Scijentizam vs Znanost

"33 Manašeu je bilo dvanaest godina kad je počeo kraljevati i vladao je pedeset i pet godina u Jeruzalemu.

2 Činio je zlo u očima Gospodnjim, poput gnusoba naroda koje je Gospod protjerao pred sinovima Izraelovim.

3 Ponovno je sagradio uzvišice koje je razorio njegov otac Ezekija i podigao je žrtvenike Baalima, napravio ašere i klanjao se svoj nebeskoj vojsci i služio im.

4 Sagradio je i žrtvenike u Domu Gospodnjem, za koji je Gospodin rekao: 'U Jeruzalemu će moje ime biti zauvijek.'

5 Sagradio je i žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba dvorišta Doma Gospodnjeg.

6 Provodio je svoje sinove kroz oganj u dolini sina Hinomova; također je čuvao vremena, koristio se čaranjem i vještičarenjem i bavio se zazivačima mračnih duhova i vračevima; činio je mnogo zla u očima Gospodnjim, izazivajući ga na gnjev.“

(2. Ljetopisa, 33:1-6)

Duboka i sveprisutna duhovna sljepoća pala je na Crkvu. U svojoj sljepoći zamijenili smo istinu lažima i postali smo žrtvom mnogih obmana i anti-istina; luciferska odanost naših vladara samo je jedna od tih velikih obmana. Stanje naše moderne kulture izravna je posljedica tih demonskih obmana. Previd i opravdavanje teških grijeha naše braće protiv društva nazvali smo ljubavlju. Upozorenje i pokušaj spašavanja naše braće od vječnih muka nazvali smo mržnjom. Odbacili smo Božju Riječ, Isusa Krista, i s njom smo se sve dublje spustili u jamu ludila i očaja.

Kao neizbježan rezultat, već nekoliko stoljeća naša percepcija stvarnosti je iskrivljena na temeljne načine. Obzirom na mnoge laži, poluistine, zamagljivanja i bijednih neistina, koje su nam prodane u proteklim stoljećima, potrebno je uokviriti raspravu o biblijskoj kozmologiji na stvarnim povijesnim zapisima. Ljudi koji su pokrenuli ova navodna otkrića bili su sve samo ne racionalni, koristili su mnogo mističnih rituala i alkemijskih praksi, tijekom svojih istraživanja. Spisi i životi slavnih znanstvenika poput Pitagore, Platona, Sokrata, Kopernika, Galileja, Newtona i Darwina jasno pokazuju njihova prava uvjerenja: svi su oni bili priznati okultisti i praktičari misterijskih obreda Babilona. Ono što nam se stoljećima prodaje, basna o dugotrajnom lancu intelektualnog i znanstvenog napretka, vođenog hladnom logikom i kliničkim razumom - ne može biti dalje od istine.

Kada naša moderna društva i pop kultura govore o znanosti, uglavnom ne misle na proces promatranja i eksperimentiranja, tj. promatranje vidljivog. Umjesto toga, oni uvijek pomisle prvo: "Kako se usuđujete raspravljati protiv znanosti?", zamornu mantru, koju slušamo zadnje vrijeme. Ono što je zamijenilo veliki dio našeg vjerovanja u Boga na Zapadu jest vjerovanje kako sada vlada svima znanstveni proces. Ono što se zapravo misli je slijedeće, i opisano je kroz slijedeću riječ. Scijentizam (imenica): mišljenje da su znanost i znanstvena metoda najbolji, ili čak jedini način, da se prikaže istina o svijetu i stvarnosti.

Scijentizam nije mišljenje. Scijentizam je svjetonazor. Sustav vjerovanja. Hermeneutika. Suparnička religija, koja je rođena iz misterijskih kultova Babilona, usto osvaja srca i umove. Stoljećima mi, kao Tijelo Kristovo, bijedno i jadno ne uspijevamo shvatiti jednu očitu činjenicu: upravo ova misterijska religija (na koju su nas Božji proroci cijelo vrijeme upozoravali!), a ne ljudski razum -  iznjedrila takozvano Doba prosvjetiteljstva.

Hramski kompleks Karnak, Egipat. Hram Ipet Isut (lijevo) i hram Waset (desno).

Prije nego što su Grci napisali epove ili raspravljali o sastavu kozmosa - egipatski i babilonski kultovi misterija bili su čuvari i nositelji ovog okultnog znanja. Od svojih najranijih dana, religija misterija i duh Babilona su pokretačka snaga iza ovog tzv. sekularnog pokušaja razumijevanja i ovladavanja poznatim svemirom. Upravo su u egipatskim hramovima u Karnaku, grčki velikani poput Talesa, Hipokrata, Pitagore, Sokrata i Platona, savladali drevne i arkane misterije; znanje koje su tisućljećima prenosili i čuvali egipatski čarobnjaci. Upravo je ovdje Hipokrat, otac zapadne medicine, naučio tajne ljudske anatomije.

