Tvrdnja "Tko pobijedi u utrci za umjetnu inteligenciju, pobjeđuje u svemu" je čista glupost

U posljednjih nekoliko tjedana se pojavila bujica šokantnih naslova vezanih uz umjetnu inteligenciju (UI):

-- Jensen Huang iz Nvidije je 06. rujna izjavio: "AGI (opća umjetna inteligencija) je stigla", nakon što je OpenAI predstavio GPT-6 Astra.

-- Sam Altman bio je ponešto skromniji, predviđajući da će OpenAI dosegnuti tu prekretnicu tek do kraja godine.

– Bivši istraživač iz tvrtki Anthropic i OpenAI napisao je,08. rujna, na svom profilu na društvenoj mreži: "Ljudi koji razvijaju UI iskreno vjeruju da bi nas ona mogla sve uništiti do kraja desetljeća. Ovo nije marketinški trik." Taj prethodno nepoznati profil je, u samo nekoliko dana, prikupio više od sto milijuna pregleda. Kada netko naglas kaže "ovo nije marketinški trik", obično se radi o tome.

-- Gornju tvrdnju je ubrzo podržao i Evan Hubinger, voditelj odjela za znanost o usklađivanju (alignment science) u tvrtki Anthropic, vlastitim senzacionalnim predviđanjem: "Postoji više od 10% šanse za izumiranje čovječanstva u sljedećem desetljeću". 

– Dario Amodei, izvršni direktor tvrtke Anthropic, napisao je 12. rujna esej "Moramo dozirati tempo na samom vrhu razvoja" ("We must pace the frontier"), pozivajući laboratorije za UI neka uspore procese skaliranja i usavršavanja tehnologije, navodno zbog zabrinutosti za "sigurnost". Nekoliko sati kasnije podržali su ga Altman i Elon Musk, vlasnik tvrtke xAI.

Budući nikada ne propušta priliku uključiti se u aktualnu temu o kojoj zapravo jedva da išta zna, Donald Trump odmah se oglasio na svojoj društvenoj mreži, te je 13. rujna objavio: "Vodimo ispred Kine u području UI. Najnaprednija smo zemlja na svijetu. I iskreno, želim da tako i ostane, jer tko pobijedi u utrci za UI, taj pobjeđuje općenito."

Nije tu stao. Već 14. rujna uslijedili su novi zlatni grumenčići njegove tehnološke mudrosti: "U tijeku je BOLESNA zavjera protiv UI i podatkovnih centara, a jedina strana koja je time zadovoljna jest Kina. TKO POBIJEDI U UTRCI ZA UI, TAJ POBJEĐUJE! Vodimo ispred Kine i svih ostalih, i tako ćemo nastaviti. Teoretičari zavjere, počinitelji veleizdaje, izdajice i oni koji odaju povjerljive informacije – čuvajte se!"

Zatim je 15. rujna viknuo: "Jedina kontrola ili 'zaštitne ograde' koje umjetnoj inteligenciji trebaju je SNAŽAN I PAMETAN (visokog IQ-a!) PREDSJEDNIK, a SAD to imaju, u izobilju!"

Upravo onakva sranja kakva se mogu očekivati ​​od glupog, glupog idiota sa niskim IQ-om.

Naravno, možemo samo nagađati o pravim motivacijama insajdera iz industrije koji plače.

David Sachs, Trumpov bivši "AI car", rekao je u svom "All-In" podcastu da je stav koji su zauzeli Anthropic, OpenAI i xAI najvjerojatnije publicistički, zato da bi: 

1) zabranili kinesku umjetnu inteligenciju otvorenog koda;

2) proveli regulatorno zarobljavanje, te mogli postavljati pravila i blokirati male startupove i kasnije ulaske;

3) promovirali svoje nadolazeće inicijalne javne ponude (IPO).

Cal Newport, profesor računalnih znanosti na Sveučilištu Georgetown, skovao je izraz "doom trolling" kako bi opisao zastrašivanje koje AI laboratoriji koriste.

