Katastrofalno razotkrivanje

Odakle početi? Pa, najbolje od kraja...

Trumpova radna skupina Luna ima eksplozivan mandat za otkrivanje dugo potiskivanih istina: od političkih atentata i 11. rujna,  do NLO-a i COVID-19. Ali, ovo nije obična istraga. Bilo koji ishod bio, uspjeh ili neuspjeh, svakako bi uništila legitimnost američke savezne vlade. Sam čin razotkrivanja punog spektra sakrivanja i zataškavanja prijeti urušavanjem cijelog ustavnog poretka. No, možda to i jest skriveni cilj onoga tko stvarno stoji iza osnivanja Radne skupine za deklasifikaciju saveznih tajni.

Kontakt sa onima koje nazivaju Nordijcima nije susret sa nekom vanzemaljskom civilizacijom. Ovdje se radi o višem sloju naše vlastite vrste, koji se odavno odvojio od drugih zemaljskih društava, možda i u pokušaju da ih bolje kontrolira. Vrijeme je da se razbiju naivni mitovi dobrohotne "svemirske braće", ili da se poskidaju maske "Venerijanaca", "Ummita" i "Plejađana", samo kako bi se razotkrila jedna ljudska Odcjepljena civilizacija, koja je fašističke strukture, alli i u eugeničke svrhe zamaskirana kao međuzvjezdani spasitelj, dok tajno orkestrira planetarni program nadzora, psihičkog podjarmljivanja i biološke dominacije.

Kontakti iz 1950-ih godina, poput Georgea Van Tassela, nisu bili neki nepoznati pustinjski mistici, koji kanaliziraju kozmičku dobrohotnost. To su bili proroci nove rasne teologije, glasnici kripto-nacističkog evanđelja, odjeveni u znanstvenofantastičnu odjeću ranog svemirskog doba. Od rezonantnih komora, do psihičkih hodnika i podzemnih nordijskih baza na Jadranu, vidimo pojavu svjetonazorskog rata (njem. Weltanschauungskrieg), koji se vodi ne mecima i bombama, nego memetičkim programiranjem i psihotroničkom sugestijom.

Ovi susreti su pomno osmišljeni kako bi preoblikovali religijsku maštu Zapada, ne zato da bi nas oslobodili praznovjerja, već da bi nas pripremili za tehno-totalitarnu teokraciju, koja bi bila utemeljena na pronalasku izvanzemaljskog prosvjetljenja. Susreti, koje su ljudi poput Van Tassela, Waltona i Striebera, imali sa ovim bićima – ne otkrivaju nikakve transcendentalne poruke mira, već programe otmica, genetskog sakupljanja materijala i psihičke kontrole. Njihovo nadljudsko upravljanje psi-sposobnostima, njihova besprijekorna infiltracija u obrambene institucije, poput NATO-SHAPE - usmjereni su na podjarmljivanje čovječanstva.

"Povjerenje kroz transparentnost"

Dana 11. veljače 2025. godine, zastupnica Anna Paulina Luna, iz Kongresa Sjedinjenih Država, najavila je formiranje radne skupine za razotkrivanje punog spektra, naravno, sa njom na čelu te skupine. Službeno se zove Radna skupina za deklasifikaciju saveznih tajni. Ona je u ime američke vlade obećala kako će ova radna skupina "razotkriti istinu o atentatima na JFK, RFK i MLK, dosjeima Epstein, NLO-fileove, tajne 11. rujna i podrijetlu COVID-19." Luna je tada rekla: "Moja je svečana dužnost početi formirati novi odnos između vlade i onih kojima se vlada.“ Konačno, iznošenje cijele istine i razotkrivanje samo istine o svim nabrojanim temama jest način povratka "povjerenja kroz transparentnost".

Dakle, gledamo ovo sa pomalo realnosti: ovo bi bila najznačajnija izjava koju je ikada dao ijedan dužnosnik američke vlade; ukoliko, nakon što su potvrdili da će Kongres razotkriti sve ove zločine kako bi "vratili povjerenje građana kroz transparentnost" i ako se vlasti ponovno lagati tako što "priznajui manji zločin", uz predaju poluistina i puno dezinformacija - onda je stvarno jasno kako u Americi neće ostati nikakva legitimna suverena vlast. Savezna vlada više ne bi imala zakonsko pravo naplaćivati ​​poreze, kamoli uhititi bilo koga zbog ubojstva, niti zbog prelaska državne granice. Zapravo: ničemu što bi rekao bilo koji vladin dužnosnik se više nikada ne bi vjerovalo - čak niti o proglašenju izvanrednog stanja, kada milijuni života ovise o tome.

Pogledajmo drugu stranu: ukoliko bi Luna Task Force nekako uspijeli ispuniti obećanje o potpunom Razotkrivanju svih ovih tema, onda bi to opet rezultiralo nasilnom revolucijom ili građanskim ratom, koji uništava saveznu vladu Sjedinjenih Država, te je zamjenjuje tko zna kakvim novim režimom. Uopće neću spominjati šire geopolitičke posljedice - što bi dovelo priznanje  svjetske supersile koja je desetljećima počinila sve gnusne zločine, implicirano onim što je toliko dugo (od istih tim vlasti) odbacivano kao rubne "teorije zavjere". Zapravo, istina je da ljudi izgube bliske i drage ljude kada počnu dublje propitivati bilo koju od ovih rubnih "zavjera". 

Poanta je u tome što to nisu apstraktne teme. Ljudi su osobno plaćali cijenu, kada su pokušavali utvrditi istinu, ili nešto više činjenica otkriti drugim ljudima, prijateljima, rodbini, poslovnim suradnicima. Vjerojatno su milijuni Amerikanaca imali slična iskustva (kao i ostali ljudi na svijetu) kada bi započeli dublje zakopati lopatu, nego što dozvoljava službena priča o bilo kojoj od  ovih mračnih "zavjera", u koje je 100% uključena američka vlada. Ali, koliko je pojedinaca otkrilo zamršenu mrežu koja povezuje sve ove izdajničke zločine? Ne radi se o dva ili tri pojedinca - radi se o svima. Koliko je ljudi istovremeno gledalo Pauka kako plete mrežu? Teoretski, ono što je obećano pred Kongresom, vezano uz Razotkrivanje punog spektra od strane Radne skupine Luna, zapravo potvrđuje kako su sve ove "zavjere" povezane, jer je Anna Paulina Mayerhofer pokrenula istovremenu istragu svih ovih zavjera. Dakle, razotkrivanje cijele istine o npr. atentatima na Kennedyjeve će neizbježno dovesti do otkrića sa prikrivanjem istine NLO-a, i da je ista skupina odgovorna i za operacije pod lažnom zastavom 11. rujna, itditd. 

Da, gđo. Mayerhofer.

Gospođe je za sebe izmislila ime "Luna", što je zanimljivo, jer Mjesec istaknuto figurira kod prikrivanja NLO-a; onda se čovjek pita zašto nije dodala i program Apollo na popis stvari koje treba "Razotkriti". Gđa. Mayerhofer tvrdi da je promijenila prezime zato što je bila striptizeta i zato što je imala dijete izvan braka. Možda su stvari pomalo drukčije, i to nisu pravi razlozi zašto je promijenila prezime. Njen djed, Heinrich Mayerhofer, bio je nacist. Da li je to dovoljan razlog zašto je "Luna" pripadnica bizarne sekte evangeličkog kršćanstva "Židovi za Isusa" i zašto se voli reklamirati: "I ja sam mali dio Aškenaza". Sve to priznaje i hvali sr tim, ali nikada ne spominje svog djedu nacista? Nažalost, gđa Mayerhofer nije jedina evangelistkinja u Radnoj skupini Luna. Ovdje je i zastupnik Tim Burchett iz Tennesseeja, pobožni biblijski govornik, koji je bio vrlo javno vidljiv kao zagovornik navodnog "razotkrivanja" u Kongresu. On je, zapravo, i dovoljno glup, pa misli kako potpuno razotkrivanje onoga što američka vlada zna o temi NLO-a ne bi naštetilo kršćanskoj religiji. Zapravo bi potpuno razotkrivanje istine o NLO-ima potpuno uništilo kršćanstvo, ali i judaizam i islam. Hinduizam bi mogao proći nešto bolje, ali samo ako budemo spremni se predati i pokoriti "Devama" ili "bogovima", koji stvarno jesu uspostavili kastinski sustav drevne Indije i koji su još uvijek sadistički i manipulativni,  kao što su uvijek i bili. Treba li očekivati ​​kako će Tulsi Gabbard, direktorica Nacionalne obavještajne službe i koja kaže da radi sa Luninom Radnom skupinom, a koja je cijeli život bila hinduistica prihvaćanjem pokreta Hari Krišna - zaista razotkriti sve što američka vlada zna o tome što su ovi drevni Gospodari radili, tj. što još uvijek rade? Ne. Sve što možemo očekivati ​​je hrpetina  dezinformacija. Još laži, koje će biti upakirane kao "cijela i konačna istina". 

Na putu prema središtu paukove mreže, iz najdubljeg i najmračnijeg spleta svih ovih zavjera, pogledajmo svaku, jednu po jednu. Ima smisla započeti sa onom najnovijom, dosjeom Epstein, pa ići unatrag u vremenu, jer se sve više-manje preslikava na zavjera koji su sve veće kategorije počinjenih zločina, iako je 11. rujna definitivno bio veći čin izdaje od atentata na predsjednika Kennedyja. Ipak, započeti ću sa COVID-om i Epsteinom, zatim 11. rujna, atentatima na braću Kennedy, a onda ću se posvetiti zataškavanju NLO-a. Tek tada se ova velika mreža svjetonazorskog ratovanja, koja povezuje iste niti kroz sve ove zavjere, može nazrijeti i prepoznati onakvom kakva jest. Što se tiče razmišljanja o motivaciji Pauka koji plete ovu mrežu, biti će to kratka, ali značajna zaključna napomena, vezano uz atentat na Martina Luthera Kinga i politiku "probuđenog" identiteta. 