Pitagora se smatra prvim filozofom na svijetu, mitskom figurom unutar znanstvene zajednice, ali i masonstva. Nazivaju ga ocem matematike, koji je naučio račun i geometriju od egipatskih svećenika kultova misterija. Manley P. Hall, okultni povjesničar, odražava to u svom utjecajnom djelu "Tajna učenja svih vremena": 

"Pitagora je studirao matematiku sa Egipćanima i od njih je stekao znanje o simboličkim geometrijskim tijelima."

Geometrijska tijela je bila kvadrat, krug i trokut: simboli koji se ponavljaju unutar okultne simbolike, i koji na sebi imaju slojeve i slojeve ezoterijskih značenja. U egipatskim sveučilištima (tj. divovskim hramovima, posvećenim proučavanju svetih znanosti antike), ovi starogrčki mislioci duboko su upili skriveno znanje i mistične rituale Egipta. Pitagora je ovo okultno i ezoterijsko znanje donio natrag u Grčku iz Tebe i Memfisa, i tako zauvijek oblikovao tijek zapadnjačke misli, i zapadnih društava, općenito.

Praksa ovog navodnog poluboga, proroka i mistika je bila krajnje bizarna. Svi inicirani u pitagorejskom kultu morali su se zakleti na šutnju, tijekom prve godine nakon inicijacije. Samo šutnjom i pokornošću moglo se postići prosvjetljenje. Pitagorini učenici su visoko štovali zvijezdu Veneru, jer je bila jedina zvijezda dovoljno sjajna da baca sjenu. Venera, jutarnja zvijezda, vidljiva je prije izlaska i nakon zalaska sunca; tisućljećima su je astrolozi štovali zbog ove osobine. Manley P. Hall detaljno opisuje ogroman utjecaj koji su egipatski misteriji imali na znanstvenu misao i filozofiju:

"Iako su se Heleni pokazali posebno osjetljivima na discipline filozofije, ova znanost o znanostima ne bi se trebala smatrati njihovom autohtonom. "Iako su neki Grci", piše Thomas Stanley, "osporili svojoj naciji izvor filozofije, ipak su učeniji među njima priznali da potječe sa Istoka." Veličanstvene institucije hinduističkog, kaldejskog i egipatskog učenja moraju se prepoznati kao stvarni izvor grčke mudrosti. Posljednje je oblikovano po uzoru na sjenu, koju su svetišta Elore, Ura i Memfisa bacala na misaonu supstancu primitivnog naroda. Tales, Pitagora i Platon, u svojim filozofskim lutanjima, kontaktirali su mnoge udaljene kultove i donijeli natrag znanje Egipta i nedokučivog Orijenta."  ("Tajna učenja svih vremena")

Kako Hall to jasno ističe: postoji jasna linija od babilonskih i egipatskih misterijskih obreda do grčke filozofije i znanstvenog istraživanja.

Iz spisa drevnih grčkih mislilaca također je jasno koliko su blisko gledali na pitanja duhovnih i fizičkih stvarnosti. Grčki titani filozofije i "razuma", Sokrat i njegov učenik Platon, opisuju svoje štovanje drevnih misterija u Platonovim dijalozima:

"Čini se da su osnivači misterija imali pravo značenje i nisu govorili gluposti kada su davno u figuri nagovijestili da će onaj tko neposvećen i neiniciran prijeđe u donji svijet, ležati u močvari, ali da će onaj tko tamo stigne nakon inicijacije i pročišćenja prebivati ​​sa bogovima. Jer 'mnogi su', kako kažu u misterijima, 'nositelji tirsa, ali malo je mistika' - što znači, kako ja tumačim riječi, 'pravi filozofi'. U broju onih koje sam, tijekom cijelog života, tražio, prema svojim sposobnostima, pronaći mjesto; - jesam li tražio na pravi način ili ne, i jesam li uspio ili ne, doista ću znati uskoro, ako Bog da, kada i sam stignem u drugi svijet - takvo je moje uvjerenje."  (Sokrat, 'Fedon') 

U kasnijim spisima, Sokrat potiče svog sugovornika da postane posvećenik misterijske religije:

"Vjerujem da ćeš i ti tako misliti, pod uvjetom da nisi prisiljen otići prije misterija, kao što si jučer rekao, već ostani i budi posvećen."