Tvrtka Anthropic je posebno na zlu glasu zbog senzacionalističkih i neiskrenih upozorenja o sigurnosti umjetne inteligencije (UI),  koja zapravo služe njezinim vlastitim interesima, npr. privlačenja ulaganja, odvraćanja konkurencije i dovođenja regulatora u zabludu fokusiranjem na hipotetske buduće rizike umjesto na stvarnu štetu u sadašnjosti. Razumni ljudi bi trebali ovakve proroke propasti i katastrofičnu retoriku sagledati u pravom kontekstu. Baš kao što je Sachs rekao u svom podcastu: "Ako vaš proizvod nije siguran, na vama je da to popravite. Zašto zaustavljati sve ostale?" 

No, ostavimo po strani utemeljenost i logiku tvrdnji o apokalipsi uzrokovanoj UI-jem, uz stalno pretvaranje velikih kompanija u tom sektoru. Razmotrimo samo Trumpovu pretjeranu tvrdnju: "Tko god pobijedi u utrci za UI, pobjeđuje u svemu". Pristupimo toj tvrdnji iz nekoliko kutova:

– Što su to SAD "osvojile" zahvaljujući svojoj prednosti u području UI, otkako je ChatGPT prvi put objavljen u 11/2022.?

– Što UI može, a što ne može učiniti? Što je zapravo ta prednost u području UI-ja?

– Tko je u najboljem položaju za "pobjedu" dugoročno gledano?

Pregled četverogodišnje prednosti SAD-a u području UI

Nema dvojbe da su SAD i Kina glavni konkurenti u razvoju UI. Postoji i konsenzus, iako je Kina posljednjih godina znatno smanjila zaostatak, najnapredniji američki modeli su i dalje ispred kineskih za nekoliko mjeseci ili nekoliko postotnih bodova, ovisno o načinu mjerenja. To je istaknuto i u mjerodavnom izvješću "AI Index Report" za 2026. godinu, koje objavljuje Stanfordov institut za umjetnu inteligenciju usmjerenu na čovjeka (HAI): "SAD je 2025. godine uložio 23 puta više privatnog kapitala u UI nego Kina (286 milijardi dolara naspram 12 milijardi dolara), te ima prednost od 2,7% u sposobnostima na samoj granici tehnološkog razvoja softvera."

Prema tim pokazateljima, SAD zasad pobjeđuje. No, što to zapravo znači? Je li SAD tijekom protekle četiri godine pretvorio tu "prednost u području UI" u bilo kakve opipljive rezultate ili superiorne ishode na nekom važnom području?

Npr. jesu li SAD smanjile jaz u industriji električnih vozila u odnosu na Kinu? Jesu li SAD poboljšale svoje brodogradnje? Je li umjetna inteligencija pomogla u popravljanju raspadajuće infrastrukture? Jesu li SAD koristile umjetnu inteligenciju kako bi prevladale nedostatak kapaciteta za proizvodnju presretača raketa za rat protiv Irana? Jesu li SAD koristile umjetnu inteligenciju za donošenje boljih odluka, kao npr. da ne idu u rat sa Iranom jer ne mogu održati Hormuz otvorenim? Je li umjetna inteligencija predvidjela da će izgubiti od Irana? Kako je umjetna inteligencija pomogla u pobjedi u ratu?

Unatoč vodstvu u umjetnoj inteligenciji u posljednje 4 godine, SAD ima sve veći problem beskućništva u zemlji, nedostatak stambenog prostora, nejednakost bogatstva, polariziranije društvo, disfunkcionalniji politički sustav. "Vodstvo u umjetnoj inteligenciji" nije se pretvorilo u pad cijene benzina, izgradnju jedne milje brze željeznice, nižu inflaciju, lijek za rak, niti bilo kakvo poboljšanje infrastrukture i obrazovanja.