COVID-19 kao plandemija izdaje 

U vrijeme pisanja ovog teksta je američka vlada, pod vodstvom Roberta Kennedyja Jr., ministra zdravstva i socijalnih usluga, priznala kako je COVID-19 došao iz Virološkog instituta iz Wuhana, Kina. Dakle, priča o "juhi od šišmiša", koja je došla sa tržnice u Wuhanu je, naravno, bila laž. Bivši predsjednik Biden je to, naravno, znao kada je izdao preventivno pomilovanje Anthonyju Fauciju, jer bi ovaj sigurno bio procesuiran zbog izdaje. Unatoč pomilovanju, možda ipak bude odgovarao za višekratno obmanjivanje svih redom. Ali, priča o "curenju iz laboratorija" je samo poluistina. Čak je i manje od poluistine. Kineski virus nije "procurio" iz laboratorija u Wuhanu. Pandemija COVID, njene popratne blokade i prisilno cijepljenje su bili pomno isplanirani. Bila je to plandemija, koja je uključivala voljnu suradnju sa izvršnim čelnicima i vodećim znanstvenicima svih glavnih farmaceutskih tvrtki, koje su u tom trenutku već proizvodile mRNA cjepiva. Ta su cjepiva odgovorna za smrt milijuna, inače zdravih mladih ljudi, uključujući i malu djecu, koji su prisilno procijepljeni bez ikakvog razloga.

Anthony Fauci, Bill Gates i drugi vodeći američki korporatisti jesu zaista financirali istraživanja "Gain-of-Function", kako bi konstruirali "virus" COVID-19, u Virološkom institutu Wuhan. To je inače kineski nacionalni vojni i obrambeni objekt, gdje kineska vlada razvija biološko oružje; izričita je svrha takva da pomognu Kini kada virus objave kao biološko oružje. Ako je to "curenje" bilo slučajno, odgovornost je na kineskoj vladi da to prizna, te stavi određene dijelove Kine u karantenu, pa zatim odmah zatraži međunarodnu pomoć u suzbijanju tog COVIDa-19. Umjesto toga, Kinezi su lagali, i sakrivali su sve što je dulje moguće. Ono što se dogodilo je bio kineski napad biološkim oružjem na Sjedinjene Države, upotreba oružja za masovno uništenje, i to u savezu sa izdajnicima unutar Amerike. Cilj je bio provođe psiho-socijalnog eksperimenta, odgovor na pitanje u kolikoj je mjeri moguće umjetno usporiti zapadni industrijski razvoj, čak i zatvoriti kompletne zemlje, čiji su građani navodno zaštićeni Poveljom o pravima. Bio je to test javnog poštivanja "hitnih zaštitnih mjera", koji će biti još strašniji zbog prisilnog cijepljenja, karantene i maski. Pokušajte to "Razotkriti" američkom narodu.

Epstein i eugenika

Znate li tko je još bio uključen u ne-etična biološka istraživanja? Tko je držao kompromitirajuću sjekiru na glavom Billa Gatesa, i koji je, zajedno sa Faucijem, bio središtem zavjere COVID-19? Da. Bio je to Jeffrey Epstein. Čini se kako nitko ne želi razgovarati o tome da je Jeffrey Epstein imao direktni pristup najosjetljivijim bio-tehnološkim i genetskim laboratorijima na Sveučilištu Harvard. Nitko ne želi govoriti o tome zašto mu to odobrenje nije opozvano, nakon Epsteinovog prvog kaznenog progona, jer je Epstein imao odobrenje sve dok, na kraju, nije konačno osuđen za trgovinu maloljetnicima, u svrhu seksualnog iskorištavanja. Iz istog razloga je CIA intervenirala, osigurali su da Epsteinov prvi kazneni progon, 2005. godine, završi nekažnjavanjem i povratkom u operaciju u koju je bio uključen. Mnogo se govori o tome da je Epstein radio za Mossad i vjeruje se da je prikupljao kompromitirajući materijal za državu Izrael, koja ga koristi za kontrolu američkih političara, poslovnih ljudi, pa čak i ključnih znanstvenika. Ali, ovo je samo još jedna od onih poluistina, koje su zapravo više laž. Hoće li to biti puni opseg "razotkrivanja" iz Epsteinovog dosjea, što će na kraju stići iz Radne skupine Lune/Mayerhof? Baš zgodno.

Ako je Epstein bio samo Mossadov operativac koji je prikupljao kompromitirajuće materijale tako što je Amerikance spajao sa  maloljetnim djevojkama/dečkima, kao dio izraelskog napora da utječu na američku vanjsku politiku - zašto mu je onda CIA pomogla da se izvuče, kod njegovog prvog kaznenog progona, čak mu i olakšala nastavak kriminalnih aktivnosti, umjesto da ga optuži kao izdajnika?! Robert Maxwell, otac Ghislaine Maxwell, bio je osoba koja je regrutirala Jeffreyja Epsteina u Operaciju. Maxwell je bio međunarodni super-špijun; trostruki agent, za MI6, KGB i Mossad. Kroz svoju izdavačku kuću, Pergamon Press, zapravo je blokirao izlazak u javnost ozbiljnih znanstvenih dostignuća i radova. 

Jeffrey Epstein je bio barem dvostruki agent, Mossada i CIA-e. Pomagao je Amerikancima kompromitirati Amerikance, kako bi ove ucijenjene pojedince mogla kontrolirati tzv. "Duboka država"; i možda pravi motivi leže u kontroli znanstvenih otkrića i tehnološkog razvoja. Najdublji sloj te tzv, "Duboke države" uopće nije samo "američki". To je međunarodna, ili bolje rečeno transnacionalna mreža, i prelazi sve vrste površinskih geopolitičkih linija rasjeda. Razmotrimo slučaj zapovjednika SS, Otta Skorzenyja. Bio je drugi, odmah iza Martina Bormanna, u poslijeratnoj strukturi moćne nacističke internacionale, znane kao ODESSA (Organizacije bivših SS časnika), neformalno poznato i kao "Die Spinne" ili "Pauk". Međutim, Skorzeny je tajno i blisko surađivao s izraelskim Mossadom tijekom 1960-ih, a možda čak i do svoje smrti, 1975. godine. Okorjeli nacisti prisustvovali su njegovom sprovodu u fašističkoj Španjolskoj, gdje mu je odana puna počast rimskim pozdravima i gdje su prisutni zapjevali neke od Hitlerovih omiljenih pjesama.

Jeffrey Epstein je bio Židov po podrijetlu, ali su on i Ghislaine Maxwell (također Židovka), mahnito sakupljali eugenički genetski materijal od plavokose nordijske populacije (žena i muškaraca) za svoj program genetskog inženjeringa, kojeg su provodili na Epsteinovom Zorro ranču u Novom Meksiku. Ghislaine Maxwell je također bila opsjednuta pronalaskom i iskapanjem ostataka Atlantide, nešto što su i nacisti bili odlučni učiniti. Koristila je sve dostupne Epsteinove resurse, uključujući njegovu podmornicu "Atlantis", kako bi ostvarila ovu misiju. Na svom zloglasnom otoku, Little St. James, Epstein je sagradio hram Posejdonu - božanstvu zaštitniku Atlantide (prema Platonu). Maxwell i Epstein su čak pokušali utjecati na Fidela Castra da im dopusti ronjenje u ograničenim obalnim područjima Kube, područjima gdje je Paulina Zelitsky otkrila moguće ruševine Atlantide, koje su glavne geološke i arheološke ustanove potpuno prekrile.

Epstein i Maxwell su također vrlo ozbiljno shvaćali psihičke fenomene, i bili su duboko zainteresirani za okultno. Isti čovjek, koji je vodio Stephena Hawkinga u svojoj podmornici kako bi proučavao kvantne gravitacijske anomalije na morskom dnu Bermudskog trokuta, također je prijetio vještičarenjem i da će začarati novinare koji bi ga mogli razotkriti. Mediji se nikada ne bave ovim aspektima Epsteinovog dosjea. Kada bi znali ovakve "sitnice", što bi ljudi mislili o vladi koja ih navodno "razotkriva"? Vjerojatno bi bilo mnogo ogorčenih pitanja, ali ne toliko koliko bi bilo kod kolapsa službene naracije o događajima 11. rujna.

Operacija 11. rujna

Tijekom 2000-ih bilo je moguće pratiti cijeli niz rigoroznih publikacija, izrađeno od znanstvenika i inženjera koji su formirali udruženje "Znanstvenici za istinu o 11. rujna". Ali, postoje tri istraživača, a to su: David Ray Griffin, Joseph P. Farrell i Jim Marrs.

Događaji tog dana nisu bili rezultat puke nesposobnosti, niti lukavstva stranih protivnika. Bizarno ponašanje predsjednika Busha, naredbe o odustajanju promatranja u NORAD-u, urušavanje tornjeva blizanaca i WTC-a 7 slobodnim padom, kao i  nedostatak dokaza o udaru putničkog zrakoplova u Pentagon - svaka od ovih stvari je anomalija bez vjerodostojnosti. Kada se sve ove anomalije, uz mnoge druge, stave zajedno, one neumoljivo ukazuju na suučesništvo najviših ešalona vlade Sjedinjenih Država. Ali, prava veličina 11. rujna zahtijeva izlazak čak i izvan ovog ograničenog horizonta.

