Današnja svjetska kriza koja se i dalje širi, datira u svojoj sadašnjoj fazi, od prije više od 500 godina. Tada je mala otočna nacija Engleska - nakon što se odrekla katoličanstva, zbog bračnih nevolja kralja Henryja VIII i pod vodstvom njegove kćeri ,Elizabete I. - krenula u okultni projekt osvajanja svijeta. Ovaj se cilj trebao postići svjetskom trgovačkom kolonizacijom, uključujući: veliku uključenost u međunarodnu trgovinu robljem i drogom, ratovima protiv niza vodećih europskih kontinentalnih sila (Španjolske, Francuske, Nizozemske, Njemačke, Austro-Ugarske, Osmanlija, i Rusije). Suparnik kojega nije bilo moguće odmah potisnuti bile su SAD, koje su proglasile neovisnost 1776. godine. Stoga je ponovno zauzimanje SAD-a postalo prioritetom.
Nacija koja je pružila najsnažniji otpor bila je Francuska. Engleska je napala Francusku uništivši njezinu valutu putem kreditnih balona - što je dovelo izravno do uništenja francuskog društva kroz Sedmogodišnji rat i ekonomski kolaps - nakon čega je još uslijedila i Francuska revolucija. Pljačka Indije i Kine također je pomogla potaknuti rast Engleskog carstva, hraneći generacije plemstva, koje je gradilo imanja po legendarnim engleskim selima.
Do 1694. godine, kada je osnovana Bank of England (u privatnom vlasništvu), ono što je ubrzo postalo Velikom Britanijom bilo je već preuzeto od međunarodnih financijskih grabežljivaca, koji su prakticirali sustav bankarstva s djelomičnom rezervom i koji je koristio lihvarstvo, uvećano složenim kamatama, za stvaranje beskrajne nezaslužene dobiti. To je bila metoda velike krađe - postignuta stvaranjem papirnatog novca "iz ničega" s malom količinom zlata kao podlogom (tj. "zlatnim standardom").
Židovski bankari postali su najistaknutijima u upravljanju ovim sustavom, koji se prvi put pojavio kao sila u Venecijanskom carstvu (Shakespeareov Mletački trgovac). Obitelj Rothschild iz Njemačke je postupno postala najvidljivijom kontrolnom silom diljem Zapadne Europe. Rothschildi iz Londona su odredili cijenu zlata, koja utječe do sve u duboko 20. stoljeće.
Počevši oko 1835. godine, Rothschildi su se počeli infiltrirati u SAD, pod vodstvom svog agenta Augusta Belmonta (rođenog kao Aaron Schönberg), uz Morgane i Rockefellere (kao američki partneri) - te su zajedno osnovali zloglasni “Money Trust”. Rothschildovo sjedište je bilo i još uvijek “City of London”, veličine kvadratne milje. Britanski "Kraljevi" su njihovi sponzori i marionete, uživajući u nevjerojatnom bogatstvu, kao isplatu za davanje legitimiteta bankarima - koji još uvijek traje.
Britanci su bili u mogućnosti upotrijebiti novac bankara, kako bi podmitili europske državnike neka se pridruže koalicijama (pod britanskim vodstvom) koje su uništile Napoleona, koji je pokušavao ponovo preoteti Europu od bankarske kontrole. Utječući na ruskog cara Aleksandra I. (nakon atentata na njegovog prethodnika Pavla I.), Britanija je uspjela potaknuti Napoleona na invaziju na Rusiju, što je bila pogreška koja je dovela do njegovog pada. Nakon toga je Britanija mogla oblikovati svoje moderno carstvo tijekom ostatka 19. stoljeća.
U međuvremenu, u SAD-u, prvi ministar financija Alexander Hamilton, žudeći za vlastitim američkim carstvom, nametnuo je zemlji financijski sustav - u kojem će se dug nacionalne vlade koristiti za kapitaliziranje središnjeg bankarskog sustava, putem Prve banke Sjedinjenih Država. Ovaj idiotizam bio je imitacija Banke Engleske. Današnji rezultat jest razoran američki državni dug od preko 36 trilijuna dolara. Ponavljanje iste "greške", od strane vlada diljem svijeta, stvorilo je ogroman teret duga koji je do 2023. godine dosegao više od 300 trilijuna dolara diljem svijeta.