Palantir-ov vojni program umjetne inteligencije, Maven, sam je Pentagon okrivio za pružanje podataka o "pogrešnom ciljanju", što je dovelo do napada raketama "trostrukim dodirom" na djevojačku školu Minab, na dan otvaranja ilegalnog rata. U biti, vrhunski američki vojni sustav umjetne inteligencije omogućio je ratni zločin na samom početku. Bravo.

Umjesto stvaranja široko rasprostranjenog prosperiteta i poboljšanja životnog standarda, postoje brojne javne reakcije lokalnih zajednica protiv podatkovnih centara koji iscrpljuju lokalnu opskrbu električnom energijom i vodom.

Izazivam vas, navedite jednu industriju gdje je "vodstvo u umjetnoj inteligenciji" pomoglo SAD-u da bude konkurentniji u odnosu na svog glavnog rivala, Kinu. No, slično tome, Kina također nije uspjela iskoristiti svoju znatnu vještinu umjetne inteligencije za stvaranje EUV stroja i rješavanje uskog grla sa poluvodičima.

Čini se, barem do sada, "pobjeda i vodstvo u umjetnoj inteligenciji" nije puno donijela.

Što umjetna inteligencija može, a što ne može učiniti? Što pobjeda u umjetnoj inteligenciji zapravo znači?

Unatoč ne baš impresivnom dosadašnjem uspjehu, nema sumnje da je umjetna inteligencija doista transformativna tehnologija opće namjene (GPT). Nema sumnje da se umjetna inteligencija (UI) može koristiti za povećanje produktivnosti, ubrzanje inovacija i poboljšanje kvalitete ljudskog života, pod uvjetom da se njome pravilno upravlja.

No, postoje jasne granice onoga što UI može, a što ne može učiniti. Npr. UI agenti mogu pomoći programerima da brže pišu kod i učinkovitije sastave plan putovanja, nego što bi to učinio čovjek.

Istovremeno, UI vam ne može pomoći u izgradnji visokonaponskog transformatora koji je potreban za proizvodnju električne energije za rad same UI. UI ne može isporučiti kilovatsate, niti može izgraditi kuću za vas.

I zato, sada pogledajmo kako sam UI chatbot (Google Gemini) odgovara na pitanje: "Što UI može, a što ne može učiniti? I što zapravo znači prednost u području UI?"

Kako bismo uklonili marketinšku pompu i sagledali ovu tehnologiju iz strogo analitičke perspektive, moramo razdvojiti digitalnu obradu podataka od fizičke provedbe.

Vrijednost prednosti u području UI-ja ne očituje se u čarobnom stvaranju ili fizičkoj dominaciji. Umjesto toga, ona se pretvara u mehanizam za hiperubrzanu optimizaciju, predviđanje i automatizaciju.

1. dio: Što UI može, a što ne može učiniti

Najlakši način za razumijevanje ograničenja UI jest promatranje prijelaza sa informacija na materiju:

Što UI MOŽE učiniti (digitalno pojačanje)

   - Ubrzati procese istraživanja i razvoja (R&D): UI može putem simulacija u nekoliko sekundi pregledati milijune kemijskih formula ili struktura materijala, sažimajući desetljeća laboratorijskih ispitivanja metodom pokušaja i pogreške na svega nekoliko tjedana (npr. otkrivanje potencijalnih novih kemijskih sastava baterija ili optimizacija oblika radarske antene).  

   - Automatizirati složene uredske poslove: Može pisati kod, sastavljati pravne ugovore, analizirati financijska tržišta i upravljati logističkim rasporedima u trenu, čime se drastično smanjuje administrativno opterećenje. 

   - Optimizirati postojeće fizičke sustave: UI može upravljati aktivnom elektroenergetskom mrežom radi sprječavanja nestanka struje, planirati prediktivno održavanje tvorničkih strojeva prije nego se pokvare, te maksimizirati učinkovitost opskrbnih lanaca.