Tog dana se odvijala "meta-operacija", u kojoj su učestovali odmetnuti elementi unutar Sjedinjenih Država (planirali su lažnu zastavu za imperijalnu i domaću konsolidaciju, ili "rat protiv terora"), ali ovi su bili infiltrirani i nadjačani od strane još dubljeg, izvan-nacionalnog entiteta. Ovaj skriveni igrač, nacistička internacionala, poznata kao ODESSA ili "Pauk", imala je pristup ne samo financijskim instrumentima moći, nego i egzotičnim, tajnim tehnologijama. Ratna igra 'Global Guardian', koja je aktivirana ujutro 11. rujna, iskorištena je ne samo za zbunjivanje NORAD-a, nego i zbog strateške ucjene. Sama američka nuklearna zapovjedna struktura je time bila kompromitirana. Operacija 11. rujna je bio ritual poniženja, unutarnji udar protiv ostataka ustavne uprave - od strane najdubljeg nacističkog supstrata Duboke države.

11. rujna je bila tajna operacija, koja je provedena na tri razine. Prva razina je ona na kojoj su djelovale terorističke skupine. Uključeni su bili otmičari Al-Qaide, ili makar osobe koje su se predstavljali kao oni. Međutim, njihovi identiteti su sumnjivi, mnogi nisu bili pravilno identificirani i vjerojatno su bili manipulirani, i nisu bili autonomni akteri. Druga razina bila je pod kontrolom insajdera iz američke duboke države. Odmetnuti elementi unutar američke vlade (uključujući dijelove CIA, Pentagona, NORAD,  NSA i FBI) su orkestrirali 11. rujna kako bi opravdali ratove na Bliskom istoku, proširili nadzor i državnu kontrolu (putem Zakona PATRIOT i uspostave Domovinske sigurnosti), kao i povećali obrambene proračune i ponovno potvrdili američku dominaciju nakon Hladnog rata. Ali, postoji i treća razina koja uključuje genijalce koji su dio međunarodne odmetničke mreže ili Odcjepne kulture (Aufbruch Kultur). Ova transnacionalna je mreža ukorijenjena u fašističkim skupinama, koje su preostale nakon Drugog svjetskog rata, poput ODESSA. Oni su se infiltrirali, prodrli i preoteli američki plan lažne zastave.

Fizički dokazi rušenja tornjeva blizanaca Svjetskog trgovačkog centra su krajnje nekompatibilni sa službenim objašnjenjem kako su požari, koji su nastali od udara zrakoplova, uzrokovali kolaps poznat kao gravitacijska "palačinka". Oba tornja blizanaca pala su ubrzanjem slobodnog pada, simetrično, u vlastite temelje, unatoč asimetričnom oštećenju. Službeno izvješće NIST je priznalo kako su zgrade padale brzinom slobodnog pada, fenomen koji je fizički nemoguć, bez trenutnog i potpunog uklanjanja strukturnog otpora, kao što bi se dogodilo kod klasičnog kontroliranog rušenja. Nijedan neboder sa čeličnim okvirom nikada se, niti prije niti poslije, nije srušio od požara. Požar od mlaznog goriva, koji su gorjeli na maksimalno nekoliko stotina stupnjeva,  nisu mogli dovoljno oslabiti čelik, posebno obzirom i na to da su se požari smanjivali prije urušenja.

Daljnji fizički znakovi dokazuju i jačaju slučaj kontroliranog rušenja tornjeva blizanaca. Izjave očevidaca, spasilaca, novinara i preživjelih, opisuju brojne sekundarne eksplozije koje su se dogodile u podrazinama tornjeva, prije i tijekom rušenja. Mnogi su svjedočili kako su čuli i osjetili detonacije; neki su to usporedili sa "nizom eksplozija" koje su se širile niz zgradu. Video snimka prikazuje "migolje", tj. mlazove materijala, koji su izbačeni u redovitim intervalima, ali ispod fronte urušavanja - ovo je inače karakteristično za eksplozivne naboje. Osim toga, rastaljeni metal je uočen ispod ruševina, tjednima nakon urušavanja zgrada, što je neobjašnjiv fenomen prema teoriji požara, ali jest u skladu sa prisutnošću visokoenergetskih materijala, poput termita. Neovisne laboratorijske analize prašine 'Ground Zero' su kasnije otkrile prisutnost nano-termita, naprednog zapaljivog sredstva vojne klase, sposobnog za rezanje čelika. Konačno: apsurdnost službenog objašnjenja urušavanja WTC 7, nebodera od 47 katova, u koji nije udario nijedan avion. WTC 7 je simetrično propao u vlastiti temelj za manje od sedam sekundi, savršeno se podudarajući s potpisom kontroliranog rušenja. Urušavanje zgrade su javno na TV-u objavili novinari BBC-a, više od dvadeset minuta prije nego što se stvarno dogodilo, što jasno ukazuje na prethodno saznanje o njenom uništenju. Također, bilo je puno sumnjivog uklanjanja i uništavanja čeličnih ostataka sa lokacije WTC, prije nego što je bila provedena bilo kakva ozbiljnija forenzička istraga, što je veliko kršenje protokola mjesta zločina, ali i potvrđuje da je u tijeku bilo namjerno prikrivanje.

NORAD i NRO su tog 11. rujna provodili simulacije koje su odražavale stvarne otmice zrakoplova, a meta je bio Svjetski trgovački centar. "11. rujna" je bio datum koji je odabran za ovu ratnu igru, ​​iz očitih simboličnih razloga. To je stvorilo pravi kaos i odgodilo vojni odgovor, jer su dužnosnici NORAD-a na početku vjerovali kako su pravo preusmjeravanje leta zrakoplova i druga izvješća, samo bila dio simulacije. Standardni protokoli presretanja nisu se slijedili, mlažnjaci su lansirani prekasno i letjeli su smanjenim brzinama. Zemaljska obrana iz raketnih baterija je bila neobjašnjivo neaktivna, posebno što se Pentagona tiče. 

Nema fizičkih dokaza koji upućuju na to da je Let 77 udario u Pentagon. Početna rupa na bočnoj strani zgrade, koja je snimljena u ranim medijskim emisijama, prije kasnijeg većeg strukturnog urušavanja, bila je premalena da bi Boeing 757 udario u zgradu. Nikakvi vjerodostojni ostaci putničkog zrakoplova nisu pronađeni vani na travnjaku Pentagona, neposredno nakon napada. Nadalje, pogođen je samo nedavno renovirani i rijetko naseljeni dio Pentagona, čime su žrtve minimizirane, što je posljednja stvar koju bi pravi teroristi učinili, kada bi ciljali zgradu u kojoj se nalaze najviši američki vojni dužnosnici. Postoji snimka obližnje sigurnosne kamere koja prikazuje što je zapravo pogodilo Pentagon, ali sumnjivo je što je snimka i dalje klasificirana.

Najuznemirujuće je pitanje: ako Let 77 nije ono što je pogodilo Pentagon, gdje je onda završio Let 77? Što se sa njim dogodilo? Je li oboren kao Let 93? Ili mu se dogodilo nešto drugo? Uostalom, zašto je Let 93 oboren, ukoliko je cilj operacije bio izvesti napade pod lažnom zastavom? Je li moguće da su putnici doista svladali otmičare u tom avionu, te dobili pristup kokpitu, samo kako bi otkrili da se avionom upravlja daljinski? Onakve udarce u metu, Twin Towers, sigurno nisu postigli arapski otmičari, koji su jedva završili preliminarnu letačku obuku. Tehnologija za daljinsko preuzimanje komercijalnog zrakoplova i upravljanje njime, kao visokopreciznim dronom, izumljena je u godini neposredno prije 11. rujna.

Neobične financijske trgovine, poput prodaje dionica American Airlinesa i United Airlinesa, pokazuju predznanje insajderskih informacija, za strane koje profitiraju od napada. Ovakve su opcije istraživali FBI, i o njima su izvještavali mainstream mediji, budući se u početku vjerovalo kao da će to dovesti do "terorista". No, izvještavanje mainstream medija o ovoj priči je naglo  prestalo kada je utvrđeno kako su ove "opcije" plasirane putem njemačke Deutsche Bank, čiji je nedavni izvršni direktor, Alvin Bernard "Buzzy" Krongard (Njemac po podrijetlu), imenovan izvršnim direktorom CIA, baš 16. ožujka 2001. godine. 

Milijarde dolara vrijedne tajne obveznice, koje su bile povezane sa plijenom Sila Osovine iz Drugog svjetskog rata, kao i tajnim financijskim sustavima, trebale su dospijevati na naplatu 12. rujna 2001. godine. Uništavanje zgrade 7 WTC-a, uz druge dijelove kompleksa WTC-a, prikladno je eliminiralo istrage i dokaze o ovom financijskom sustavu. Značajne rezerve zlata, koje su bile  pohranjene u kompleksu Twin Towers, također su nestale. Očito je kako je zlato vrlo profesionalno opljačkano, i to se čini dok su zgrade gorjele i lokacija bila prekrivena dimom, ali i od zapaljenih tijela tri tisuće civila, muškaraca i žena, koji su (u mnogim slučajevima) skakali u smrt, nakon što im je rečeno kako je sigurnije vratiti se u tornjeve, jer su požari pod kontrolom i požari ne mogu srušiti nebodere WTC-a.

Atentati na Kennedyjeve

U knjizi "Inside Job", Jim Marrs, koji je postao poznat po svom istraživanju atentata na JFK-a, jer je njegova knjiga, "Crossfire", bila  jedan od dva glavna izvora Olivera Stonea za film "JFK" - ukazuje na strukturne sličnosti u načinu na koji su javno pogubljenje JFK-a i 11. rujna brzo uokvireni - unaprijed pripremljenim narativima, koji su odmah emitirani javnosti, oblikujući kolektivno sjećanje, prije nego što je mogla biti provedena bilo kakva ozbiljna istraga. U slučaju JFK-a, Lee Harvey Oswald gotovo je trenutno proglašen usamljenim napadačem. Mediji su ovu priču ponavljali sa tolikom žestinom da su alternativna objašnjenja bila ugušena. Slično tome, u roku od nekoliko sati, nakon napada 11. rujna, Osama bin Laden i al-Qaeda su bili odgovorni,  unatoč činjenici da su istrage jedva započele, kao i što značajni dokazi, uključujući potpuno kršenje standardnih vojnih protokola, nisu uopće uzeti u obzir. Marrs naglašava kako je, u oba slučaja, brzina i ujednačenost širenja službenog narativa sama po sebi sumnjiva – što sugerira predznanje o događanju i prisutnost koordiniranog medijskog aparata.

