Bonjour, svijete! Bienvenue na Olimpijske igre u Parizu! Dođite zbog propagande, ostanite zbog raspirujućeg autoritarizma!
Ton nije mogao biti bolje postavljen. Pariz je uložio 1,5 milijardi eura u "čišćenje" rijeke Seine - zapravo kanalizacije na otvorenom - obećavajući Parižanima, dugoročno, mogućnost plivanja u tim otvorenim vodama, gdje bi iskoristili pripreme za olimpijsko plivanje na daljinu i triatlon kao izgovor. Ali, Seina je još uvijek previše zaražena bakterijama, mjesec dana do početka fešte.
Zatim, samo nekoliko dana prije Igara, francuska ministrica sporta obukla je kompletno ronilačko odijelo i skliznula u rijeku, vrišteći (možda zato što točno zna što je unutra), prije nego što je izjavila: "Obećavajuće!" Brzo je iskočila van i potapšala samu sebe po ramenu, jer je vlada ispunila dana obećanja. Nekoliko dana poslije je i gradonačelnik Pariza učinio isto, diveći se vodi, koja je bila baš kvalitetne smeđe boje. U Parizu baš kao u Saint Tropezu, doduše, ako dobrovoljno zatvorite oči!
Nevjerojatno, ali istinu, pravo stanje stvari sa Seinom je došlo od dopisnice CNN-a Melisse Bell, koja je nakon kupanja u rijeci izjavila kako voda "nije baš čista", ali kako se ipak može plivati.
Prilično slab povrat investicije od preko milijardu eura. Nekako se moraš zapitati kamo je nestao sav taj novac.
Ali, postoji jedan dio francuskog društva koji samo želi neka ljudi začepe i uživaju u predstavi. Drugi dio tog istog francuskog društva, odbija dopustiti da te Igre postanu besplatna pozornica za vladajuće elite, koje trčkaraju uokolo, i ponašaju se poput karikatura filmskih negativaca u distopijskom paklu.
Ceremonija otvaranja Olimpijskih igara 26. srpnja biti će grandiozna, nikada viđena i bez presedana. Ali, po koju cijenu za francusko društvo i cijelo čovječanstvo?
Ideja nekonvencionalne, nestadionske ceremonije - dočarane na vrhuncu pandemije, kada su službenici sve zatvorene prostore tretirali kao prijetnju - bila je održati otvaranje Igara po cijelom gradu. Delegacije sportaša plovile bi rijekom Seine u čamcima, predstava bi navodno bila besplatna i dostupna svima. Jedina sigurnost koja se tada činila važnom jest bila sanitarna. Slike divovske dvotjedne zabave na otvorenom zavele su Parižane. Bile bi to igre naroda. Dostupne svima.
No, sa svakim novim ciklusom vijesti, Covid je nestajao u stražnjoj projekciji. Skinule su se maske, nestale zablude. Odjednom su se dužnosnici našli na suhom, izloženi realnosti, poput proračunskog deficita i konvencionalnih sigurnosnih pitanja nevirusne vrste.
Toliko o povoljnim ulaznicama. Što je sa besplatnim javnim prijevozom, za trajanja Igara? Umjesto toga cijene javnog prijevoza u cijeloj regiji su skočile u nebo. Tvrtkama koje očekuju procvat vezan uz Olimpijadu, rečeno je kako bi im možda ipak bilo bolje neka svi zaposleni uzmu godišnji odmor za vrijeme Igara, ili ako baš moraju, neka rade od kuće tijekom Igara.
Zatim je potihao stigao povratak QR koda, iz Covid ere, zbog kontrole svakodnevnog kretanja građana. U početku bi to tajalo samo nekoliko dana, i to samo za vozila u nekoliko odabranih područja, navodno kako bi se osigurala sigurnost i neupitni uspjeh grandiozne ceremonije otvaranja.
Pošaljite svoje dokumente vladi putem interneta, pa će oni procijeniti smatraju li vaš razlog valjanim ili ne. Bilo gdje stanovali.
Pustite sve! Učinite Francusku ponosnom, ne cmizdrite! Svijet bi trebao svjedočiti predstavi kao nijednoj drugoj dosada, s prekrasnim pogledom na najturističkiji grad na svijetu, kao na turističku pozadinu razglednice. Kako bi bili sigurni kako će sve biti izvedeno bez ikakvih neugodnih incidenata, baš kako je zamišljeno - dovoze se deseci tisuća golemih metalnih barijera koje će Pariz pretvoriti u golemi kavez na otvorenom, s policijskim i vojnim časnicima iz cijelog svijeta koji uvježbavaju svoju usklađenost.
OK, pa možda kontrola ipak neće biti samo za automobile, nego i za pješake. Nekoliko kilometara. Kada se sve uzme u obzir, ta kontrola možda ipak ne bude samo nekoliko dana, već u cijelo vrijeme trajanja Olimpijskih i Paraolimpijskih igara, koje bi trebale biti gotove u rujnu. Vidjeti ćemo kada će kontrola biti gotova. Možda isto u rujnu?!
Možete biti sigurni kako će, ukoliko neki kreten želi napraviti probleme na Igrama, sigurno imati na sebi taj njihov QR kod. Što nas tjera da se zapitamo o tim njihovim obrazloženjima iza "teatra sigurnosti". Jedino što mi pada na pamet jest kako se opet radi o maskiranju duboke nesigurnosti, na isti način na koji slabi tipovi pretjerano pokazuju otvorenim pokazivanjem "muževnosti".
Ova vidljiva slamanja i lomovi su toliko neučinkoviti, pa im onda trebaju i špijunski dronovi, "pametni nadzorni sustavi" u softveru za prepoznavanje lica u stilu Minority Reporta kojim upravlja umjetna inteligencija, plus elektromagnetske i toplinske snimke kojim kao otkrivaju skrivene opasne objekte među gomilom ljudi, naravno iz daljine. Zapravo je problem u tome, jer izgleda kako nitko ipak nijeu na visini zadatka, kao što je sugerirano u povjerljivom izvješću francuskog parlamenta, koje je procurilo u svibnju, gdje se izrazila ozbiljna zabrinutost zbog učinkovitosti obrane Igara, ukoliko dođe do napada dronova.
Kako je zgodno što je Pariz sam sebi kreirao ogromne moguće sigurnosne rizike, koje nikada dosad nisu viđene kod bilo kojih drugih Olimpijskih igara - čija "rješenja", slučajno, obogaćuju vojno-industrijski kompleks i uvode sustav pojačane vladine kontrole.
Sportaši vjerojatno neće znati ništa što se događa, oni će biti prebacivani iz jednog sigurnog prostora u drugi. Svijet će vidjeti sjajnu fasadu grada, obasjanu svjetlima pozornice, po svojim televizorima. Ali, Parižani trenutno proživljavaju autoritarnu noćnu moru. Mnogi se pitaju da li je to opet neka vrsta divovskog eksperimenta, te koje će "sigurnosne" mjere uvedene zai tijekom Igara - ostati i nakon završetka svega. Nakon gašenja Olimpijske baklje. Mnogi stoga govore kako bi ovo mogla biti zadnja baklja. Zadnje Igre.
Hvala na čitanju. Pozdrav.
Add comment
Comments