   - Poboljšati kinetičko ciljanje: U suvremenom ratovanju UI može obraditi goleme količine satelitskih snimaka i snimaka sa bespilotnih letjelica da bi identificirao ciljeve i navodio precizno navođeno streljivo u stvarnom vremenu, daleko brže od ljudskih operatera.

Što umjetna inteligencija NE MOŽE učiniti (fizička granica)

   - Ne može stvarati sirovine: UI ne može proizvesti neodimij za magnete, galij za radare ni litij za baterije. Ako neka zemlja nema pristup samoj rudi ili tehnologiji za njezinu preradu, UI je beskorisna.

   - Ne može zaobići inženjerske izazove pri povećanju proizvodnje: UI može dizajnirati savršen mikročip ili nacrt za hipersonični projektil, ali ne može izgraditi ASML-ov litografski stroj, niti keramičku peć za ekstremno visoke temperature potrebne za njihovu proizvodnju.

   - Ne može sama osigurati potrebnu energiju: UI ne može stvoriti bakar, transformatore, niti nuklearne kapacitete za proizvodnju bazne energije potrebne za rad vlastitih poslužitelja.

   - Ne može obavljati fizički rad: UI ne može zavariti trup broda, postaviti visokonaponski kabel za prijenos električne energije ili crpiti naftu.

2. dio: Što zapravo znači prednost u području umjetne inteligencije

Budući je umjetna inteligencija (UI) sustav za obradu informacija, a ne fizički stvaratelj, vodeća pozicija u tom području ne donosi naciji čarobni "gumb za pobjedu".

Umjesto toga, prednost u području UI se pretvara u konkretne prednosti samo ako ta nacija posjeduje fizičku infrastrukturu potrebnu za provedbu uvida koje UI pruža.

1. U hiperfinancijaliziranom gospodarstvu (zapadni model)

Ako zemlja ima dominantan softverski i financijski sektor, ali joj je industrijska baza oslabljena ili ispražnjena, prednost u području UI-ja rezultira sljedećim:

   - Ogromni korporativni profiti: bilijuni dolara tržišne kapitalizacije za tehnološke divove, snažan rast burzi i iznimno učinkovite digitalne usluge.

   - Ozbiljna strateška uska grla: UI će generirati vrlo napredne nacrte za oružje, čipove i energetske mreže, no ti će nacrti ostati samo digitalne datoteke, jer domaćem gospodarstvu nedostaju tvornice, inženjeri, transformatori i sirovine potrebni za njihovu proizvodnju. Zemlja na kraju dobiva "mozak" svjetske klase zarobljen u paraliziranom "tijelu".

2. U gospodarstvu sa dominacijom u fizičkoj proizvodnji (kineski model)

Ako zemlja već kontrolira svjetsku proizvodnju, energetsku infrastrukturu i lance opskrbe sirovinama, prednost u području UI (ili čak samo izjednačavanje sa zapadnim sposobnostima u tom području) rezultira sljedećim:

   - Hiperautomatizirana industrijska proizvodnja: izravna integracija UI u tisuće postojećih tvornica radi upravljanja automatiziranim proizvodnim linijama bez ljudske prisutnosti, automatiziranim kontejnerskim lukama i pametnim rudarskim pogonima koji rade neprekidno (24 sata dnevno, 7 dana u tjednu).

   - Brza materijalizacija rezultata istraživanja i razvoja: kada UI identificira revolucionaran materijal ili optimiziran dizajn komponente, zemlja ga može odmah testirati, usavršavati i masovno proizvoditi u komercijalnim razmjerima u roku od nekoliko mjeseci, pretvarajući digitalnu inteligenciju u fizičku vojnu i gospodarsku opremu.

Suočavanje sa stvarnošću

Prednost u području UI nije zamjena za industrijsku moć; ona je faktor koji višestruko povećava snagu industrijskih kapaciteta.