Marrs također ističe obrazac uključenosti, kao i prikrivanja od strane obavještajnih agencija. U slučaju Kennedyja: veze CIA sa  Oswaldom, kubanskim operativcima koji su radili protiv Castra i širim antikomunističkim podzemljem - bile su sustavno prikrivane. U slučaju 11. rujna: FBI i CIA su opstruirali istrage o navodnim otmičarima poslije napada, odbili su podijeliti obavještajne podatke koji su mogli poremetiti zavjeru, kasnije su potisnuli ili uništili ključne dokaze. Stoga, Marrs prikazuje oba događaja kao "obavještajne operacije", koje su od razotkrivanja zaštitile upravo agencije namijenjene za obranu nacije.

Ključni fizički dokazi su uništeni ili zadržani, nakon oba događaja. Nakon Kennedyjevog atentata: njegovo je tijelo ilegalno uklonjeno iz jurisdikcije Teksasa, obdukcija je bila loše izvedena i bila je pod vojnom kontrolom, i ključni balistički dokazi su nestali ili su izmanipulirani. Nakon 11. rujna: čelične grede tornjeva blizanaca su brzo izrezane i poslane u inozemstvo na taljenje, prije nego što su mogle biti pravilno ispitane radi forenzičkih tragova; Komisija za 11. rujna je kasnije priznala da joj je uskraćen pristup mnogim ključnim dokumentima i svjedočanstvima. U oba slučaja je uništavanje ili suzbijanje forenzičkih dokaza bilo ključno za osiguranje službene priče.

Marrs također povlači psihološku vezu između dva događaja. Oba su bila ritualne masovne traume, osmišljene kako bi šokirali američku javnost do stanja totalne podložnosti i da opravdaju velike političke transformacije. Nakon Kennedyjeve smrti uslijedila je eskalacija Vijetnamskog rata, kao i učvršćivanje države nacionalne sigurnosti. Slično tome, 11. rujna doveo je do usvajanja Zakona PATRIOT, stvaranja Ministarstva domovinske sigurnosti, široko rasprostranjenih programa nadzora, kao i beskrajnih ratova na Bliskom istoku. Marrs u ovom obrascu vidi logiku "stvaranja kriza", koje onda dovode do "izvanrednih ovlasti" i proširene vladine kontrole. Zapravo se radi o svojevrsnom trajnom "izvanrednom stanju", koje je prvi put uvedeno 1963. godine, a u potpunosti provedeno nakon 2001. godine. 

Marrs posebno skreće pozornost na Duboku državu i njen vojno-industrijski kompleks, kao krajnje korisnike koji su dobro profitirali od oba događaja. U Kennedyjevo doba, JFK je krenuo ograničavati moć CIA-e (nakon fijaska u Zaljevu svinja) i težio je detantima sa Sovjetskim Savezom, kao i razmatrao povlačenje iz Vijetnama. Njegovo ubojstvo je preokrenulo sve ove politike, na ogromnu korist vojno-industrijsko-obavještajnog kompleksa. Slično tome, tvrdi Marrs, 11. rujna je utrlo i otvorilo put bilijunima dolara obrambene potrošnje, ponovnom porastu tajnih operacija CIA-e diljem svijeta, ali i sustavnoj eroziji domaćih građanskih sloboda – što je opet koristilo istim strukturama moći. U oba slučaja su krajnji pobjednici bile skrivene mreže ukorijenjenih interesa, unutar aparata nacionalne sigurnosti. Ali, tko su ti skriveni igrači?

Marrs vjeruje kako, daleko od toga da je poražena 1945. godine, međunarodna nacističko-fašistička mreža preživjela i infiltrirala se u američke strukture moći, posebno u CIA-u, velike korporacije i vojnu industriju. Upravo je ova mreža odigrala središnju ulogu u orkestriranju atentata na Johna F. Kennedyja, kako bi zaštitili svoje novonastalo sjenovito carstvo (ili Odcjepljenu civilizaciju) od egzistencijalne prijetnje, koje im je predstavljalo njegovo predsjedništvo.

Nakon Drugog svjetskog rata, tisuće nacističkih znanstvenika, obavještajnih časnika i financijskih operativaca, dovedene su u Sjedinjene Države u okviru programa, kao npr. Operacija Spajalica (Paperclip). Službeno: Paperclip se fokusirao na stručnjake za zrakoplovstvo, poput Wernhera von Brauna, ali mnogi od pristiglih nacista su bili obavještajni agenti, ekonomski menadžeri, liječnici, psiholozi, stručnjaci za kontrolu uma i propagandisti, dakle, ne samo tehnički stručnjaci. Nacističke mreže i ideologija nisu uništene 1945. godine, nego su apsorbirane i mutirale su u američku Duboku državu. Ovi nacistički elementi su sačinjavali ključne dijelove rane CIA-e, koju Marrs vidi kao nastavak nacističkog modela tajne policije i tajnih akcija, ali sada legitimiziranu pod krinkom antikomunizma Hladnog rata. Marrs posebno ističe osobe poput generala Reinharda Gehlena, Hitlerovog glavnog obavještajnog časnika Istočnog fronta, koji je posredovao u dogovoru sa američkim obavještajnim službama. Gehlenova je  organizacija integrirana u OSS, kako bi se poslije transformirala u CIA-u, sa dosegom duboko unutar Europe i sovjetskog bloka,  posebno u suradnji sa zapadnonjemačkim obavještajnim službama.

U tom okviru, Marrs tumači Kennedyjevo rastuće protivljenje akcijama CIA-e i vojno-industrijskog kompleksa, posebno nakon debakla u Zaljevu svinja, kao prijetnju, i to ne samo duboko ukorijenjenim američkim interesima, nego i skrivenim nacističko-fašističkim mrežama, koje su se uvukle u američki sigurnosni establišment. Kennedy je najavio svoju namjeru "razbiti CIA-u na tisuću komadića i raspršiti je u vjetar". Ono što je doista prešlo granicu je bio plan predsjednika Kennedyja da surađuje sa Sovjetskim Savezom, vezano uz temu NLO-a, kao dio šire vizije mirne suradnje između dviju supersila.

Nakon što je Kubanska raketna kriza, te kobne jeseni 1962. godine, dovela svijet na rub nuklearnog holokausta, Kennedy i Hruščov su otvorili tajnu i izravnu komunikacijsku liniju, put kojim su jedan drugome izrazili osjećaje, posebno Kennedy, kako ga manipuliraju sile koje ga okružuju, kako bi započneli nuklearni rat jedni s drugima. JFK je, s pravom, vjerovao da bi svaka od supersila mogla pogrešno identificirati rojeve NLO-a kao nadolazeće projektile koje lansira druga strana, te bi to slučajno moglo dovesti do nuklearnog rata. Ovakvi incidenti i pogrešne identifikacije su se dogodili u više navrata.

Predsjednik Kennedy je namjeravao podijeliti ono što američka vlada zna o NLO-ima, uključujući ovdje opsežne dosjee CIA-e, sa s vodstvom Sovjetskog Saveza, radi planetarne sigurnosti, kao i opće dobrobiti i zajedničke obrane čovječanstva. Njegova je vizija bila da SAD i SSSR zajedno odu na Mjesec, postave zastave obje nacije jednu pored druge, kao snažnu poruku onome tko stoji iza fenomena NLO-a.

Ovo je predstavljalo jasnu prijetnju i nacistima, unutar američke Duboke države, koji su koristili Ameriku za poraz Sovjetskog Saveza, koji im je oduvijek bio glavni neprijatelj, ali i izvođačima radova u zrakoplovnoj vojnoj obrani, koji su tajno radili na monopolističkom obrnutom inženjeringu i razvoju NLO tehnologije za sebe. Lockheed-Martin Corporation je zasebno razvijala ovu tehnologiju, barem od sredine 1950-ih, kada se nazivala Martin Aircraft. To objašnjava zašto je, prema Robertu F. Kennedyju Jr., Lockheed izvođač radova bio odgovoran za atentat na njegovog oca. Robert Kennedy bi se, naravno, pokušao vratiti viziji svog brata o američko-sovjetskoj suradnji, i u vezi sa prijetnjom NLO-a, da je pobijedio na predsjedničkim izborima 1968. godine. Ovaj izvođač radova, Robert Maheu, također je bio bivši agent FBI, kao i operativac CIA-e, koji je blisko surađivao s milijarderom Howardom Hughesom.

Howard Hughes je bio izravno povezan s Kontakterima, tijekom 1950-ih i 1960-ih, uključujući posebno Georgea Van Tassela. Ovaj je također radio za Lockheed. Njihovi spisi i odnosi otkrivaju jasnu vezu između fenomena NLO-a i Naci-internacionale. Van Tassel, njegovi kolege 'Kontakteri' i njihova veza sa fašističkom "Odcijepljenom nacijom" se objašnjava u slijedećem dijelu teksta.  Za sada: smatram kako je i više nego dovoljno jasno da bi potpuno "razotkrivanje" svih ovih tema bilo apsolutno pogubno za legitimnost savezne vlade Sjedinjenih Država. Ali, poluistine i dezinformacije upakirane kao "razotkrivanje" više nisu opcija. To bi, sa druge strane, isto legitimiralo nasilno svrgavanje američke vlade.

NLO i Nordijci

Kontakt s Nordijcima nije susret sa nikakvom vanzemaljskom civilizacijom. Suočeni smo sa napadom super-stratuma naše vlastite vrste, koji se odavno odvojio od drugih zemaljskih društava. Moramo razbiti naivni mit o dobroćudnoj "Svemirskoj  braći" i skinuti maske sa "Venerijanaca", "Umitta" ili "Plejađana", kako bi razotkrili 'Odlomljenu civilizaciju', fašističke strukture i eugeničke svrhe. Oni se maskiraju kao međuzvjezdani spasitelji, dok tajno orkestriraju planetarni program potpunog nadzora, psihičkog podjarmljivanja i biološke dominacije.

