vlastima (potpisao g. Orcoyen). 

Dok se bivši član skupine svećenika pridružio pobuni, nije bilo dokaza da su svećenici imali kontakte s gerilskim pokretom.

“Sveta pričest za diktatore”

Optužbe upućene Bergogliu, u vezi s dvojicom otetih isusovačkih svećenika i šest članova njihove župe, samo su vrh ledenog brijega. Dok je Bergoglio bio važna osoba u Katoličkoj crkvi, sigurno nije bio jedini u podršci Vojnoj hunti.

Prema odvjetnici Myriam Bregman: “Bergogliove vlastite izjave dokazale su kako su crkveni dužnosnici znali od samog početka da hunta muči i ubija svoje građane”, a ipak su javno podržavali diktatore. “Diktatura ne bi mogla djelovati na ovaj način bez ove ključne podrške.” (Los Angeles Times, 1. travnja 2005., link gore)

Cijela katolička hijerarhija stajala je iza vojne diktature koju su sponzorirale SAD. Vrijedno je podsjetiti da je 23. ožujka 1976. godine, uoči vojnog udara:

"Videla i drugi zavjerenici primili su blagoslov nadbiskupa Parane, Adolfa Tortola, koji je također služio kao vikar oružanih snaga. Na dan samog preuzimanja, vojni čelnici su imali poduži sastanak s čelnicima biskupske konferencije. Kako je izlazio s tog sastanka, nadbiskup Tortolo je izjavio da, iako "Crkva ima svoju specifičnu misiju . . . postoje okolnosti u kojima se ne može suzdržati od sudjelovanja, čak ni kada se radi o problemima vezanim uz specifičan poredak države.” Pozvao je Argentince na "pozitivnu suradnju" s novom vladom." (The Humanist.org, siječanj 2011.)

U intervjuu koji je vodio El Sur, general Jorge Videla, koji sada [preminuo je u svibnju 2013.] služi doživotnu kaznu zatvora za zločine protiv čovječnosti, potvrdio je sljedeće:

“Obavještavao je katoličku hijerarhiju u zemlji o politici svog režima “nestajanja” političkih protivnika, te da su katolički čelnici nudili savjete o tome kako “upravljati” tom politikom.

Jorge Videla je rekao da je imao "mnogo razgovora" s argentinskim primasom, kardinalom Raúlom Franciscom Primatestom, o prljavom ratu njegovog režima protiv ljevičarskih aktivista. Rekao je da je bilo i razgovora s drugim vodećim biskupima iz argentinske biskupske konferencije, kao i s tadašnjim papinskim nuncijem u zemlji, Piom Laghijem.

Savjetovali su nas o načinu na koji da se nosimo sa situacijom, rekao je Videla.”

(Tom Henningan: "Bivši argentinski diktator kaže da je rekao Katoličkoj crkvi za nestale", Irish Times, 24. srpnja 2012.: https://www.irishtimes.com/news/former-argentinian-dictator-says-he-told-catholic-church-of-disappeared-1.542154)

Vrijedno je napomenuti da bi se prema izjavi nadbiskupa Adolfa Tortola, iz 1976. godine, vojska uvijek konzultirala s članom katoličke hijerarhije u slučaju "uhićenja" običnog člana klera. Ova je izjava izrečena posebno u vezi s dvojicom otetih isusovačkih svećenika, čije je pastoralno djelovanje bilo pod ingerencijom „provincijala” Družbe Isusove, Jorgea Maria Bergoglia.

(El Periodista Online, ožujak 2013., link gore).

Podupirući vojnu huntu, katolička hijerarhija je bila suučesnik u mučenju i masovnim ubojstvima, procjenjuje se oko "22 000 mrtvih i nestalih, od 1976. do 1978. godine ... Tisuće dodatnih žrtava još je ubijeno između 1978. i 1983. godine, kada je vojska bila prisiljena sići s vlasti." (Arhiv nacionalne sigurnosti, 23. ožujka 2006., link gore).