Ukupna nacionalna sposobnost = fizička industrijska baza × optimizacija pomoću UI-

Ako je fizička industrijska baza neke nacije u ključnim sektorima gotovo nikakva, njeno množenje sa ogromnim faktorom UI i dalje rezultira vrlo ograničenim ishodom. Tko god "pobijedi" u području umjetne inteligencije, pobjeđuje samo ako već posjeduje strojeve, energetsku mrežu i tvornice potrebne za pretvaranje digitalnog koda u fizičku stvarnost.

Dakle, Geminijev odgovor je sasvim jasan. Narativ, "tko pobijedi u području umjetne inteligencije, pobjeđuje u svemu" je temeljno pogrešan, jer brka obradu informacija sa fizičkom provedbom. Umjetna inteligencija ne može kršiti zakone fizike, termodinamike ili kemije. Digitalna inteligencija koja djeluje unutar poslužiteljskog sustava ne može čarobno stvoriti atomske strukture, rafinirati sirove elemente, niti može savijati čelik. Zabluda o "umjetnoj inteligenciji koja rješava sve" - razbija se o zid fizičke stvarnosti.

Razmotrimo slučaj 'rijetkih zemalja', tj. ključnog sredstva kojim Kina drži SAD u šahu. Može li umjetna inteligencija pomoći SAD-u  osloboditi se ovisnosti o kineskim proizvodima od rijetkih zemalja?

Zapadni laboratoriji već više od desetljeća koriste umjetnu inteligenciju i strojno učenje za pretraživanje milijuna hipotetskih kemijskih kombinacija da bi pronašli "trajni magnet bez rijetkih zemalja". Rezultat? Fizika je tvrdoglava. Iako je umjetna inteligencija pomogla u otkrivanju specijaliziranih alternativa (npr. legura željeza i nikla ili tetrataenita), nijedna od njih ne može se mjeriti sa  gustoćom magnetskog toka, temperaturnom stabilnošću i performansama neodimijskih (NdFeB) magneta, a kojima Kina dominira kada je riječ o masovnoj proizvodnji.

Čak i ako umjetna inteligencija osmisli teorijski alternativni materijal koji funkcionira u laboratoriju, i dalje ostaje problem opsega proizvodnje. Potrebno je izgraditi industrijski opskrbni lanac vrijedan više milijardi dolara za rudarenje, pročišćavanje i legiranje tog novog materijala, i u količinama od više milijuna tona da bi se opskrbile proizvodne linije za električna vozila i projektile. Umjetna inteligencija ne može zaobići desetogodišnje razdoblje potrebno za izgradnju ovakvih fizičkih tvornica.

Uzmimo za primjer sada hipersonične projektile. Kina i Rusija, a vjerojatno i Iran i Sjeverna Koreja, u tom području znatno prednjače pred SAD-om i Zapadom. Može li umjetna inteligencija nadoknaditi taj zaostatak?

Umjetna inteligencija može optimizirati nacrt. Može brže od ljudskog inženjera provesti računalne simulacije dinamike fluida da bi pronašla nešto aerodinamičniji oblik za hipersoničnu jedrilicu. Ali, nacrt je samo digitalni kod.

Hipersonično oružje leti brzinom većom od Mach 5 unutar atmosfere, i pritom stvara trenje koje zagrijava nosni konus na temperaturu višu od 2000 °C. Za preživljavanje u takvim uvjetima potrebna je vrlo specifična keramika koja je otporna na ekstremno visoke temperature (UHTC), poput hafnijeva karbida ili cirkonijeva diborida. Umjetna inteligencija ne može "generirati" ove materijale. Oni se moraju iskopati, kemijski preraditi uz utrošak golemih količina energije, sinterirati u naprednim vakuumskim pećima. Ako vašoj zemlji nedostaju specijalizirana kemijska postrojenja i sirovi hafnij, onda i najsavršeniji nacrt koji je izradila umjetna inteligencija ostaje tek beskorisna PDF datoteka.

Uzmimo sada za primjer brodogradnju, područje u kojem je kineska prednost pred SAD-om dobro dokumentirana. Kako tu može pomoći umjetna inteligencija?