Tzv. 'Kontakteri' iz 1950-ih, poput Georgea Van Tassela, nisu bili nikakvi pustinjski mistici, koji navodno kanaliziraju kozmičko dobročinstvo. Bili su proroci nove rasne teologije, glasnici kripto-nacističkog evanđelja, odjeveno u znanstvenofantastičnu odjeću ranog svemirskog doba. Od rezonantne komore Integratrona do psihičkih hodnika podzemnih nordijskih baza na Jadranu, imamo pojavu svjetonazorskog rata – Weltanschauungskriega – koji se vodi ne mecima i bombama, već memetičkim programiranjem i psihotroničkom sugestijom.

Ovi susreti jesu osmišljeni kako bi preoblikovali religijsku maštu Zapada. Ne događa se to zato da nas oslobode 'praznovjerja', već da bi nas pripremili za tehno-totalitarnu teokraciju, koja je utemeljena na zamišljenom izvanzemaljskom prosvjetljenju. Susreti sa ovim bićima ne otkrivaju transcendentalne poruke mira, nego prikazuju programe otmice, genetskog sakupljanja i psihičke kontrole. Njihovo nadljudsko vladanje psi-sposobnostima, njihova besprijekorna infiltracija u obrambene institucije, poput NATO-SHAPE, jednostavno su usmjereni na podjarmljivanje čovječanstva.

George Van Tassel je susreo plavokose i plavooke Nordijce u bešavnim odijelima. Bili su izaslanici Odcjepljene kulture koja je svoje eugeničke ambicije prikrivala kozmičkom odjećom. Van Tassel nije bio običan pustinjski mistik. Prije nego što je Giant Rock pretvorio u psihotroničko svetište kontaktne kulture, bio je zaposlen u Lockheedu; institucija koja je blisko povezana sa  američkim vojno-industrijskim kompleksom, tako da je do danas jedno od ključnih čvorišta Odcjepljene kulture. Njegova povezanost sa njemačko-američkim rudarom Frankom Critzerom, koji je iskopao kuću u stilu kamenog doba, ispod stijene Giant Rocka i kojeg su lokalne snage zakona digle u zrak zbog sumnje na nacističku špijunažu, nije slučajna. Van Tassel se, baš poput lešinara uselio u krvlju poprskano podzemno prebivalište, kao da ritualno nasljeđuje nekromanski plašt od svog doslovno, ideološkog pretka.

Upravo je tamo, 1953. godine, ispod ove uklete stijene, Van Tassel tvrdio kako je započeo redovite kontakte sa visokim bijelim "Venerijancima", koji su pilotirali letećim tanjurima u obliku zvona (letjelice koje su neobično podsjećale na nacističke antigravitacijske projekte, poput "Zvona", "Die Glocke"). Posjetitelji su mu prenosili poruke, koje su naizgled djelovale utopijski: napustiti korištenje nuklearnog oružja, usvojiti miroljubivi globalistički pogled, te živjeti u skladu sa kozmičkim poretkom. Ali,  kada se detaljnije prouče, ove poruke odaju mračniju podstruju - rasnu eshatologiju, koja je ukorijenjena u eugenici.

Prema Van Tasselu: izvorni grijeh čovječanstva nije bio neki apstraktni moralni neuspjeh, nego je to rasno miješanje. Njegovi "Venerijanci" su tvrdili kako su na Zemlju zasadili svoju vrstu, tj. nordijske ljude, pionire iz svemira. No, kada su se ovi kasnije vratili na Zemlju, pronašli su ih biološki korumpirane, križane sa majmunolikim primitivcima. U ovoj kozmičkoj pripovijesti, nebijele rase nisu predstavljene kao ravnopravni sudionici u sudbini čovječanstva, nego kao genetske aberacije, nastale onečišćenjem čistog predačkog stabla. Pad čovjeka iz Knjige Postanka je preoblikovan u eugeničku (bolje rečeno, disgeničnu)  katastrofu, onu koja se može ispraviti samo prekidom okaljanih krvnih loza i povratkom u stanje pred-lapsarijske nordijske čistoće. Ovo otrovno evanđelje 'Više rase' doseže svoj teološki vrhunac u Van Tasselovoj tvrdnji kako je Marija, Isusova majka, bila Venerijanka koju su oplodili Nordijci, kako bi stvorili hibridnog spasitelja. Isus tako postaje biološki korektiv, rasni iskupitelj, koji je namijenjen obnovi izgubljenog poretka. Eshaton - daleko od toga da je duhovna preobrazba - postaje fizičko pročišćenje: nadolazeća apokalipsa pomicanja zemljinih polova, koju će preživjeti samo genetski čisti, uzneseni na istim onim brodovima, koji su nekoć sletjeli baš na Giant Rock.

Treba imati na umu da Van Tassel nije bio neki obični luđak, već čovjek kojega je FBI pomno pratio, pretražujući njegove biltene i transkripte sa predavanja, jer su primjetili jasnu rasnu ideologiju, preodjevenu u religijski i pseudoznanstveni jezik. Činjenica da je ovaj čovjek bio prijatelj s Howardom Hughesom (zrakoplovnim industrijalcem, istih ekscentričnih i eugenističkih sklonosti), trebala bi izazvati dodatnu zabrinutost. Hughes je dolazio na Van Tasselovu pistu za slijetanje svojim privatnim avionom, kako bi mogao jesti pitu Van Tasselove žene (koju je jako volio), u krvlju umrljanoj blagovaonici, uklesanoj u kamenu. 

'Integratron', Van Tasselova misteriozna struktura, koja je navodno izgrađena temeljeno na znanjima koje su mu prenijeli Venerijanci, također je svojevrsni okrečeni tabernakul rasne transcendencije. Izgrađen je u potpunosti bez metala, kako bi se poboljšale psihičke sposobnosti, i njegova je kružna geometrija trebala koncentrirati kozmičke energije, kako bi se produžio ljudski život. To je podvig koji je, tvrdio je Van Tassel, mogao postići samo onaj čija biološka vibracija nije bila oštećena "podljudskom primjesom".

Van Tasselova rasno nabijena kontaktna mitologija se ne mora gledati kao izolirana zabluda, nego kao integralni čvor u široj psihopolitičkoj arhitekturi svjetonazorskog ratovanja, koje predvodi tzv. Nordijska separatistička kultura. Prava invazija vanzemaljaca ne dolazi sa zvijezda, nego dolazi iznutra. To je zaboravljeni fašistički duh, obavijen srebrnim svjetlom letećih tanjura, koji ima za cilj ustoličiti Višu rasu ne silom oružja, nego zavođenjem kroz mitove o kozmičkom podrijetlu.

Puno više uznemiruje stupanj koliko su se ta bića, ili radije: ovi ljudi nordijskog izgleda, fizički integrirali u naša društva. 'Kontakteri' su više puta ponavljali kako Nordijci žive među nama, kako su neotkriveni. Adamskijevi spisi sugeriraju da su ovi  sakriveni po podzemnim i podvodnim bazama. Talijanski kontakt, Bruno Sammaciccia, susreo se s takozvanim "Ummitima", visokim nordijskim bićima, koja su mu tvrdila da su drevni bogovi civiliziranog čovječanstva, koja su djelovala iz masivnih podzemnih baza koje se protežu ispod Italije i Jadranskog mora. Ovi su "izvanzemaljci" za sebe tvrdili kako stižu sa planeta koji kruži oko zvijezde Ummo, iako se, poput mnogih nordijskih posjetitelja, čini ipak kao da su izašli iz podzemne ili podvodne strukture, unutar same Zemlje. Bili su visoki, platinaste kose, i naravno, govorili su besprijekorno talijanski. Živjeli su u golemim podzemnim kompleksima koji su se protezali ispod Jadranskog mora i Apeninske kralježnice Italije, nevidljivi našim radarima, imuni na naše geopolitičke poretke znanja i, možda najprovokativnije: potpuno nerazlučivi od sjevernih Europljana.

Ovi Ummiti, poput Van Tasselovih Venerijanaca, ili Meierovih Plejađana, uvijek su mesijanski nastrojeni. Ali, ono što bi govorili  nije bila samo obična New Age glupost. Njihova društvena struktura je fašističko-utopijski monolit: centralizirana svjetska država bez osobnog vlasništva, bez privatnog poduzetništva, gdje su djeca umjetno oplođivana i pri rođenju su im rađene genetske modifikacije prema procjenama kompatibilnosti napravljene još tijekom adolescencije odabranih roditelja. Brak  dogovara država. Nema slobodnih pojedinaca, ima samo bioloških dužnosnika u božanski uređenoj civilizaciji. 

Rečeno nam je da je svaki Ummit zaposlenik ove totalitarne teokracije. To je nešto slično što su Nordijci u Adamskijevim i Williamsonovim izvještajima također opisali. Naime, to je društvo gdje su znanost, religija, industrija i upravljanje, potpuno spojeni. Rezultat je totalitarno i eugenički usavršeno društvo. Ummiti žive stoljećima, neokaljani godinama, sve dok ne dosegnu svoj određeni čas smrti, koja se ne događa zbog istrošenosti organizma, nego u iznenadnom i besprijekornom prekidu njihova  biološkog integriteta. Oni su čisti, lijepi, oni su oslobođeni bilo kakve "emocionalne neravnoteže". Poput Williamsonovih "svemirskih Arijanaca", i njihova priča o podrijetlu ima sumnjivo zemaljske poveznice. 

