Frankensteinova formula, epilog

"Guverneru Romney, drago mi je što prepoznajete da je Al-Kaida prijetnja, jer prije nekoliko mjeseci kada su vas pitali koja je najveća geopolitička prijetnja sa kojom se Amerika suočava, rekli ste Rusija, a ne Al-Kaida.
Rekli ste Rusija... 1980-ih, sada zovu i traže povratak svoje vanjske politike jer, znate, Hladni rat je završio prije 20 godina."

(Predsjednik Barack Obama, slobodni zidar)

Završno poglavlje ove sage dodatno naglašava relevantnost ove teme. Frankensteinova formula nije neka odbačena taktika koja je  premještena u ropotarnicu povijesti, već se aktivno primjenjuje u Ukrajini dok ovo čitate. Ponovno smo uvučeni u svjetski sukob bez ikakve koristi za bilo koga osim za vampirske bankarske elite. Sve vrijeme, obje strane ove lažne borbe koriste je za uništavanje sloboda svojih ljudi. Istina je da smo već u tom sukobu, bez obzira na to žele li režimi svoje šamaranje nazvati "ratom". Američki režim pruža Ukrajini obavještajne podatke, logistiku, oružje i financijsku pomoć: sve, jedino sami ne povlačimo okidač.

Kao što smo više puta vidjeli u ovoj seriji, sukobi nose mnoga ista obilježja i obrasce. Baš kao i njegov prethodnik u Sovjetskoj Rusiji, Putinova Rusija izgrađena je američkim poreznim dolarima i američkom tehnologijom. Ponovno vidimo sljedbenike misterijske religije na obje strane ovog sukoba, kao što je viđeno jako puno puta prije. Kao što ćete uskoro vidjeti, veze između moćnih ljudi idu dublje od pukih bratskih veza i transnacionalnih saveza.

Vladimir Putin na Zidu plača.

Krvne loze igraju važnu ulogu u Svetom pismu. Imamo duge popise imena i loza, posebno u Starom zavjetu, a neki su dijelovi, kao npr. Kronike, gotovo u potpunosti posvećene toj temi. To je očito vrlo važna tema za Boga, dok se sama ideja plemena i obitelji tema koja se provlači kroz cijelu Njegovu Riječ.

Sotona također ima svoje krvne loze, krvne loze tzv. "elitnih" obitelji, koje su savile koljena pred bogom ovoga svijeta. Rat između ove dvije dinastičke krvne loze, potomstva žene i potomstva zmije, priča je o cijeloj ljudskoj povijesti.

To vrijedi i za Ameriku. Naši vladari birani su na temelju svog plemićkog podrijetla, od samog osnutka ove zemlje. Svaki američki predsjednik, osim Martina Van Burena, koji je bio Nizozemac, ali ipak plemićke krvi, bio je potomak engleskog kralja Ivana. Mnogi su potomci i više kraljeva, Karla Velikog ili kralja Edwarda. Ove obiteljske veze među elitama prilično su česte zbog međusobnih brakova: Barack Obama i Dick Cheney su, primjerice, rođaci u osmom koljenu; George Bush i Al Gore su daleki rođaci; Hillary Clinton i Donald Trump dijele pretka; i to su samo neki od primjera.

Važno je to istaknuti prije razgovora iz naše sljedeće teme, Vladimira Vladimiroviča Putina. Putinov rani život je obavijen velom tajne. Veliki dio onoga što znamo o njemu dolazi od njega samoga i njegove autobiografije iz 2000. godine, "Prvo lice", što donekle dovodi u pitanje njezinu istinitost. Putinovo obiteljsko podrijetlo može se pratiti samo do njegovog djeda, Spirodona Putina. Spirodon je bio visokopozicionirani član sovjetske partije, te osobni kuhar Vladimira Lenjina i Josifa Staljina - obojica su bili masoni. Već sada vidimo dobro povezanu političku obiteljsku baštinu, i ne baš skromne početke koje Putin o sebi voli crtati. 

Pravda je, 2016. godine, iznijela teoriju kako je Putin potomak klana Putjanin, ruskog plemstva iz Tverske regije, odakle je potjecala Putinova baka. To bi Putina učinilo povezanim sa gotovo svim drugim europskim vođama kroz iste kraljevske krvne loze. Iako su stvarni dokazi za ovu teoriju slabi, ideja obnovljenog ruskog carstva jest nešto na čemu je Putin naporno radio, čak je otišao toliko daleko da je objesio slike Petra Velikog po cijeloj Predsjedničkoj palači. Međutim, Putinovo pravo podrijetlo teško je utvrditi, obzirom na nedostatak nepristranih izvora. Također, obzirom na ono što znamo o vlastitom procesu (samo)izbora naših vladara, male su šanse da ovaj čovjek vraća ruske kraljevske simbole i ikonografiju kao puki LARP.