Izgradnja modernog razarača, ili golemog kontejnerskog broda, zahtijeva ogromne suhe dokove, automatizirane portalne dizalice sposobne podići tisuće tona, teške valjaonice čelika i vojsku preciznih zavarivača specijaliziranih za konstrukcije. Umjetna inteligencija može optimizirati raspored rada u brodogradilištu, ali ne može zavariti trup, iskovati osovinu propelera, niti može istaliti čelik brodograđevne kvalitete. Zaostajanje Amerike za Kinom u brodogradnji neće se riješiti nikakvim napretkom umjetne inteligencije. Točka.

Uzmimo za primjer poluvodiče, područje u kojem SAD ima značajnu prednost pred Kinom. Može li Kina iskoristiti umjetnu inteligenciju kako bi prevladala taj problem?

Tu leži vrhunska ironija: umjetna inteligencija ne može čak niti proizvesti čipove potrebne za njezin vlastiti rad. Model umjetne inteligencije može u nekoliko minuta na računalnom ekranu osmisliti vrlo učinkovit raspored tranzistora. No, pretvaranje tog digitalnog dizajna u fizički čip zahtijeva stroj za litografiju ekstremnim ultraljubičastim zračenjem (EUV) tvrtke ASML. Takav alat teži 180 tona, sadrži 100.000 specijaliziranih komponenti, koristi Zeiss-ova zrcala polirana preciznošću na razini atoma, a čije ručno sastavljanje traje mjesecima.

Budući Kini još uvijek nedostaje industrijska precizna mehanika za izradu tog fizičkog stroja, umjetna inteligencija tu ne može nimalo pomoći. Da bi Kina zatvorila jaz u proizvodnji poluvodiča, nema drugog izbora nego izgraditi stroj za preciznu litografiju kroz inženjering i usavršavanje lanca opskrbe. Umjetna inteligencija ne može riješiti ovaj problem umjesto nje.

Naposljetku, najzanimljiviji dio Gemini-jeva odgovora jest činjenica: umjetna inteligencija ne može riješiti najveće usko grlo koje koči njezin vlastiti napredak, a to je nedostatak električne energije.

Ironija je potpuna: SAD polaže cjelokupnu budućnost na tehnologiju kojom aktivno guši vlastitu infrastrukturu zemlje. Podatkovni centri za umjetnu inteligenciju energetski su najzahtjevnija infrastruktura koju je tehnološki sektor ikada izgradio. Za obuku samo jednog naprednog modela nove generacije potrebni su gigavati kontinuirane i neprekinute električne energije.

Istovremeno, američke elektroenergetske mreže su suočene sa golemom strukturnom krizom. Umjetna inteligencija ne može programiranjem riješiti taj problem, jer on nije informacijske prirode, zato što je riječ o fizičkoj, materijalnoj i regulatornoj stvarnosti.

Tvrtka koja se bavi umjetnom inteligencijom može u svega nekoliko mjeseci unaprijediti svoj softver i osmisliti zahtjevniji model. No, izgradnja novog visokonaponskog dalekovoda, koji prelazi granice saveznih država u SAD-u, traje u prosjeku 10 do 15 godina zbog pravnih sporova, pitanja vlasništva nad zemljištem i birokratskih prepreka. Dok se softver razvija brzinom svjetlosti - fizička stvarnost elektroenergetske mreže kreće se puževim korakom.

Dajući prednost digitalnom mozgu, a pritom zanemarujući fizičko tijelo, SAD je stvorio naprednu inteligenciju zarobljenu u kavezu lišenom energije. Za izgradnju golemih podatkovnih centara, potrebnih za obuku umjetne inteligencije nove generacije, nužne su goleme količine električne energije, bakrenih vodiča, naprednih pumpi za hlađenje, transformatora i betona.

Umjetna inteligencija pojačava sposobnosti, ali može pojačati samo ono što fizički postoji.