Ono što slučaj Ummita čini toliko jezivim jest logistička infrastruktura koja ga je podupirala. Ummite su redovito opskrbljivali kamioni, kojima su upravljali Sammaciccia i njegovi ljudski suradnici. Ti su kamioni bili puni hrane, minerala i naprednih znanstvenih materijala, uključujući i rijetkih elemenata, poput stroncija, koji se koristi u inženjerstvu nuklearnog oružja. Zauzvrat, Ummiti su plaćali platinom, koju je Sammaciccia morao pretvoriti u valutu. Cijela operacija je imala zadah logističke mreže crnog tržišta, koja podržava podzemnu civilizaciju.

Odjeci nacističke logistike su zaglušujući: podzemne baze, alternativne valute, okultna znanost i eugenička ideologija. Ovo nije znanstvena fantastika. Ovo jest meta-politički mit, pažljivo osmišljen kako bi se prikrilo podrijetlo vrlo stvarne Odcjepne kulture, koja ima stvarne zemaljske korijene. Ummiti nisu nikakvi "izvanzemaljci". Oni su post-humana djeca nacističkog eugeničkog programa, koji je spojen sa njemačkom psihotronikom i arijevskim okultizmom. Njihova poruka nije osmišljena za nekakvo oslobođenje čovječanstva, nego da ga pripremi za integraciju u globalni poredak, gdje se sloboda, individualnost i metafizička kreativnost gase u korist rasne čistoće, genetske optimizacije i tehnokratskog sklada.

Sammaciccia je, na njegovu zaslugu, posumnjao (makar na trenutak) kako bi Ummiti mogli biti proizvod nacističkih eugeničkih eksperimenata, koji su preživjeli pad Trećeg Reicha. On i njegovi suradnici prisjetili su se kako su po Njemačkoj čitali knjige, koje su nagađale o genetski modificiranim bićima koja žive u ogromnim podzemnim špiljama; bunkere i špilje, od kojih su neke isklesali SS inženjeri, prije kraja rata. Ovi tekstovi su sugerirali kako nacisti nisu bili poraženi, nego su jednostavno otišli u podzemlje, i doslovno i figurativno. Je li moguće, pitali su se, da su Ummiti zapravo proizvod ovog programa?

Ova linija nagađanja je vrlo brzo odbačena, bez sumnje pod telepatskim utjecajem samih Ummita. Jer, ova bića su imala način iskrivljavanja percepcije, generiranja same stvarnosti putem psihotroničke sugestije. Zaslijepili su Sammacicciju i njegov krug psihičkim prikazima: teleportiranjem predmeta, materijaliziranjem i dematerijalizacijom stvari, prizivanjem svjetlećih prikaza, i uz sve to: nikada nisu pokazivali ljutnju i nikada nisu naudili muhi, barem nikada otvoreno. Ali, iza ove maske dobrohotnosti, njihova je kontrola nad promatračem bila apsolutna.

Čak su i njihovi neprijatelji, strašni "Contrari" ili CTR, bili predstavljeni propagandno savršen način. CTR-ovi su bili robotski, insektilni, bez duše, znanstvenici bez duha. Zapravo, bili su biološki roboti – demonske umjetnosti opsjednute kontrolom, nadzorom i sakaćenjem. Ako vam ovo zvuči poznato, to je zato što su oni očito žrtveni jarci "sivi", iz moderne mitologije otmica. Ummiti su, naravno, uhvaćeni u kozmičkoj bitci s njima. Pozornica je postavljena za rat između bezdušne umjetne inteligencije i duhovno svjetleće i rasno usavršene "svemirske braće", uz budućnost zemaljskog čovječanstva koja visi o koncu.

Upravo je to priprema za tzv. "Razotkrivanje". U nadolazećim godinama će nam biti rečeno kako su "sivi" (bezdušni automati)  cijelo vrijeme bili naši pravi neprijatelji. Kako su Nordijci ovdje da nas zaštite, da nas spase od nas samih, da nas uvedu u novi eon mira i prosvjetljenja. Ali, uistinu, ti isti Nordijci, koji manipuliraju pamćenjem, prepisuju povijest i zauzimaju duboke baze ispod mora - ujedno su i inženjeri koji kotrljaju "sive" sa pokretne trake. Ummiti su CTR opisali kao robotska i neljudska bića. Ali,  postoje neki dokazi kako ove neljudske robote proizvode sami Nordijci, te bi ovakva naracija mogla biti rutinska: "dobar policajac, loš policajac", koju Odcjepljena kultura namjerava iskoristiti kako bi potvrdili da nas štite od navodnog "neprijatelja",  kojega je sama stvorila. Jedno od najvažnijih otkrića, koje proizlazi iz svjedočanstava o otmicama, jest dosljedno izvještavanje o tome da zloglasni "sivi", tj. sićušna i beživotna stvorenja koja se najčešće povezuju sa susretima s "izvanzemaljcima", nisu samo sluge Nordijaca. Čini se da su to biološki roboti koje su Nordijci konstruirali kako bi za njih obavili obične zadatke iz plana.

Razmotrimo slučaj Travisa Waltona, što je jedan od najdokumentiranijih slučajeva vanzemaljskih otmica svih vremena. Walton, drvosječa iz Arizone, bio je slavno otet 1975. godine, nakon bliskog susreta sa NLO-om u šumi. Nakon što ga je onesvijestio misteriozni snop energije, probudio se i otkrio kako leži u sterilnoj sobi za preglede. Oko njega je bilo nekoliko malih, krhkih, humanoidnih bića, sa prevelikim glavama i velikim, bezizražajnim očima - klasični "sivi". U panici, Walton se borio protiv tih bića i uspio je pobjeći u drugu sobu na letjelici. Tada ih je susreo.

Pred njim se pojavio visoki, plavokosi muškarac, čija je tjelesna građa odisala snagom i profinjenošću. Walton se prisjeća kako je pokušao razgovarati s tim bićem, zahtijevati odgovore, ali je ovaj "čovjek" odbio odgovoriti na njegova pitanja. Umjesto toga, samo se nasmiješio, na način koji je Walton kasnije opisao kao "ljubazan, ali i pokroviteljski", gledajući ga s visoka, kao pomalo jadno stvorenje. Također, činio se pomalo ljutim što se morao izravno baviti Waltonom, sada kada su roboti zakazali. Odatle je Walton proveden kroz masivni, blistavo bijeli hangar, koji je bio ispunjen drugim letjelicama, nalik tanjurima. Predstavljen je  skupini drugih Nordijaca, muškaraca i žena toliko nevjerojatne savršenosti, i to je Waltona zapanjilo - koliko su identični. U najmanju ruku, svi su izgledali kao da pripadaju istoj obitelji. Nisu imali ožiljke, mrlje, nikakve nesavršenosti bilo koje vrste. Bili su, u nedostatku boljeg izraza: idealni ljudi ili Nadljudi.

Waltonov slučaj daleko je od jedinstvenog. Mnogi oteti prijavili su slične susrete, gdje se Sivi pojavljuju samo kao posrednici, obavljaju zadatke pod izravnom komandom Nordijaca. Ako su Sivi doista sintetički, onda su njihovi tvorci sposobni dizajnirati oblike života. Ako je fenomen otmice više od pasivne studije ljudske biologije, i ako je to, zapravo, oblik intervencije, onda njegova krajnja svrha mora biti genetski inženjering. To nas dovodi do slučaja Whitleyja Striebera, autora pričesti, čiji su zastrašujući susreti sa Sivima postali dio kulturnog leksikona. Međutim, manje je poznato da je Strieber također prijavio susrete s Nordijcima, osobama čija uloga u njegovim otmicama sugerira kako su daleko više uključeni u eksperimente sa ljudskom reprodukcijom nego što mnogi ufolozi sumnjaju.

Tijekom bizarne epizode 1968. godine, Strieber je proveo tjedne u Firenci i Rimu sa misterioznom ženom europskog izgleda. U jednom trenutku, tijekom uznemirujuće odvojenog seksualnog odnosa, Sivi su joj pomogli u izvlačenju njegove sperme. Još uznemirujuće, 1989. godine, Striebera su u njegovoj kolibi u Catskillsima, sjeverno od New Yorka, posjetila dva visoka muškarca i jedna žena, odjeveni u crna odijela. Imobilizirali su ga. Dok je jedan od njih rekao "crveno stanje", drugi je snažno pritisnuo njegove sljepoočnice, i u trenutku mu u uho ugradio nepoznati predmet. Kada je Strieber kasnije pokušao ukloniti implantat, on i kirurg koji ga je pokušavao ukloniti otkrili su nešto još više uznemirujuće: predmet se pomicao pod kirurškim skalpelom, kao da ima vlastitu inteligenciju. Kada je izvađen mali fragment, analiza je otkrila kako je sastavljen od metalnih i organskih elemenata - živi stroj.

Opisi ovih nadljudskih Nordijaca su većino dosljedni u tisućama slučajeva, koji se protežu kroz desetljeća. Iznimno su visoki,  nikada niži od 168 cm, a ponekad i do 2,7 metara; jednoliko i atletski su građeni, iako ne u smislu glomaznih mišićavih tijela. Umjesto toga, posjeduju izduženu, žilavu ​​eleganciju, njihove duge ruke i šake, nalik rukama pijanista, kreću se s namjernom, gotovo hipnotičkom fluidnošću. Lica su im oštra, isklesana, zapanjujuće simetrična, visokog čela koje izgleda neobično široko. Učinak je gotovo božanski savršen: uznemirujuće profinjena estetika, koja izaziva i divljenje i nelagodu. Svjedoci opisuju njihov hod kao "veličanstven" i "ritmičan"; pokreti su im jezivo sinkronizirani, kao da ih vodi inteligencija izvan pukih ljudskih refleksa. Ova neprirodna gracioznost samo naglašava njihov zapovjednički stav, sama prisutnost dovoljna je da ulije strah i poštovanje.