Vladimir Putin, 1980. godine

Putinovo vrijeme u KGB-u jednako je neprozirno. Vladimirova prva i posljednja inozemna služba bila je u Dresdenu, Istočna Njemačka. Dok je Berlinski zid padao, Putin je bio u sjedištu KGB-a, očajnički je spaljivao povjerljive dosjee i važne dokumente, zajedno sa svojim kolegama špijunima. Putin se ovog događaja prisjeća u prvom licu:

"Osobno sam spalio ogromnu količinu materijala...

...Spalili smo toliko toga da je peć eksplodirala."

Jedini izvori koje smo zaista mogli imati o njegovom radu u KGB-u mogli smo dobiti iz službenih dosjea, koji su gotovo sigurno uništeni tijekom pada SSSR-a. Sama ideja da je Putin bio samo prodavač papira srednje razine je prilično nevjerojatna, obzirom na druge činjenice, ali ovo je poruka koja se uporno gura unutar glavnih narativnih izvora.

Režimske propagandne kuće tvrde da se Putin uzdigao iz anonimnosti, naizgleda samo pukom srećom i slučajnošću. Ma, on je samo još jedan hrabri seljak koji jede prljavštinu, ali je uspio postati jedan od najmoćnijih ljudi na Zemlji. Kao što vjerojatno možete i pretpostaviti, to ne može biti dalje od istine. Putin je izabran u studentskim godinama (kao i mnogi od vođa) i mentorirao ga je utjecajni ruski političar, Anatolij Sobčak, koji je autor modernog ruskog Ustava. Sobčak je odigrao ključnu ulogu u Putinovom životu i političkoj karijeri, jer je postao njegovim zamjenikom za trajanja Sobčakovog gradonačelničkog mandata, i to baš njihovog rodnog grada, Sankt Peterburga. Bio je poznata i utjecajna politička figura, ključni aspekt narativa režima koji je očito čista fikcija.

Od tih ranih dana, Putin je bio glavni i moćni igrač unutar ureda gradonačelnika. Lokalni istraživački novinar iz Sankt Peterburga detaljno opisuje Putinovu ključnu ulogu u vladi Sankt Peterburga:

"Putin kao birokrat nadgledao je uspostavu mjenjačnica u Sankt Peterburgu, diplomatskih ureda, industrije kockanja i nevladinih organizacija [NVO]; posredovao je u prodaji hotela Astoria i otvaranju jedne od prvih stranih banaka u Rusiji, BNP-Dresdner Bank (Rosija). Također je koordinirao sve sigurnosne službe: vojsku, policiju, kontraobavještajnu službu, tužiteljstvo i carinu. Samo je jedan od njegovih projekata stranih ulaganja proveden: izgrađen je proizvodni pogon Coca-Cole.

Tijekom svog mandata na mjestu gradonačelnika, Putin je službeno optužen za korištenje metoda tajnih službi samo jednom. Prema bivšem predsjedniku gradskog vijeća Sankt Peterburga, Aleksandru Beljajevu, Odbor za vanjske odnose koji je osnovao Sobčak, a na čelu sa Putinom, prikupljao je informacije o ruskim tvrtkama koje su trebale biti prodane stranim vlasnicima. Istovremeno, tužiteljstvo je ukorilo Putina zbog prevelike lakovjernosti i izdavanja ilegalnih dozvola za kockanje.

Godine 1992. je provedena [gradska] parlamentarna istraga o aktivnostima odbora u vezi sa nekoliko uvoznih i izvoznih poslova. Otkrila je da su neki od poslova sklopljeni po cijenama koje nisu odgovarale svjetskim cijenama. Putin je priznao pogreške tijekom javnih saslušanja, poslovi su otkazani i nitko nije kažnjen."

Kockanje, međunarodni odnosi, financije, kontrola svih muškaraca sa oružjem - da, to je samo neki potpuno rutinski posao birokrata srednje razine.

https://www.rferl.org/a/putin-journalist-killing/31910359.html

Gore citirano je samo mali ulomak iz oštrog članka, koji je autoru priskrbio smrtnu kaznu. Ubrzo nakon objavljivanja ovog članka, Anatolija Levina-Utkina su neidentificirani napadači pretukli na smrt ispred njegovog stana. Levin-Utkin je jedan od mnogih novinara koji su zauvijek ušutnuti zbog pokušaja rasvjetljavanja Putinove istinske prošlosti. Iz gornjeg članka, pa čak i iz Putinovih vlastitih memoara, jasno je kako je on bio važna osoba u vladi Sankt Peterburga.