Nakon što su dugo zanemarivali neatraktivne temelje gospodarstva koji počivaju na teškoj industriji, SAD sada pokušava izgraditi digitalnu velesilu. No, pritom nedostaju fizički transformatori, kapaciteti elektroenergetske mreže i temeljne proizvodne vještine potrebne da bi se računala uopće spojila na izvor energije.

Naposljetku, umjetna inteligencija služi za optimizaciju, a ne za stvaranje. Ona čini postojeći industrijski sustav bržim i pametnijim. Ali, ako taj fizički sustav ne postoji, onda umjetna inteligencija ostaje samo mozak bez tijela.

Tko će pobijediti u ratu umjetne inteligencije?

Revolucija umjetne inteligencije (UI) još je uvijek u povojima, unatoč nastojanjima zagovornika da nas uvjere kako je opća umjetna inteligencija (AGI) već stigla. Trenutačno se utrka odvija prvenstveno između SAD-a i Kine.

Jasno je što je potrebno za pobjedu u području UI-ja: računalna snaga grafičkih procesora (GPU), napredni modeli (tzv. "frontier models"), mogućnost primjene u stvarnom svijetu (tzv. difuzija), baza stručnjaka, kao i električna energija.

Dugoročno gledano: stručnjaci vjeruju da će UI postati javna usluga poput vode ili električne energije. Pritom će granična cijena UI, mjerena u jedinicama zvanim "tokeni", biti bliska graničnom trošku električne energije potrebne za generiranje tih tokena. Ako se to pokaže točnim - onda će se natjecanje u području UI, na kraju, svesti na pitanje tko može proizvesti najviše električne energije i uz najniže troškove.

Dok američke tehnološke tvrtke ulažu stotine milijardi dolara u softverske algoritme i istovremeno mole lokalne energetske tvrtke za megavate snage - Kina je problemu pristupila iz suprotnog smjera.

Kina je već vodeći svjetski proizvođač električne energije, sa kapacitetima većim od onih SAD-a, Europe, Japana i Indije zajedno. Grade nove energetske kapacitete brže od bilo kojeg drugog velikog gospodarstva, svake godine dodaju kapacitete dvostruko veće od ukupne instalirane snage Njemačke. Ako i kada se natjecanje u području UI svede na pitanje troškova i kapaciteta električne energije - Kina će automatski odnijeti pobjedu.

(To se nadovezuje na temu koju sam istražio u ranijem eseju o preciznijem načinu mjerenja stvarne gospodarske moći neke zemlje: https://huabinoliver.substack.com/p/another-way-to-compare-the-worlds)

Umjetna inteligencija (UI) revolucionarna je tehnologija i mi smo tek u početnoj fazi njezina razvoja i primjene. Može se iskoristiti u dobre i loše svrhe, baš kao i svaki drugi alat koji smo dosad stvorili. Iako moćna, ona nije univerzalno rješenje, niti je konačan odgovor na sve - iz istog razloga zbog kojeg je teza Francisa Fukuyame o "kraju povijesti" besmislica.

UI u svom sadašnjem obliku ne može oponašati, niti zamijeniti fizički svijet. Utjelovljena UI (poput humanoidnih robota) ili autonomni strojevi (poput dronova) definitivno će imati i fizički utjecaj, no i na tom smo putu još u debelo ranoj fazi.

Dakle, ne postoji konačni cilj u smislu "pobjede u utrci za UI", jer je riječ o evolucijskom procesu, dok ljudi moraju naučiti kako taj proces usavršiti, iskoristiti njegovu snagu i živjeti s njim.

Kada Trump izjavi: "Tko god pobijedi u utrci za UI, pobjeđuje u svemu" - lupeta je gluposti, baš kao što čini u 99.9 % svojih ostalih izjava. To je samo onaj slučaj kada se glupan obraža onima koji nemaju pojma.

https://huabinoliver.substack.com/p/whoever-wins-ai-wins-everything-is