Nije slučajno da ta bića (bolje rečeno, ovi ljudi) mogu nezapaženo hodati hodnicima objekta Vrhovnog zapovjedništva savezničkih snaga NATO-a u Europi. Prema umirovljenom naredniku američke vojske Robertu Deanu, tajni NATO dokumenti izražavaju uzbunu što su Nordijci možda infiltrirali SHAPE i da se mogu neprimjetno uklopiti u europsko stanovništvo. Njihova sposobnost da prođu kao ljudski bijelci, unatoč suptilnim fizičkim razlikama, čini ih savršenim arhitektima Odcjepne kulture,  koja je uspješno ostala sakrivena pogledima. Ali, pravi užas njihove moći ne leži samo u njihovoj fizičkoj građi, već u njihovom nadljudskom majstorstvu ekstrasenzorne percepcije i psihokineze. 

Središnji dio dominacije Nordijaca jest njihovo potpuno vladanje psihičkim sposobnostima, skupom moći koje naš tehnološki napredak čine grubo mehanističkim, u usporedbi sa njima. Nordijci posjeduju napredni oblik telepatije, omogućuju izravnu komunikaciju među umova, bez potrebe za govornim jezikom. Ova telepatska vještina omogućuje im, ne samo prenošenje misli, nego i pristup mentalnim krajolicima drugih, učinkovito čitajući misli. Takve sposobnosti daju im veliku prednost u interakcijama sa normalnim ljudima, jer mogu predvidjeti reakcije, razaznati namjere, kao i utjecati na odluke suptilnim usađivanjem sugestija ili emocija.

Osim telepatije, Nordijci pokazuju vidovnjačke sposobnosti, što im omogućuje percipiranje događaja i situacija izvan njihove neposredne fizičke okoline. To se proteže na prekogniciju, tj. sposobnost predviđanja potencijalnih budućih događaja. Takvo predviđanje omogućuje im snalaženje u složenim scenarijima, predviđanje izazova i povoljno pozicioniranje u odnosima sa čovječanstvom.

Nordijci su također vješti u psihokinezi ili telekinezi, sposobnosti psihičkog utjecaja na fizičke objekte, bez fizičke interakcije. Ova vještina im omogućuje manipuliranje okolinom na načine koji se ljudskim promatračima čine čudesnima ili tehnološki naprednima. Takve demonstracije mogu poslužiti kao demonstracija moći, ili kao alati za postizanje određenih ciljeva bez izravnog sukoba.

Sadistički teror u Amazoni

Niz slučajeva koji su se dogodili u amazonskom bazenu u Brazilu, 1979. godine, pokazuje da ovi nadljudi, sa svojim ogromnim psihičkim i fizičkim sposobnostima, nemaju grižnje savjesti oko lova, otmice, mučenja, pa čak i ubijanja ljudi na najnemilosrdniji zamislivi način. Slučajevi bliskih susreta iz Brazila predstavljaju izravan izazov sladunjavim narativima, koji su pažljivo njegovani u Prvom svijetu, u smislu kako su Nordijci dobroćudna, svemirska braća čovječanstva, ovdje su da nas povedu prema prosvjetljenju i miru. Slijedeće slučajeve detaljnije obrađujem u svojoj knjizi "Bliži susreti".

Jedne siječanjske večeri 1979. godine, otprilike u 20 sati, Januncio De Souza, zemljoposjednik u regiji Rio Grande do Norte u Brazilu, našao se uhvaćen na nišanu jednog od ovih zračnih predatora. Bez upozorenja, iznad njega se pojavila masivna, cilindrična letjelica, lebdeći samo nekoliko metara od njegove glave. Objekt je nalikovao vertikalnom metalnom silosu, visokom šest metara, širokom pet metara. Dok je užasnuto podigao pogled, vrata su se otvorila na donjoj strani. Ono što je Januncio vidio unutra bilo je, u mnogočemu, šokantnije od samog tehnološkog čuda. Ukočeno, i u onome što je izgledalo kao auto  sjedalice, sjedili su muškarac i žena. Ne monstruozne ili gmazovske figure, ne groteskne sive osobe sa gomoljastim glavama, nego ljudi koji su ovom Brazilcu djelovali "europski". Sjedili su nepomično, poput kipova, njihovo ukočeno držanje prikrivalo je divlju silu koju su se spremali osloboditi na njega.

Vruća zraka svjetlosti se spustila iz letjelice, obavijajući ga nepodnošljivom vrućinom. Namjera je očito bila povući ga u brod. U panici, Januncio je rukama uhvatio deblo i čvrsto se držao. Greda ga je vukla uz drvo, noge su mu se odvajale od tla, samo da bi se ponovno srušio, dok se borio protiv nevidljive sile. Ovo strašno natezanje užeta potrajalo je u tri navrata, svaki pokušaj da ga se izvuče nije uspio, jer je grebao prsa o koru drveta.

Frustrirani njegovim otporom, putnici u letjelici odlučili su pojačati napad. Ono što se sljedeće dogodilo najbolje je prepustiti njegovim vlastitim riječima:

"Zatim, kada su muškarac i žena vidjeli da neću pustiti, bacili su na mene nešto poput vrućeg ulja, kako bi me natjerali da pustim drvo. Osjećao sam se kao da sam između dvije velike vatre. Nisam se mogao pomaknuti. Peklo me je u rukama i jako me boljelo, ali previše sam se bojao pustiti. Zamalo sam umro, toliko sam se bojao... Da je trajalo dulje, vjerujem da bih umro, jer je bilo jako vruće."

Bol je bila toliko intenzivna da je Januncio počeo plakati. Ali, čak i dok je osjećao kao ga živog kuhaju, odbijao se predati. Barem je letjelica odustala. Vrata su se zatvorila, svjetlo je zatreperilo i brod je vinuo se u nebo nemogućom brzinom, nestao u sekundi. 

Kasnije iste godine, i unutar iste regije, meta je bio još jedan čovjek. Benedito Henrique De Souza, lokalno poznat kao "Beato", vraćao se kući navečer, nakon večere s prijateljima. Kada je zapalio cigaretu, ogromna letjelica odmah se spustila prema njemu, kao da je čekala neki znak njegove prisutnosti. Čim je plamen njegova upaljača zatreperio u mraku, udarila je.

Vrata su se otvorila i na njega je pala žestoka zraka svjetlosti. Beato je osjetio kako ga usisava u zrak, kao da je uhvaćen u vrtlog usisavača. Uhvatio se za podnožje grma i držao se kao da mu život ovisi o tome. Baš kao i u slučaju Januncio, putnici letjelice odgovorili su svojom prepoznatljivom okrutnošću: izlili su mu goruću tekućinu na ramena. Tekućina je prošla ravno kroz njegovu odjeću, ne ostavljajući tragove, mrlje, nego samo čistu i nefiltriranu agoniju. Isparila je nakon što ga je opekla, kao da je kalibrirana da nanese bol, ali ne ostavlja nikakve tragove. Ali, ni Beato se nije htio predati. Njegova tvrdoglavost spasila mu je život. Posebno je zanimljivo njegovo sjećanje na ljude unutar letjelice:

"Podigao sam pogled i vidio ljude, ali sam se morao okrenuti, jer nisam mogao podnijeti svjetlo. Mislim da je bila jedna žena i dva muškarca. Jedan je imao dugu, do ramena crvenu kosu. Jedan od muškaraca me ovako pogledao [prezirno je slegnuo ramenima]. Gledao me kao da nisam baš zanimljiv."

Crvena kosa. Jedinstveno indoeuropska osobina, koja se pretežno nalazi u Europi, a u mnogo manjoj mjeri među preostalim Arijcima Istoka, u Velikom Iranu. Zatim izraz dosadnog prezira putnika letjelice, gotovo kao da su niskog i tamnoputog Brazilca iz Amazone smatrali tek životinjom, koja se opire svom pravom mjestu u kavezu.

Za razliku od prethodna dva muškarca, José Benedito Bogea nije imao sreće pobjeći. Zarobljen je. U 01 sat ujutro, dok je čekao autobus, progonila ga je zelenkasto-plava trokutasta letjelica. Snop narančaste svjetlosti ga je udario, uzrokujući električni udar, koji ga je onesvijestio. Slijedeće čega se sjetio jest da je bio negdje drugdje. Našao se u gradu bez neba. Nije bilo vidljivog sunca, zvijezda, horizonta, nego samo nedefinirano, ambijentalno svjetlo, koje je osvjetljavalo široke avenije i prekrasne vrtove. Temperatura je bila jezivo ujednačena, kao da je cijelo mjesto bilo klimatski kontrolirano. Njegov opis ljudi koji su nastanjivali ovaj podzemni grad je jeziv:

"Izgledali su vrlo slično, svi su imali oko trideset godina... odjeveni u sivu i smeđu odjeću, nekolicina u svijetloplavu. Žene su nosile duge haljine, muškarci tunike i hlače. Nije bilo crnaca, niti staraca. Većina je bila svijetle puti i imala je oči različitih boja, plave, smeđe. Žene su bile lijepe i imale su dugu plavu kosu."

Nordijska separatistička kultura nije ovdje kako bi "spasila" čovječanstvo. Ona se bavi nečim daleko mračnijim. Sadistički napadi počinjeni u Brazilu jasno pokazuju kako nemaju zadrške prema otmicama, mučenju, pa čak i ubijanju ljudi iz zabave. Sanitarna naracija o "Svemirskoj braći (i sestrama)", koji nas vode prema prosvjetljenju jest namjerna obmana. Stvarnost je da su ta nadljudska bića lovci, a obični ljudi su njihov plijen.

