"Istinski teror je jezik i vizija. Postoji duboka narativna struktura terorističkih djela, a oni se infiltriraju i mijenjaju svijest na načine kojima su pisci težili." - Don DeLillo
​

Do sada je mala tajna za svakoga - barem za svakoga tko je spreman pogledati dalje od poniznih MSM naslova i mučnih Netflixovih uradaka - kako je ukrajinska Majdan-revolucija iz 2014.godine, daleko od nacionalnog ustanka kako je predstavljena. To je zapravo bio DC-jev dizajn, državni udar financiran od strane oligarha koji je namjeravao stvoriti još jednog vazala Anglo-Američkog Carstva. Procurili telefonski razgovori između Victorije Nuland i Geoffreyja Pyatta otkrivaju kako su takve aveti prvo izazvale pokolj koji je progutao zemlju, samo kako bi cinično nadgledale njezinu obnovu, usavršavajući strategiju - već primijenjenu u Čehoslovačkoj, Jugoslaviji, Bjelorusiji, Kirgistanu, Armeniji, uz dugi popis drugih žarišta u cijelom post-sovjetskom svijetu.

https://www.activistpost.com/2023/01/ten-inconvenient-truths-about-ukraine-largely-ignored-by-the-msm.html

https://www.youtube.com/watch?v=RibAQHeDia8

https://www.bitchute.com/video/dJRbqJlVIYhZ/

Još više zabrinjava to što SAD planira novi val ove prikrivene promjene režima, u pokušaju otvaranja novih fronti u svom tekućem proxy-ratu s Rusijom. Djelujući kroz mrežu nevladinih udruga i drugih tobože humanitarnih organizacija, tajnoviti akteri Duboke države sada potiču tzv  "Obojene revolucije" u Gruziji, Mađarskoj, Moldaviji i šire - svaka pažljivo osmišljena kriza slijedi formulu koju je prvi kodirao prekaljeni neoliberal, Michael McFaul.

     Sedam stupova obojenih revolucija
​

McFaulov odnos prema Rusiji započeo je još dok je Moskva bila u epicentru SSSR-a, i on jio student na Stanfordu (kao budući američki veleposlanik provodi nekoliko semestara u stranoj zemlji učeći lokalni jezik). Ostaje nejasno što je potaklo ovo rano zanimanje. Međutim, ono što je poznato jest da je to bio interes koji će se naposljetku razviti - nakon godina provedenih kao profesor političkih znanosti i suradnik u brojnim utjecajnim think tankovima - u ulogu unutar Obamine administracije, i osobito kao glavni arhitekt zlokobnog izraza "rusko pravilo reseta". Nakon izbora 2016. godine, McFaul će uzeti pauzu od Washingtona kako bi postao profesionalni kritičar Trumpove Bijele kuće, kako na MSM-u, tako i na društvenim mrežama, često koristeći svoju platformu kako bi isticao, sada dokazano lažnu, "kontroverzu" Russiagate-a.

Usred podužeg popisa publikacija, McFaul je napisao svoj dosta potcijenjen rad: "Transitions from Postcommunism". U toj publikaciji, autor razlaže ono što bi se moglo smatrati njegovim primarnim područjem stručnosti: obojene revolucije (ili, kako ih on naziva "demokratski prodori"), kao i sedam stupova koje je potrebno podići kako bi se revolucije zapalile.

https://www.journalofdemocracy.org/wp-content/uploads/2012/04/McFaul-16-3.pdf

1. "Polu-autokratski režim"

Temeljni element u rušenju svake nepovoljne vlade, barem prema McFaulu, jest da na čelu te vlade bude vođa koji, ili jest ili bi se mogao opisati kao, polu-autokratski. Razlozi za to su dvojaki. Uz činjenicu kako samo polu-autokracija ne bi dobila ovlasti potrebne za jednostavno gušenje bilo kakvog ustanka u nastajanju, koje god jake tendencije ciljani političar pokazuje mogu se napuhati kroz magiju kontroliranih plaćenih MSM-a.

Uz iznimku Vladimira Putina, možda je Viktor Orbán taj koji jest najbolji primjer ovog rebrendiranja. Potpomognuti uplitanjem samozvanih "novinarskih pasa čuvara" poput Action for Democracy (institucija čije se financije neizbježno mogu pratiti do USAID-a), ali i uplitanja Samanthe Power (Bidenov State Department) - nastoji se prikazati i mađarskog premijera i mađarsko društvo kao represivno, paranoično i osvetoljubivo. Ovo je u najboljem slučaju slabo.Uostalom, takva retorika dolazi manje od godinu dana od Orbáne uvjerljive pobjede na izborima. Njegovo protivljenje i ratu i woke apsurdu odražava ono u zemlji u cjelini. Ali naravno, "demokracija" nikada nije bila briga Washingtona. Umjesto toga, ono na što se ovi anti-Orbánovi osjećaji svode jest pokušaj potkopavanja, koliko god umjetno, vođe koji se suprotstavlja američkim ambicijama u regiji - osjećaji koji su već uspjeli pokrenuti ono što je postalo poznato kao "The Paprika Revolution". 