Nepovoljni novinari i politički disidenti nisu jedine osobe pod Putinovom novom vladavinom terora koje su umrle u ovim misterioznim okolnostima. Događaji oko smrti Putinovog mentora, Anatolija Sobčaka, ostaju slično pokriveni oblakom misterija sve do danas. Nakon što je tijesno poražen na drugim izborima za gradonačelnika, Sobčak je pobjegao iz Rusije pod mjehurićom optužbi za korupciju. U zemlji, zloglasnoj po korumpiranom pravosudnom sustavu, jasno je da je Sobčak pao u nemilost tadašnje vladajuće stranke. Nakon što je bolesnog Borisa Jeljcina zamijenio Putin, Sobčak se vratio u Rusiju da bi prikupio podršku za svog štićenika. Samo nekoliko tjedana prije ruskih izbora 2000. godine, Anatolij Sobčak pronađen je mrtav u hotelskoj sobi, očito od srčanog udara. Je li to bila prirodna bolest, kako tvrdi mrtvozornik? Ili je nezgodan prijatelj postao trn u Putinu, sada kada je postao ruski predsjednik? Sobčakova udovica, Ljudmila Narusova, ne vjeruje da smo čuli pravu priču o smrti njezina supruga.

https://www.rferl.org/a/questions-remain-about-death-of-man-who-made-putin/26867539.html

Gradonačelnik Sobčak bio je samo jedan od mnogih svjetski poznatih političara koji su vodili i upućivali Putina. Sigurno je najpoznatiji bio Henry Kissinger. Putinove veze sa dr. Kissingerom sežu do tih dana kada je bio Sobčakov zamjenik. Godine 1992., samo nekoliko mjeseci nakon početka Sobčakova gradonačelničkog mandata, gradonačelnik je pozvao Henry Kissingera i njegov Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS), u Sankt Peterburg na predavanje. CSIS je, u biti, bio privarni think-tank Henry  Kissingera, nakon što je napustio Fordovu administraciju. Centar i danas djeluje kao prorez kroz koji pokojni doktor nastavlja upravljati američkom vanjskom politikom - iza štita privatnih subjekata.

Seminar je, nominalno, bio o "jačanju međunarodnih odnosa" i drugim sličnim šaljivim temama, koje ovi ljudi koriste kako bi prikrili svoje prave ciljeve. Upravo su se na tom seminaru Kissinger i Putin upoznali, što je priča koju Putin detaljno opisuje u prvom licu. Bivši špijuni povezali su se zbog zajedničkog obavještajnog iskustva, i ta jedna jedina interakcija navodno je potaknula cjeloživotno prijateljstvo.

Henry Kissinger i njegov štićenik Vladimir Putin tijekom godina. Zapazite masonski stisak ruke na gornjoj slici. 

Putin i Klaus Schwab tijekom godina.

Kissinger se javno sastao sa Putinom više od desetak puta od tog prvog susreta i ostaje bliski osobni povjerenik ruskog vođe. Iz tih razloga, on i dalje igra ključnu ulogu u dinamici između dviju zemalja i ostaje ključni igrač moći na svjetskoj sceni. Henry Kissinger bio je jedna od rijetkih osoba iz establišmenta koje su se bile spremne sastati sa Donaldom Trumpom nakon njegove prve izborne pobjede. Kissinger se također slavno sastao sa Trumpom, ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom i veleposlanikom Sergejem Kisljakom, 10. svibnja 2017. godine. 

Sjena Kissingerovog nasljeđa na američku vanjsku politiku i dalje se uvelike nadvija nad zemljom. 

"Novi svjetski poredak ne može se dogoditi bez sudjelovanja SAD-a, jer smo mi najznačajnija pojedinačna komponenta. Da, postojat će Novi svjetski poredak i on će prisiliti Sjedinjene Države da promijene svoju percepciju."

(Henry Kissinger, slobodni zidar)

Prije rata u Ukrajini 2022. godine, predvidljivi obrazac smo dosada vidjeli više puta vidjeli u ovoj seriji tekstova. Godine 2009., unatoč tome što je Rusija upravo napala susjednu Gruziju, Obamin režim ponovno je otvorio formalne diplomatske kanale sa Rusijom. Tijekom ovog "ruskog resetiranja" gledali smo najveće obnavljanje veza između dviju zemalja od početka Hladnog rata. Nakon putovanja, u ožujku 2009. godine, State Department predvođen Clintonom bio je ključan u koordinaciji toka američke tehnologije, kapitala i investicija natrag u Rusiju.