Taj se dug nikada ne može likvidirati (često se ne mogu niti platiti samo kamate), ili pak prebaciti (uz konstanstni dodatni dug), koji neprekidno slama stanovništvo inflacijom i čini svaku naciju predatorom protiv svih ostalih. Drugi učinak golemog državnog duga jest stvaranje stalnog pritiska na države neka rasprodaju javnu imovinu, poput: javnog zemljišta, komunalnih sustava, pa čak i cesta i druge infrastrukture - bankama, investicijskim fondovima i drugim financijskim institucijama - koji imaju privatni interes, a ne javno dobro . Ovo je standardni način života diljem Kolektivnog Zapada i njegovih financijskih kolonija.
Vraćajući se u povijest: Britanija je pokušala, ali nije uspjela uništiti SAD kroz Američki građanski rat; tada je predsjednik Abraham Lincoln spasio Uniju izdavanjem beskamatnih novčanica. Nakon što je, u panici, 1837. godine, kupio američku imovinu za sitniš, Rothschildov agent August Belmont uzdigao se do predsjednika Demokratske stranke - koja je natjecala generala Georgea McClellana protiv Lincolna na izborima 1864. godine, s ciljem okončanja građanskog rata u južnjačku korist.
Britanija je opskrbljivala Jug svojim oružjem. Uvodnik londonskog Timesa objavio je kako američka vlada mora biti uništena zbog svoje politike stvaranja autohtone američke valute, koja je u suprotnosti s kamatama od 30-50 posto, koje zahtijevaju njujorško-londonske Rothschildove banke kako bi zadržale vojske Unije na terenu. Lincoln je ubijen u zavjeri koju su predvodili britanski obavještajci iz Montreala. Svaljivanje krivnje isključivo na Johna Wilkesa Bootha, bio je uvodom u kasnije priče o "usamljenom ubojici", koje se nastavljaju sve do danas.
Tada je SAD bio u mogućnosti razvijati svoje željeznice i industriju, posebice rudarstvo, samo isključivo korištenjem Rothschildovog novca, potkrijepljenog zlatom. To je omogućilo 'Money Trustu' da preuzme američku industriju, što je dovelo do Rothschildovog preuzimanja SAD-a kroz "Pobunu" Federalnih rezervi, 1913. godine. Tako su Britanci i njihovi bankari uspjeli unovčiti američku industrijsku moć kako bi aktivirali proces uništenja Njemačke. To i jest bio glavni britanski geopolitički projekt 20. stoljeća, koji se i danas nastavlja kao veliki imperijalni pothvat.
Britansko preuzimanje vlasti u SAD-u vodio je predsjednik Theodore Roosevelt. On je imao dva ujaka, koji su služili u mornarici Konfederacije, i koji su stekli moć kada su britanski operativci ubili predsjednika Williama McKinleya, 1900. godine. Nathaniel Rothschild je osnovao tajno društvo 'Okrugli stol' kako bi kanalizirati južnoafrička bogatstva, zlato i dijamanate - putem plana pokojnog Cecila Rhodesa, kako bi se ispunio Rhodesov zahtjev "povratka Amerike u Britansko Carstvo".
Jedan od Rooseveltovih zadataka bio je kandidirati se za predsjednika na listi “Bull Moose” protiv tadašnjeg republikanca, Williama Howarda Tafta, 1912. godine. To je podijelilo republikanske glasove, dopuštajući demokratu Woodrowu Wilsonu (kojega je ucjenjivao njegov voditelj i bankarski agent, “pukovnik” Edward House) neka ušeta u Bijelu kuću i potvrdi Zakon o saveznim rezervama.
Britanski 'Okrugli stol' je bio ogledalo 'Društva hodočasnika', koje je spojilo američke i britanske aristokrate u zajedničku, moćnu bazu. Britanija je stvorila “Chatham House” kao stalnu lobističku instituciju za beskrajni imperijalni rat, čemu je (u SAD-u) pariralo "Vijeće za vanjske odnose", financirali Morgan-Rockefeller organizacija. CFR nastavlja zagovarati globalnu imperijalnu dominaciju i danas. Njihov matični organ je časopis Foreign Affairs.
Istovremeno se spremala druga vrsta revolucije. Europski Židovi, pod jakim utjecajem marksizma, iskoristili su novac Rothschilda za formiranje cionističkog pokreta - koji se počeo infiltrirati u anglo-američku vlast, s ciljem stvaranja aparthejdske židovske države u Palestini, kakvu i danas poznajemo. Temeljni uzrok Prvog svjetskog rata, Drugog svjetskog rata, uništenja Njemačke i današnjeg klizanja u Treći svjetski rat jest stvaranje države Velikog Izraela - kao svjetske dominantne sile.