https://www.actionfordemocracy.org/

https://www.theamericanconservative.com/samantha-power-color-revolution-in-hungary/

2. "Nepopularni dužnosnik"

Nakon što je ovo postignuto, mnogo je lakše poticati narativ kako dotični vođa nije samo despot, već i gorko prezreni despot. Opet skrivajući svoje motive iza smokvinog lista humanitarizma, operativci CIA-e i State Departmenta krenuli su s opremanjem prihvatljive oporbe u zemlji, kako bi alatima i znanjem pretvorili ovo projektirano nezadovoljstvo u plimni val "mirnih prosvjeda" - dajući upute aktivistima kako se organizirati na društvenim medijima, dajući im plakate i pokazujući na koji način izazvati reakcije policije. 

Ove su se taktike nedavno pokazale tijekom pokušaja svrgavanja gruzijske vlade prošlog utorka. Ovo je uslijedilo kao odgovor na prijedlog zakona koji zahtijeva da se svo inozemno financiranje u nacionalnoj politici označi kao takvo - izrazito razuman dio zakona koji bi bio gotovo kopija zakona koji su na snazi u većem dijelu zapadnog svijeta. Međutim, u strahu da bi njihova kontrola mogla biti smanjena, nevladine organizacije povezane s Bijelom kućom iskoristile su svoj utjecaj kako bi potaknule desetke tisuća prosvjednika da se okupe ispred parlamenta u Tbilisiju, a gomila je razbijala prozore i molotovljeve koktele s takvom ubilačkom namjerom da je izglasavanje zakona produljeno na neodređeno vrijeme. 

3. "Ujedinjena opozicija"

U ovoj će se točki fokus za arhitekte revolucije u boji pomaknuti s rasplamsavanja napetosti na uljepšavanje nezadovoljnika s razdraganim nadimkom, fotogeničnim likovima, otrcanim mladim skorojevićima, ali iznad svega, slikom - zapravo, stvoriti prepoznatljive "nas" ” podržati protiv već određenih “njih”.

To će, gotovo bez greške, započeti s formiranjem (ili povremeno otmicom) zapadnjački nastrojenih pokreta mladih. Prvi jasan primjer toga bio je još u bivšoj Republici Jugoslaviji, kada su studenti dvaju javnih sveučilišta u Beogradu – pod značajnim vodstvom svojih američkih nadzornika – osnovali Otpor!  To je skupina koja će se pokazati sastavnim dijelom svrgavanja Slobodana Miloševića. Njihov uspjeh postao je predložak za slične  organizacije u sferi utjecaja Kremlja, uključujući, ali ograničeno na: "Kmaru" u Gruziji, "PORA" u Ukrajini, "Yeni Fikir" u Azerbajdžanu i "KelKel" u Kirgistanu. Ovaj put, strateška pomoć koju su te skupine primile bila je uglavnom od "Koalicije za slobodu izbora" koju je okupilo američko veleposlanstvo. Njihove su aktivnosti omogućili doprinosi Svjetske banke, Nacionalne zaklade za demokraciju povezane s CIA-om i, naravno, sadašnje obilježje Obojenih revolucija - George Soros.

https://ammo.com/articles/george-soros

4. "Neovisna mogućnost praćenja izbora"

Dovoljno je reći kako postoji jaz između retorike koju je zastupao McFaul i njegove temeljne namjere. Nakon izbora 2020. godine u SAD-u, samo bi krajnje lakovjerni mogli tvrditi da američki politički establišment uopće ima obzira prema "mogućinostima neovisnog praćenja izbora". Opskurni McFaul i njegov neoliberalni dvojnik su tek nešto više od pokrića za daleko podmukliju agendu.

Uostalom, od čega su ti izborni promatrači neovisni? To sigurno nisu interesi SAD-a. Ni od organizacija poput Open Foundationa, Europske unije ili BlackRocka. Naprotiv, ono što Transparency Armenia, Udruga Promo-LEX iz Moldavije i druge takve nevladine organizacije (predvođene zapadom) predstavljaju jest paralelni sustav prebrojavanja glasova koji je sposoban žigosati ili potkopati izbore po želji. Legitimnost toga je potpuno nebitna. Optužbe o prijevari od tako dobro opremljenih agencija imaju potencijal preokrenuti bilo koji društveni preokret koji je već bio ubrzan u puni revolucionarni žar - već se postavljaju temelji za diskreditiranje nadolazećih izbora u Slovačkoj, Kazahstanu, Bugarskoj, i možda je najbolji primjer od svih, Turska.

https://theintercept.com/2023/01/22/turkey-election-erdogan/

5. "Neovisni mediji u manjini"

Još jednom, McFaulovo nastojanje da prikrije ciljeve duboke države je opipljivo. Mediji koje on i njegove kohorte žele instalirati nisu ništa neovisniji od marioneta koje nazivaju "promatračima izbora", čija je svrha samo i isključivo pojačavanje tvrdnji drugih.