Uloga Vatikana

Vatikan je pod papom Pavlom VI. i papom Ivanom Pavlom II. igrao središnju ulogu u potpori argentinskoj vojnoj hunti.

Pio Laghi, vatikanski apostolski nuncij u Argentini, priznao je da je "zažmirio" na mučenja i masakre. Laghi je imao osobne veze s članovima vladajuće vojne hunte, uključujući generala Jorgea Videlu i admirala Emilija Eduarda Masseru.

Admiral Emilio Massera, u bliskoj vezi sa svojim američkim voditeljima, bio je glavni mozak "La Guerra Sucia" (Prljavi rat). Pod okriljem vojnog režima uspostavio je:

“...centar za ispitivanje i mučenje u Mornaričkoj školi mehanike, ESMA [blizu Buenos Airesa], … Bila je to sofisticirana, višenamjenska ustanova, vitalna u vojnom planu za ubojstvo procijenjenih 30.000 “državnih neprijatelja”. … Mnogo tisuća ESMA-inih zatvorenika, uključujući, na primjer, dvije francuske časne sestre, rutinski je nemilosrdno mučeno prije nego što je ubijen ili ispušten iz zrakoplova u rijeku Platu.

Massera, najsnažniji član trijumvirata, dao je sve od sebe da zadrži svoje veze s Washingtonom. Pomagao je u razvoju plana Cóndor, zajedničkog plana za koordinaciju terorizma koji provode južnoamerički vojni režimi."

(Hugh O’Shaughnessy: "Admiral Emilio Massera: Mornarički časnik koji je sudjelovao u državnom udaru 1976. u Argentini i kasnije bio zatvoren zbog svoje udjele u zločinima hunte", The Independent, 10. studenog 2010.: https://www.independent.co.uk/news/obituaries/admiral-emilio-massera-naval-officer-who-took-part-in-the-1976-coup-in-argentina-and-was-later-jailed-for-his-part-in-the-junta-rsquo-s-crimes-2129656.html)

Izvješća potvrđuju da su predstavnik Vatikana Pio Laghi i admiral Emilio Massera bili prijatelji.

Katolička crkva: Čile vs. Argentina

Vrijedi napomenuti da je nakon vojnog udara u Čileu, 11. rujna 1973. godine, kardinal od Santiaga de Chilea, Raul Silva Henriquez,  otvoreno osudio vojnu huntu na čelu s generalom Augustom Pinochetom. Za razliku od Argentine, ovaj stav katoličke hijerarhije u Čileu je bio ključan u obuzdavanju plime političkih ubojstava i kršenja ljudskih prava usmjerenih protiv pristaša Salvadora Allendea, kao i protivnika vojnog režima.

"Čovjek iza međuvjerskog Comité Pro-Paz bio je kardinal Raúl Silva Henríquez. Ubrzo nakon državnog udara, Silva je... stupio u ulogu "upstandera", izraza koji je autorica i aktivistica Samantha Power skovala kako bi razlikovala ljude koji se suprotstavljaju nepravdi - često uz veliki osobni rizik - od "promatrača".

… Ubrzo nakon državnog udara, Silva i drugi crkveni vođe objavili su deklaraciju gdje su osudili i izrazili žaljenje zbog krvoprolića. Ovo je bila temeljna prekretnica za mnoge članove čileanskog klera… Kardinal je posjetio Nacionalni stadion i, šokiran razmjerom vladinog slamanja, dao je upute svojim suradnicima neka počnu prikupljati informacije od tisuća ljudi koji su hrlili u crkvu tražeći utočište.

Silvini postupci doveli su do otvorenog sukoba s Pinochetom, koji nije oklijevao prijetiti crkvi i Comité Pro-Paz."

("Zauzimanje stava protiv Pinocheta: Katolička crkva i nestali", Taking a Stand Against Pinochet: The Catholic Church and the Disappeared pdf)