Ovo je i dio onoga što stoji iza planova WEF-a, WHO-a, “Velikog resetiranja,” itd. (Pogledajte klasični magnum opus britanskog novinara Douglasa Reeda: The Controversy of Zion)
https://www.unz.com/book/douglas_reed__the-controversy-of-zion/
Jedan od mojih dopisnika tvrdi kako se jedno porijeklo cionističke revolucije također može pronaći kroz španjolsku inkviziciju. On navodi da današnja svjetska revolucija nije u potpunosti židovska, te navodi Victora Hugoa kao izvor informacija preko Hugove drame Torquemada. On također navodi CIA-inu operaciju Kondor, u Latinskoj Americi, kao srodni pokret. Bila je to fašistička zavjera velikih razmjera (primjer je Pinochetov režim u Čileu, koji je veći dio Latinske Amerike držao u stisku vojno-obavještajnog terora, barem od 1975. do 1983. godine). Sama američka vlada, od Reaganove administracije do danas (tj. “Duboka država”), ima mnoge karakteristike Operacije Kondor i Inkvizicije.
Preuzimanje i izvrtanje kršćanstva od strane kršćanskih evanđeoskih cionista - koristeći Scofieldovu Bibliju, koju su financirali Židovi - također je odigralo ključnu ulogu. Također je kritično bilo financiranje cionizma od strane elite. Između tri do četiri milijuna Židova (koji su emigrirali u SAD iz istočne Europe i Rusije) su počeli preuzimati Hollywood, uz ključne američke medije, sveučilišta, financije, organizirani kriminal, i na kraju i samu vladu. Jedan od mojih djedova mislio je kako će se "brzo obogatiti" radeći za židovsku mafiju i izgubio je sve što je imao. Ovo, naravno, ne poriče činjenicu kako su bezbrojni židovski imigranti i njihovi potomci bili dobri građani i pridonosili su društvu.
U isto vrijeme: veliki projekt židovske inteligencije (tijekom 20. stoljeća) je bilo marginalizirati kršćanstvo - sakrivajući svoje prave namjere iza fasade “građanskih sloboda”. Drugi je bio zasititi mlade umove pornografijom, često prerušenom u "zabavu", koji na kraju dovodi do uništenja pristojnog obiteljskog života. Britanska obavještajna služba i anglo-američki/židovski bankari su također potaknuli boljševičku revoluciju u Rusiji, sa Židovima koji su upravljali sovjetskim Gulagom i ubijali milijune kršćana, prije nego što su i sami bili izloženi Hitlerovom napadu.
Već tada su mnogi Židovi bili zaposleni u vođenju Hitlerovih koncentracijskih logora. (Vidi Douglas Reed, citiran gore.)
Sve je ovo bilo u skladu s osnovnom filozofijom vladanja stanovništvom marksističkom nivelacijom, uz zadržavanje unosnih vrhova za sebe. Ova se strategija danas može vidjeti u nametanju "probuđene" liberalne filozofije za sve osiromašenije mase, dok je sva kontrola u rukama klase milijardera i njihovih političkih slugu. Strategija je detaljno razrađena u Protokolima.
Tako je i sam SAD postajao "boljševičkom" državom, jer su isporučili veliki dio vatrene moći za "savezničku" pobjedu u Prvom i Drugom svjetskom ratu, uključujući Lend-Lease Sovjetskom Savezu, kao i genocidno bombardiranje Njemačke i Japana. Ali, Sovjetski Savez, koji je omogućio osnivanje Izraela, sada je proglašen neprijateljem, čime je započeo Hladni rat.
SAD je iznio svoje namjere za potpunom globalnom vojnom dominacijom u studijama i političkim dokumentima, koje je za administraciju Franklina Roosevelta sastavilo Vijeće za vanjske odnose, na početku Drugog svjetskog rata. U stvaranju Države nacionalne sigurnosti, uključujući CIA-u, u 1947. godini, kao i u Wolfowitz-ovoj doktrini iz 1991. godini koja dopušta "preventivni" rat protiv svakog potencijalnog neprijatelja koji nije po volji Carstva, te u doktrini “Dominacija punog spektra” na svim vojnim frontama koju su iznijele administracije Busha II i Obame, tijekom ranog 21. stoljeća. U međuvremenu bi NATO trebao napredovti sve do ruskih granica.
Sve je to kodificirano u doktrini CFR-a, koju je proglasio Richard Haass, židovski predsjednik CFR-a tijekom 20 godina: konkretno, svaka nacija mora imati carsko dopuštenje čak i za svoje postojanje. U vrijeme posredničkog rata Carstva u Ukrajini protiv Rusije, koji je započeo državnim udarom na “Maidanu” 2014. godine, Haassova je doktrina navukla na sebe oznaku: “međunarodni poredak temeljen na pravilima”, koju je Bidenov ministar obrane Lloyd Austin toliko volio ponavljati u svojim izjavama.