Karijera "Georgea Hunta Williamsona", pseudonim koji koristi Michael D'Obrenović, još je jedan primjer veze između fenomena NLO i nacista ili kriptofašista, sa vezama u zrakoplovstvu, koji su planirali ubiti braću Kennedy. Potomak srpsko-njemačke aristokracije i obavještajni operativac, "Williamson" (poznat i kao D'Obrenović) bio je urednik 'Valora', vodeće publikacije Srebrne legije Amerike - takozvanih "Srebrnih košulja" - fašističke, bijele supremacističke organizacije, koju je osnovao William Dudley Pelley. Prije nego što je zatvoren kao izdajnik tijekom Drugog svjetskog rata, Pelley se kandidirao za predsjednika na platformi koja je uključivala protivljenje američkom ulasku u rat, pa čak i potencijalni savez s Hitlerom. Rasna mitologija u Pelleyjevim "Zvjezdanim gostima" bila je pastiš ezoteričnog fašizma, koji je tvrdio da bijela rasa potječe od izvanzemaljskih kolonista, koji su sagriješili pareći se s majmunolikim ljudima sa Zemlje. Kada se Williamson pridružio poznatom Kontakteru Georgeu Adamskom u Palomaru, nije bio njegov učenik, već Adamskijev nadzornik.

Adamski se otvoreno divio nacističkoj Njemačkoj. Privatno je pozdravljao ideju nordijske invazije na Zemlju, za koju je vjerovao da će uvesti novo doba Galaktičkog poretka. Njegova poruka - kako su Sjedinjene Države dekadentno carstvo na rubu propasti, te  da bi se trebale pokoriti svojoj nordijskoj "Svemirskoj braći" - bila je upravo onakva psihološka operacija, kakvu se moglo očekivati ​​od fašističkog podzemnog pokreta, koji želi porušiti poslijeratni svjetski poredak. FBI je pomno pratio Adamskog, svjestan njegovih izjava da Amerika treba položiti oružje u slučaju "izvanzemaljske invazije". To se savršeno slaže sa glavnom temom pokreta Kontaktea. Sve su osobe propovijedale istu temeljnu poruku - naime, jedini put do spasenja je potpuno nuklearno razoružanje. Dakle, Adamski, poput Van Tassela, nije bio samo kontaktiran od strane pilota letjelica nordijskog izgleda, nego je bio uključen i u ideološke narative o bijeloj supremaciji.

Još jedan od Kontakta, koji je tvrdio da ga redovito kontaktiraju prekrasne žene i muškarci nordijskog izgleda, navodno sa planeta koji se nalazi u smjeru zvjezdanog sustava Plejada, bio je Billy Meier. Nije on bio samo "švicarski farmer", kako su ga često opisivali. U mladosti je Meier bio visoko obučeni plaćenik, tečno je govorio više jezika, imao je opsežne veze na Bliskom istoku, gdje je blisko surađivao sa vođama nekoliko arapskih zemalja. Njegovi prvi susreti s Nordijcima su se navodno dogodili 1942. godine, dok je Drugi svjetski rat još bjesnio. Kasnije je tvrdio kako su se ista bića redovito sastajala sa istim arapskim vođama sa kojima je i on imao posla. Nemoguće je ignorirati dublje implikacije ovoga. Do 1950-ih i ranih 1960-ih, Meierova putovanja podudarala su se s djelovanjem ODESSA (Organizacija ehemaligen SS-Angehörigen), zloglasne poslijeratne nacističke mreže, poznate i kao "Die Spinne" ("Pauk“), koja je nastojala izgraditi Četvrti Reich izvan Njemačke, posebno u Južnoj Americi i na Bliskom istoku (sakrij se svima pred očima, u Izrael).

Svjetonazorski rat

Ono što je započelo oko 1944. godine nazvao sam "Abbauender Aufbruch im Weltanschauungskrieg" ili "Destruktivno odstupanje u svjetonazorskom ratu", u brojnim naporima koje sam uložio kako bi obrnuto rekonstruirao ovaj koncept u svom filozofskom korpusu, tj. da ga obrnuto rekonstruiram od načina na koji ga zapravo koristi Odcjepljena civilizacija ili Aufbruch Kultur. 

Za početak, "Abbau" je Heideggerov termin za "dekonstrukciju" - iako je taj termin kasnije vulgarizirao Jacques Derrida i njegovi postmodernistički potomci. Heideggerov Abbau nije razigran ili relativistički čin; to je ozbiljno i metodično rastavljanje naslijeđenih metafizičkih struktura, a time i povratak pitanju samog Bića. "Aufbruch", sa druge strane, ne označava samo odlazak, nego i proboj, iznenadni i katastrofalni prekid koji otvara nove horizonte, često nasilno i nepovratno. Dakle, "Abbauender Aufbruch" je "demontažni odlazak" – erupcija kroz naslijeđenu građevinu oblika života, ostavljajući je razbijenom u korist radikalno novog početka. Ali, ta erupcija ili prekid, događa se u "Weltanschauungskrieg" – u "svjetonazorskom ratu". 

Njemački izraz 'Weltanschauungskrieg' je idiotski krivo preveden kao "psihološki rat", i time izjednačen (u njegovom značenju) onome što je radila američka vojna obavještajna služba, nakon Drugog svjetskog rata. Prijevod potpuno krivo shvaća elitnu SS koncepciju ove stvari. 'Weltanschauungskrieg' nije samo manipuliranje subjektivnim percepcijama objektivnog svijeta; nego je to potpuni rat oko konstitucije 'stvarnosti'.

U svojim brojnim djelima (od eseja "Crni izlazak sunca" do knjiga "Prometejizam" i "Bliži susreti"), crpio sam inspiraciju iz Schellinga, Nietzschea, i u konačnici iz najdubljih struja heraklitske misli, kako bi pokazao da 'stvarnost' nije statična podloga, koja je ispod sukoba sukobljenih ideologija. Umjesto toga, različiti psiho-biološki oblici života se upuštaju u primordijalnu borbu za definiranje same manifestacije svijeta, svaki nastoji utisnuti svoju volju za moći u Biće.

U nacističkom okultnom tumačenju Weltanschauungskriega, kako sam ga ja rekonstruirao: majstorska elita, koja je preživjela pad Trećeg Reicha, prepoznala je da istinski pobjednički angažman u svjetonazorskom ratu zahtijeva postati transperspektivan. Nije dovoljno zagovarati jedan svjetonazor protiv drugog. Čovjek mora proći kroz Abbau vlastite naslijeđene perspektive, i to toliko duboko da se može fluidno kretati između svjetonazora, poput varalice ili šamana koji stavlja maske. Ovaj Nietzscheov dinamizam daje neviđenu sposobnost kontrole: sposobnost, ne samo borbe unutar stvarnosti, već i preoblikovanja manifestacije stvarnosti izvan virtualnosti matrice.

Dakle, 'Destruktivni odlazak' je dvostruki potez: namjerno demontiranje privlačnosti koju društva imaju prema vlastitim naslijeđenim svjetonazorima, zajedno s probojem u novu meta-perspektivnu svijest, koja omogućuje da se nesvjesna privlačnost drugih pretvori u oružje. To je trenutak kada ratovanje prestaje biti puka borba unutar zajedničkog svijeta i postaje borba za arhitekturu unutar samih svjetova.

Nacistička elita koja je prva počela razvijati ovaj pristup shvatila je kako tradicionalni nacionalni, etnički i vjerski identiteti nisu dovoljne osnove za kultiviranje klase nadljudi, koji bi, poput umjetnika, mogli oblikovati civilizacije kao što bi se oblikovao mramor ili glina. Za njih je cilj bio "Gesamtkunstwerk" ili "Totalno umjetničko djelo", koje bi obuhvatilo ne samo kulturu i društvo, već i samu tkaninu iskustvene stvarnosti. Pa ipak, za razliku od naivnih utopista ili apokaliptičnih anarhista, ovi su arhitekti razumjeli da se ta transformacija ne može nasilno nametnuti izvana. Umjesto toga, olakšati će se dekonstruktivnim raspadanjem – orkestriranim urušavanjem tradicionalnih struktura značenja, njegovanjem očaja i dezorijentacije među masama, a zatim nuđenjem novog mita onima koji su prepušteni sami sebi.

Atentat na Martina Luthera Kinga

To je pravo značenje iza tekućeg raspada zapadne civilizacije općenito, a posebno američkog društva. To nije slučajno propadanje, već je to namjerni 'Abbau', koji se provodi u službi nadolazećeg 'Aufbrucha'. Ova agenda svjetonazorskog rata zapravo stoji i iza atentata na velečasnog Martina Luthera Kinga Jr., koji je također stavljen na popis skandaloznih razotkrivanja, koje su obećavaju gđa. Mayerhofer i njen kongresni odbor.

U srži poruke Martina Luthera Kinga, kao i njegovog vodstva u pokretu za građanska prava, stajala je ideja da pojedinca treba suditi "ne po boji kože, već po sadržaju njegovog karaktera". Dr. King nikada ne bi dopustio američkim crncima da prihvate reakcionarnu politiku identiteta "Woke" grupa tzv. Ratnika za socijalnu pravdu (SJW), poput Black Lives Matter (BLM). Oni su obrnuti rasisti, koje financiraju i potiču korporativne elite, čiju agendu je u konačnici ispleo "Pauk".

Mreža se sada ubrzano plete oko Američke povelje o pravima, u koju je MLK strastveno vjerovao. Njegovo ubojstvo, od strane istih elemenata iz CIA-e koji su pogubili i braću Kennedy, imalo je za cilj da ga se makne s puta - prije nego što CIA preplavi afroameričke zajednice iscrpljujućim drogama, i zatim im ispere mozgove diskursom Woke SJW, u skupinama poput BLM-a. Samo da je MLK preživio i nastavio voditi Pokret za građanska prava, učinio bi sve što je u njegovoj moći okupiti milijune ljudi - i ne samo crnaca - neka se suprotstave, potencijalno čak i poraze ovaj program. Krajnji rezultat ovog programa je reakcionarno kataliziranje politike bijelog identiteta i žestoka reafirmacija bijele supremacije. Sve je to namjerno, a mrežu za to već je odavno istkao "Pauk", krajem 1960-ih godina.

Hvala na čitanju. 

BY: Jason Jorjani; 04.05.2025.