Kako Platon jasno ističe u svojim Dijalozima, i on i njegov učitelj, filozof/mistik Sokrat, bili su inicirani u misterijske obrede. Upravo je to okultno znanje, stečeno eksperimentiranjem i ritualnom magijom, poslužilo kao osnova grčke misli o znanosti i istraživanju prirodnog svijeta.

Rodonačelnici moderne astrologije i heliocentrizma nisu ništa bolji u pogledu svojih mističnih afiniteta. Kopernik je bio fasciniran okultizmom i očito je bio posvećenik hermetičke magije. Također je bio vatreni sljedbenik Marsilija Ficina, katoličkog svećenika, koji je bio odgovoran za oživljavanje platonske misli u Italiji:

"Moglo bi se reći da je ono što je Ficino uspostavio doista bila religija, vrsta neopoganstva. Sam Kopernik bio je duboko utjecan ovim pokretom, što se jasno vidi iz brojnih odlomaka u De Revolutionibus."  (Karl Popper: "Mudrost drevne kozmologije")

Neopoganstvo koje Popper opisuje nije ništa drugo nego nastavak misterijskih obreda iz davnih vremena. Platonova učenja i spisi samo su nastavak onoga što je naučio u Egiptu. To je štovanje i obožavanje Sunca kao božanstva (tj. Lucifera) i stoga ono mora biti središte svemira. Ovaj model svemira proizlazi iz tog dubokog religijskog uvjerenja, prije svega. Kopernikov opis modela neba više nalikuje pobožnosti nego znanstvenom traktatu:

"Usred svega sjedi Sunce na prijestolju. U ovom najljepšem hramu, da li bi mogli postaviti ovu svjetiljku na bilo koji bolji položaj sa kojeg može osvijetliti sve odjednom? Sa pravom se naziva Svjetiljka, Um, Vladar Svemira: Hermes Trismegistos ga naziva Vidljivim Bogom, Sofoklova Elektra ga naziva Svevidećim. Dakle, Sunce sjedi kao na kraljevskom prijestolju, vladajući svojom djecom, planetima koji kruže oko njega. Zemlja ima Mjesec na usluzi. Kao što Aristotel kaže u svom djelu 'O životinjama', Mjesec ima najbliži odnos sa Zemljom. U međuvremenu, Zemlja začinje Suncem i postaje trudna sa godišnjim ponovnim rođenjem."  ("De Revolutionibus")  

Vidimo jasnu liniju od Babilona preko Grčke do Kopernika, kako Karl Popper ističe u nastavku:

"Kopernik je studirao u Bologni kod platonista Novare; i Kopernikova ideja o postavljanju Sunca, a ne Zemlje u središte svemira, nije bila rezultat novih opažanja, već novog tumačenja starih i dobro poznatih činjenica, u svjetlu polureligioznih platonskih i neoplatonskih ideja. Ključna ideja može se pratiti do šeste knjige Platonove Republike, gdje možemo pročitati da Sunce igra istu ulogu u području vidljivih stvari, kao i ideja dobra u području ideja. Sada je ideja dobra najviša u hijerarhiji platonskih ideja. Sukladno tome, Sunce, koje obdaruje vidljive stvari njihovom vidljivošću, vitalnošću, rastom i napretkom, najviše je u hijerarhiji vidljivih stvari u prirodi... Sada, ako bi Sunce trebalo dobiti počasno mjesto, ako bi Sunce zaslužilo božanski status, onda bi teško bilo moguće da se okreće oko Zemlje. Jedino prikladno mjesto za tako uzvišenu zvijezdu bilo je središte svemira. Dakle, Zemlja se morala okrenuti oko Sunca. Ova platonska ideja, dakle, čini povijesnu pozadinu Kopernikanske revolucije. Ne započinje sa  opažanjima, već sa religijskom ili mitološkom idejom."  ("Nagađanja i opovrgavanja: Rast znanstvenog znanja")

Suprotno prevladavajućim narativima glavne struje, racionalizam ili opažena istina nikada nisu bili ono što je potaknulo ove ljude redefinirati našu stvarnost. Uvijek su okultno znanje i mistična vjerovanja, prenesena iz drevnih škola misterija, pokretala njihov žar opovrgnuti Božji uspostavljeni poredak.