Francuski Charles De Gaulle vidio je što se događa, još tijekom 1950-ih i 1960-ih, te je pokušao spriječiti ambicije Carstva izbacivanjem američke vojske iz Francuske i promicanjem ideala konfederacije suverenih europskih nacija, od “Lisabona do Urala”. No, on je svrgnut u obojenoj revoluciji, koju je sponzorirala CIA 1968. godine. De Gaulleovi protivnici su ga, prije toga, pokušali ubiti 30 puta. Iako je prisiljena ostati u NATO-u, Francuska ni danas nema niti jednu američku vojnu bazu. Unatoč tome, EU koju je De Gaulle pomogao pokrenuti, sada vodi skupina imperijalnih poslušnih pasa.
Tijekom 1980-ih i 1990-ih, židovski "Straussovci", poznati pod zajedničkim nazivom "Neocons", pridružili su se stanovnicima američkog vojno-industrijskog kompleksa (poput senatora Henryja "Scoopa" Jacksona, Donalda Rumsfelda i Dicka Cheneya), te su zajedno s Rockefellerom/Rothschildom (dominiraju velikim financijama) - kako bi preuzeli vladu SAD-a. Ključni je bio David Rockefeller, koji je osnovao Trilateralnu komisiju, za proširenje i upravljanje globalnim financijama. Put im je otvoren 1963. godine, kada su ubili predsjednika Johna F. Kennedyja (Rockefellerovog bete noira), koji je pokušao vratiti autohtonu američku valutu i namjeravao se povući iz Vijetnama. Ova se kabala također riješila predsjednika Richarda Nixona, koji je pokušavao smanjiti moć CIA-e i favorizirao je detant sa Sovjetskim Savezom.
U 1980-im i 1990-im godinama je bankarska elita, iza predsjednika Federalnih rezervi Paula Volckera, srušila proizvodno gospodarstvo. Nacija je gledala kako se milijuni američkih dolara otpremaju za osnivanje radnih mjesta u Kini i Meksiku. Nadalje, izveli su deregulaciju bankarske industrije - kako bi se omogućile predatorske politike, kao što su otkupi putem financijske poluge i otkupi dionica, uz potpuno uništenje industrije štednje i kredita prilagođene potrošačima, kancerogeni rast špekulacija derivatima, invaziju na Irak, i uranjanje novoopljačkane Rusije u depresiju, nakon pada Sovjetskog Saveza 1991. godine. SAD i NATO su tada poharali i uništili Jugoslaviju.
Nakon što je Izrael izveo napade 11. rujna, SAD, sada u potpunoj poslušnosti prema izraelskim ambicijama i navijana po potrebi od Britanije (pod Tonyjem Blairom i kasnije Borisom Johnsonom), krenuo je u niz ratova na Bliskom istoku, u Ukrajini i drugdje po svijetu kako bi dovršili ono što su vidjeli kao projekt totalne svjetske dominacije. Ti ratovi traju do danas, a novoizabrani predsjednik Trump naizgled se ne razlikuje od bilo koga drugoga do sada, što se tiče priklanjanja Izraelu.
SAD je također sponzorirao Al Qaidu, ISIS i druge islamističke teroriste za promjenu režima, prema vladama za koje se smatra kako su okrenute neovisnosti. Druga je vrsta terorističkog napada: "pandemija" COVID-19 i "vax" mRNA, u međuvremenu su implementirani od strane DARPA/NATO/Big Pharma, kako bi se smanjilo i tako bolje kontroliralo globalnu populaciju. Jedan od ciljeva jest riješiti se umirovljenika i ostalih "beskorisnih izjelica".
Sada se nazire konačna bitka protiv Kine kako bi se dovršilo preuzimanje vlasti u svijetu. Ali, američki ratovi nisu uspjeli. Sada se Rusija vraća svojim kršćanskim korijenima, BRICS je osnovan kao opozicija hegemoniji američkog dolara, a američko/europsko društvo se raspada u novim građanskim ratovima protiv "probuđenih" i dovedenih ilegalnih imigranata. Ispod površine se naslućuje egzistencijalna tjeskoba zbog cionističkog/izraelskog kulta smrti, koji pokreće vlastito "konačno rješenje" protiv Palestinaca, ali i drugih zapadnoazijskih i europskih populacija.