Opet, Ukrajina pruža vrhunski primjer, ovaj put u obliku Narančaste revolucije 2005. godine. Nakon što je Viktor Janukovič proglasio pobjedu na izborima (čelnik koji je bio naklonjen Kremlju), naišao je na val za valom prosvjeda koji su inzistirali na tome kako je glasovanje bilo namješteno. No, dok je masovna mobilizacija studenata u Kijevu ubrzo počela dominirati globalnim vijestima, to je bilo daleko od odraza osjećaja unutar nacije kao cjeline. Usprkos tome, ovaj je dojam nastavio kultivirati mnoštvo nevladinih organizacija koje financira Soros, čiji se iskazani modus operandi promicanja novinarskog integriteta prilično dramatično razlikovao od njihovog vidljivog ponašanja. Ne samo da su preuveličali prijestupe Janukovičeve stranke, već su i zatvorili oči pred jednako jasnim prekršajima koje je počinio favorizirani kandidat Washingtona Viktor Juščenko, potpuno izbacivši iz priče neke od nedoličnih elemenata koji su vrebali među prosvjednicima.

https://www.bitchute.com/video/6hAg3odv3aQB/

https://www.bitchute.com/video/MIGhArkQ0dB1/

6. "Mobiliziranje masa"

Usred ovog kaosa, sve što je potrebno - dovršiti iluzije popularnog, iskonskog vapaja za demokracijom, kao i da se ovim energičnim (i umjetno potaknutim) agitatorima na ulicama pridruži ostatak javnosti. To se može potaknuti slabo prikrivenom retorikom političara ili njihovim izravnijim pozivima na akciju. Pri tome, malo ljudi u stvarnosti prihvaća, dok ne bude prekasno, razornu privlačnost mafijaškog mentaliteta.

I nikada ili nigdje ovo se nije pokazalo krvavijim nego u Revoluciji Tulipana u Kirgistanu 2005. godine. Zbog svoje blizine Rusiji, zajedničke granice s Kinom i svoje implicitne povezanosti s islamskim vođama u Teheranu, mala planinska nacija je vjerojatno primila veću injekciju destabilizirajućeg financiranja po glavi stanovnika nego bilo koja druga. Nevladine organizacije poput IREX-a izlaze u prvi plan, prodajući zapadnjačku orijentaciju, i to sve putem izdašno financiranih konferencija i programa razmjene. Uz zajamčenu odanost, ovi suučesnici prvo su dobili upute neka potaknu ulične demonstracije protiv predsjednika Askara Akayeva, a zatim, kad god nemiri neizbježno izbiju, neka nastave potpirivati vatru sve dok posljednji ostaci njegove vlade ne pobjegnu. To se čak proširilo na oslobađanje nasilnih zatvorenika pod uvjetom da pomognu u pokolju, postalo je orgija smrti i razaranja koja je ostavila duboke i trajne ožiljke u cijelom kirgiškom društvu i koja će se ponoviti samo pet godina kasnije kada su američki dužnosnici postali frustrirani onima koje su pomogli postaviti. 

https://rickrozoff.wordpress.com/2010/04/08/kyrgyzstan-and-the-battle-for-central-asia/

https://www.opendemocracy.net/en/colour_revolutions_3196jsp/

https://www.youtube.com/watch?v=NhlMCPb4ZM8

7. "Sijanje razdora između "Guys with Guns" skupina" 

​

Nedvojbeno najopasnija komponenta obojene revolucije, barem iz perspektive vlasti koju treba eliminirati, neposlušna je policija i vojska. Čak se i jedan primjer neslaganja može brzo proširiti među njihovim redovima, čineći odlazeći establišment bezubim i tako otvarajući put snagama koje podržava SAD pri preuzimanju vlasti. 

Kao ilustraciju ovoga, ne treba ići čak do bivšeg sovjetskog bloka ili čak proučavati slične psihološke operacije provedene na Bliskom istoku, već treba pogledati mnogo bliže kući. Tu je BLM-ovo orkestrirano demoraliziranje policije i woke-kastracija vojske, slijedeći redom McFaul-ov igrokaz.

Teško da je ovo jedini njegov stup koji je podignut u zemlji. Doista, čitatelj će bez sumnje prepoznati odjeke nedavne američke povijesti u svih sedam opisanih faza, bilo da se radi o usponu Antife, masovnom naoružavanju medija, lažnoj pobuni ili najočiglednijem od svega: histeričnim, ispraznim optužbama za "fašizam". S obzirom na skupinu korumpiranih nesposobnjakovića koji sada zauzimaju Bijelu kuću, teško je ne zaključiti kako je Amerika bila podvrgnuta vlastitoj obojenoj revoluciji, ovom podmuklom novom obliku ratovanja koji će se sigurno ponoviti – i to sa sve većom preciznošću – dok neoliberalni svjetski poredak nastavlja svoj marš prema neospornoj globalnoj dominaciji.

https://www.youtube.com/watch?v=GZskbZKtI9

https://www.youtube.com/watch?v=Opy7MLGAPBk&t=4s

​

BY: Carson J McAuley, 19.03.2023.