Isaac Newton, ključna figura u znanstvenoj revoluciji 17. stoljeća, bio je još jedan mislilac iz ovog platonovskog kalupa. Newtonovo štovanje okultnog je dobro poznata tema, čak su i vladini programi priznali ovu istinu:

"…ono što je Keynes pronašao je uništilo njegovu sliku o Isaacu Newtonu. Jer, u tim rukopisima, Keynes je otkrio Isaaca Newtona koji je bio nepoznat ostatku svijeta, Isaaca Newtona koji se činio opsjednutim religijom i posvećenim okultnom."  (video dolje)

Newtonove alkemijske formule, bilješke i istraživanja bili su opsežni, obuhvaćali su cijeli njegov odrasli život. Većina Newtonovih studija vrtjela se oko prevođenja, ali i ponovnog otkrivanja ovih drevnih djela ezoteričnog znanja, za koja se nekada smatralo da su izgubljena u povijesti, što je na kraju dovelo do njegovog otkrića gravitacije. PBS (video) još jednom dopušta da ova istina izmakne:

"Newton se bavio alkemijom, jer je davala uvid u aktivne principe prirode. Gravitacija je bila okultna sila, nije imala objašnjenje, a Newton je vjerovao da je moguće da je gravitacija jedna od tih sila, jedan od tih aktivnih principa. I tako, u tom smislu, Newtonova alkemija mogla bi dati uvid u gravitaciju." 

Alkemija nije bila jedino okultno područje kojim je Newton bio opsjednut. Njegova preokupacija Velikim piramidama i njihovom ulogom u Apokalipsi je bilo jedno od mnogih pitanja ezoteričnog znanja, koja su mučila ovog sukobljenog genija.

Darwinova teorija evolucije bila je jedan od posljednjih čavala u lijesu prevladavajućeg prihvaćanja biblijske kozmologije. U njoj vidimo konačno odbacivanje narativa iz Postanka, potpuno uklanja ruku namjernog stvoritelja. Ova želja da se opovrgne inteligentni dizajn bila je jedan od glavnih pokretačkih čimbenika u stvaranju njegove ideologije:

"Stari argument dizajna u prirodi, kako ga je dao Paley, koji mi se prije činio tako uvjerljivim, sada ne vrijedi kada je otkriven zakon prirodne selekcije. Više ne možemo tvrditi da je, na primjer, prekrasnu šarku školjke školjkaša moralo napraviti inteligentno biće, poput šarke vrata čovjek. ... Sve u prirodi rezultat je fiksnih zakona."  (Autobiografija Charlesa Darwina)

Darwinova mržnja prema religiji i kršćanstvu je očito vidljiva u njegovim spisima. On daje nekoliko omalovažavajućih komentara u stilu kako je prikazano u nastavku:

"Doista teško mogu shvatiti kako bi itko mogao željeti da kršćanstvo bude istinito; Jer ako je tako, jednostavan jezik teksta kao da pokazuje da će ljudi koji ne vjeruju, a to bi uključivalo mog oca, brata i gotovo sve moje najbolje prijatelje, biti vječno kažnjeni. A to je prokleta doktrina."

Ono što Darwin ovdje ne spominje jest da su svi članovi njegove obitelji bili visokopozicionirani masoni, uključujući vrlo vjerojatno i samog njega. Vlastite riječi ovog čovjeka ne bi mogle jasnije pokazati njegove motivacije i predrasude. Darwinova mržnja prema Kristu, njegovo odbacivanje Božjeg božanskog poretka, odigrali su središnju ulogu u formiranju njegove ideologije evolucije.

Prije nego se udubimo u brojke, eksperimente, spise i dokaze 'stvarnosti' našeg svijeta, ključno je postaviti temelje razumijevanja. Prije nego počnemo shvaćati pravu prirodu stvaranja, moramo naučiti pravu povijest ljudi koji su postavili temelje modernog svijeta. Mitovi, koje su nam prodali o dobu racionalizma i prosvjetiteljstva - potpuno su šuplji. Ljudi koji stoje iza najvažnijih znanstvenih škola i otkrića ljudske povijesti - bili su uronjeni u misterijske obrede drevnog Egipta. Ovi eksperimenti i otkrića nisu bili vođeni željom da se razumije Božje stvaranje, nego da bi se otkrile skrivene misterije svemira. Iz ovog izvora okultnog i ezoteričnog znanja - proizašla je sva moderna znanstvena misao i otkrića.

Scijentizam - vjerovanje prema kojemu je znanost krajnji alat za otkrivanje naše stvarnosti - zamijenio je Crkvu kao arbitra Njegove božanske istine, unutar gotovo svih zapadnih kultura. Uklonili smo Gospodina sa Njegovog počasnog mjesta i oskvrnuli ga ovim idolima, koje su stvorili i izradili mistici i čarobnjaci.

Zavarali smo se misleći kako smo najnaprednija civilizacija koja krasi Božju zelenu Zemlju.

Pa ipak, naše je društvo moralno bankrotirano, zaostalije, neupućenije i izopačenije nego ikada prije u povijesti.

"Najljepša stvar koju možemo iskusiti je TAJANSTVENO. To je izvor sve istinske umjetnosti i znanosti." 

(Albert Einstein)