U stvari, SAD pod kontrolom neokonzervativaca/cionista i izraelskog lobija je stekao toliko neprijatelja u inozemstvu - sada je američka "Domovina" postala metom. Ciljanje postaje lakše iz dana u dan s infrastrukturom Carstva koja se brzo raspada.
Infrastruktura se raspada, jer je javni sektor u potpunosti prepušten na milost i nemilost grabežljivim tržištima obveznica, kojima upravljaju milijarderi i njihovi hedge fondovi (koji se temelje na lihvarstvu, prekriveni derivatima koje izdaju megabanke, uz maržu). U međuvremenu, Američki monetarni institut (AMI) procijenio je kako se do 50 posto američkih maloprodajnih cijena sastoji od složenih kamata, koje banke naplaćuju za korištenje njihovog novca.
Trebalo bi biti očito kako je novac potreban za ispunjavanje bitne ekonomske uloge društvenog sredstva razmjene, ali novac je odavno "privatiziran" za profite nekolicine. AMI je nadalje procijenio kako se sve financijske transakcije (koje provode banke) mogu obaviti po trošku uz kamatu od jedan posto. Nova Trumpova administracija planira novi napad na kupovnu moć: rezovima u socijalnom osiguranju, zdravstvenoj skrbi i javnom zapošljavanju, dok planira smanjiti poreze u korist već bogatih. Također planiraju podići carine, odsijecajući strane države od prihoda u dolarima, dok očekuju kako će iste koristiti dolare za ulaganje u dug američke vlade. Sve je to ludilo.
Nisu obični ljudi ti koji pokušavaju pretvorili prekrasan vrt planete Zemlje u ratom razorenu zagađenu paklenu rupu. To su financijeri milijarderi Carstva i njihovi vojni/vjerski miljei. Obični ljudi samo žele preživjeti.
Stoga nije teško objasniti financijske muke svjetskih nacionalnih ekonomija. Jeste li ikada čuli za "ubijanje guske koja nosi zlatno jaje"? Ili, "parazit koji je ubio domaćina"? Upravo se to dogodilo. No, možda milijarderi mogu dići u zrak cijeli svijet i pobjeći u svoje bunkere, prije nego što se sve sruši ili seljaci prijeđu preko jarka sa svojim vilama. Što Talmud kaže o tome? Trumpova vojska cionističkih savjetnika trebala bi znati odgovor.
A postoji i alternativa koja se ponekad pojavljivala kroz povijest. To se zove “dirigiste” ekonomija (upotrijebimo francusku riječ). To znači kako središnja vlada radi s privatnim sektorom na izgradnji fizičke infrastrukture, od koje koristi ima cijelo društvo i koja osigurava javno zajamčenu valutu za financiranje razvoja i osiguravanje dobrog sredstva razmjene.
Prije nego što su Rothschildi i drugi lihvari preuzeli vlast - Europa je imala dirigističke sustave - osobito Francuska tijekom svog velikog sièkla. Američki sustav Whigovaca, i kasnije republikanaca iz 19. stoljeća, bio je dirigistički sustav. Napoleon, i kasnije Charles de Gaulle su pokušali, ali nisu uspjeli, obnoviti francusko dirigističko gospodarstvo. Danas Rusija, Iran i Kina grade dirigističke sustave, zbog čega pobjeđuju Zapad u Ukrajini, a činiti će to i na svim drugim frontama.
Pred zdravom ekonomijom, sve zemlje koje čine anglo-američko-cionističko carstvo, uključujući posebno: SAD, Britaniju, Kanadu, Njemačku i Izrael - propadaju. SAD bi mogao stvoriti takav sustav danas, kao što je navedeno u Zakonu o potrebi, koji je u Kongresu predstavio zastupnik Dennis Kucinich 2011. godine i koji je trenutno u knjigama. Ako nikada niste čuli za ovaj kritično važan predloženi zakon, možete kriviti vlastite predstavnike vlade. Uključujem ovdje i bivšeg zastupnika Rona Paula, koji je pozvao vladu neka "revidira Fed", kao i zastupnika Thomasa Massieja, koji je predložio zakon za ukidanje Fed-a - no, nijedan od njih nije predložio nikakvo rješenje za zamjenu ovog lopovskog sustava.
Tko je kriv? Oni koji su uništili svoje države zbog vlastitog profita.
Davno je prošlo vrijeme za početak molitve, Ameriko. Vrijeme je da poduzmete korake i popravite nered.
Hvala na čitanju.
BY: Richard C. Cook; 17.01.2025.
Add comment
Comments