U duhu obnovljenih veza, osnovana je Zaklada Skolkovo 2011. godine. Projekt je zamišljen kao budući ruski rođak američke Silicijske doline. Kroz zajednički rusko-američki projekt, Skolkovski institut za znanost i tehnologiju surađivao je sa mnoštvom američkih institucija i korporacija: američki State Department, fakulteti (MIT, Yale), kao i tehnološki divovi, poput Cisca, Googlea i Intela, bili su samo neki od partnera u ovom pothvatu teškom nekoliko milijardi dolara. Projekti i ulaganja omogućili su ruskoj industriji uhvatiti korak sa desetljećima istraživanja u ključnim područjima. Rusi sada preskaču Ameriku u pogledu razvoja hipersoničnih projektila.

Specijalna agentica FBI, Lucia Ziobro, napisala je u tom razdoblju članak za 'Boston Business Journal', gdje je upozorila na ovaj šokantan savez među tehnološkim elitama Rusije i Amerike:

"FBI vjeruje da su pravi motivi ruskih partnera, koje često financira njihova vlada, pristup klasificiranoj, osjetljivoj i novoj tehnologiji tvrtki…

…Zaklada [Skolkovo] mogla bi biti sredstvo za rusku vladu kojim bi pristupili osjetljivim ili klasificiranim istraživačko-razvojnim objektima naše zemlje i tehnologijama dvojne namjene, sa vojnom i komercijalnom primjenom."

Vidimo u godinama koje su prethodile CIA obojenoj revoluciji kako SAD ponovno ulažu u svog budućeg "neprijatelja", neprijatelja kojeg smo ponovno izazvali u oružanom sukobu. Tehnologije i materijali dvojne namjene, poput superračunala, napredne raketne tehnologije i urana, samo su neka od vitalnih strateških dobara koje je naša vlada prodala ovom novostečenom savezniku. Baš kao i Iran i Irak, američki porezni obveznici bili su prisiljeni ulagati u vojne sposobnosti svog budućeg neprijatelja.

Ovo je možda najočitija i najviše drska upotreba Frankensteinove formule u našoj seriji.

Izraz neprijatelj (gore u tekstu) koristim prilično labavo. Početi ću shvaćati ovaj rat ozbiljno kada naši ukrajinski "saveznici" prestanu dopuštati da ruska nafta protiče kroz njihove zemlje. Svaki dan kada ti naftovodi ostanu netaknuti, još je jedan dan kada znamo da je ovo šala. I Rusija igra u rukavicama. U početku su odbijali napadati vitalne strateške ciljeve, poput električne mreže, mjesecima  nakon početka njihove "Specijalne vojne operacije". Pravi broj poginulih u ovom ratu nemoguće je provjeriti u ovom trenutku, ali bez sumnje se radi o stotinama tisuća. Vreće sa tijelima i pokolj su, nažalost, vrlo stvarni. Ali, ciljevi i strategija otkrivaju prevaru. Ovo je gluma. Pretvaranje. Lažno. Doslovno ratna igra za ove ljude, gdje koriste prave ljude kao pijune na šahovskoj ploči.

Zloglasno rusko resetiranje, ožujak 2009. godine

"Stvoriti ćemo novi svjetski poredak i mi ga moramo predvoditi. I moramo ujediniti ostatak slobodnog svijeta u tome."

(Predsjednik Joe Biden, slobodni zidar)

Kao i uvijek, najuvjerljiviji dokaz su djela i riječi samih ovih ljudi. Oni sami sebe uvijek osuđuju svojom ohološću i ponosom. Uvjerite se sami gdje leži odanost naših "vođa": 

George Bush, Vladimir Putin i Hu Jintao u masonski inspiriranim odorama 

Barack Obama pokazuje brojne masonske znakove rukama i dijeli masonski stisak ruke sa Joe Bidenom

Vladimir Zelenski pokazuje brojne masonske znakove rukama, ali i izrazima lica.

Joe Biden u brojnim masonskim rukovanjima sa političarima i svjetskim vođama, poput Redžepa Erdogana i Xi Jinpinga.

Joe Biden polaže predsjedničku zakletvu na masonskoj Bibliji. Obratite pozornost na naopako okrenute križeve.

Donald Trump pokazuje brojne masonske znakove, uz rukovanje. 

Donald Trump i Vladimir Putin u masonskom rukovanju. 

Pitam sada vas, čitatelje, kolike su šanse da je svaki vođa Amerike i Rusije u posljednjih 40 godina pokazivao znakove Sotonine bande kao puku šalu?

Kolike su šanse da je u gotovo svakom ratu i sukobu u povijesti naše nacije mason ili kriptomason sjedio u Ovalnom uredu?

Gornje slike predstavljaju samo mali uzorak fotografskih dokaza ovih i mnogih drugih svjetskih vođa, koji otvoreno pokazuju  znakove svojih okultnih bratskih veza.

Ili su možda i gornje slike samo još jedna dosadna slučajnost?