Frankensteinova formula (2. dio)
"U politici se ništa ne događa slučajno. Ako se dogodi, možete se kladiti da je tako bilo planirano."
(Predsjednik Franklin D. Roosevelt, slobodni zidar)
U prošlom tekstu smo vidjeli dugo vremena usavršenu strategiju Frankensteinove formule, tj. smrtonosnu alkemičarsku mješavinu lažne zastave i propagande, koja pritom stvori Čudovište koje treba ubiti. Pitanje je li neprijatelj prizvan od strane naših gospodara ili je izmišljen, ne utječe na smrtonosnost. Lažna zastava je strategija stara koliko i samo ratovanje. Viđeno je ne samo u američkim osvajačkim ratovima, nego diljem svijeta. Ali, u SAD-u je ova varljiva umjetnost istinski usavršena.
Nekada bogobojazan narod mobiliziran je u ratnu akciju iznova i opet; uljuljkan u zamoran i banalan ciklus obmane i podvale. Od najranijih dana zemlje, lažne pretenzije i šovinistička propaganda su ponovno iskorištene razornom učinkovitošću. Kada se suoči sa egzistencijalnim prijetnjama i sukobima civilizacija, reakcija čovječanstva je vrlo predvidljiva: zbiti redove i napasti vanjsku prijetnju. Ove laži koje smo katalogizirali poslužile su kao temelj mitologije "pravednog" američkog rata.
Kada se povijesni zapis kritički analizira, mračna istina iza tih događaja postaje bolno jasna: mnogo puta smo prevareni.
USS West Virginia u plamenu, Pearl Harbor, 07. prosinca 1941. godine
Zloglasni 07. prosinca 1941. godine je bila još jedna uspješna primjena Frankensteinove formule. Još u siječnju 1941. godine je predsjednik Franklin Roosevelt bio svjestan potencijalnih japanskih planova za tajni napad na Pearl Harbor. 11 mjeseci nakon toga, Bijela kuća imala je uvid u više od 1000 presretnutih japanskih komunikacija dnevno, što je davalo jasnu sliku japanske strategije i motiva. Kako bi utjecao na prevladavajuće antiratno raspoloženje u Americi, Roosevelt je trebao događaj baš poput Pearl Harbora da bi zapalio plamen rata. 07. prosinca 1941. godine je Roosevelt dobio traženi događaj. Rooseveltovo agresivno ekonomsko ratovanje protiv Japana tijekom 1941. godine, neizbježno je potaknulo Japan na ovakvu akciju.
Sljedeći dopis, prvi put otkriven u fantastičnoj knjizi Roberta Stinnetta, "Dan obmane", dokaz je ovakvog slijeda događaja, dobiven je putem zahtjeva autora prema Zakonu o slobodi informiranja. McCollumov memorandum jasno postavlja okvir za izazivanje Japana na otvoreni sukob sa SAD-om. Napisan samo nekoliko dana nakon potpisivanja Trojnog pakta (sporazum o međusobnoj obrani između Njemačke, Japana i Italije), McCollumov memorandum jasno opisuje, ne samo strategiju, već i motive ovih zlonamjernih i amoralnih aktera unutar američkog aparata nacionalne sigurnosti. Tekst u nastavku je izvadak iz tog osuđujućeg memoranduma, koji je davnog 07. listopada 1940. godine napisao istoimeni A.H. McCollum, časnik mornaričke obavještajne službe:
"9. Ne vjeruje se da je u sadašnjem stanju političkog mišljenja vlada Sjedinjenih Država sposobna objaviti rat Japanu bez daljnjeg odlaganja; i teško je moguće da bi energična akcija sa naše strane mogla navesti Japance da promijene svoj stav. Stoga se predlaže sljedeći postupak:
A. Dogovoriti se sa Britanijom o korištenju britanskih baza u Pacifiku, posebno u Singapuru.
B. Dogovoriti se sa Nizozemskom o korištenju baznih objekata i nabavi zaliha u Nizozemskoj Istočnoj Indiji.
C. Pružiti svu moguću pomoć kineskoj vladi Chiang-Kai-Sheka.
D. Poslati diviziju teških krstarica dugog dometa na Orijent, Filipine ili Singapur.
E. Poslati dvije divizije podmornica na Orijent.
F. Zadržati glavnu snagu američke flote sada u Pacifiku, u blizini Havajskih otoka.
G. Inzistirati da Nizozemci odbiju udovoljiti japanskim zahtjevima za neprimjerenim ekonomskim ustupcima, posebno nafti.
H. Potpuno zabraniti svu američku trgovinu sa Japanom, u suradnji sa sličnim embargom koji je nametnulo Britansko Carstvo.
10. Ako bi se na ove načine Japan mogao navesti na počinjenje otvorenog ratnog čina, tim bolje. U svakom slučaju moramo biti potpuno spremni prihvatiti prijetnju ratom."
https://archive.org/details/dayofdeceit/mode/2up
Tijekom 1941. godine je predsjednik Roosevelt proveo svih osam predloženih prijedloga. 27. i 28. studenog 1941. godine, admiral Kimmel i general Short dobili su izravne naredbe od Roosevelta neka ostanu u obrambenom modu. "Sjedinjene Države žele da Japan počini prvi otvoreni čin." Obojicu je Roosevelt osobno odabrao za trenutno zapovjedništvo; i admiral Kimmel služio je kao glavni zapovjednik pomorskih snaga stacioniranih u Pearl Harboru. Ova otkrivajuća predsjednička direktiva služi kao još jedan ključni dokaz koji pokazuje 'mens rea', krivu namjeru, iza ovih djela. Samo 10 dana prije Pearl Harbora, Roosevelt se pobrinuo da njegovi zapovjednici znaju kako on želi da Japan zada prvi udarac. Njegove motivacije su opisane u sudbonosnom, šokantnom McCollumovom dopisu. Ovaj, kao i drugi osuđujući dokazi o FDR-ovom predznanju, mogu se pronaći u iznimnoj knjizi g. Stinnetta o toj temi.
McCollumov memorandum, nepobitni dokaz Pearl Harbora.
Napad na Pearl Harbor služi kao istaknuti natpis na epitafu američkoj slobodi. Još jedno krvoproliće koje se moglo izbjeći, ne samo kroz američku vanjsku politiku, već i kroz pravu lavinu obavještajnih podataka koji su naslikali bolno jasnu sliku japanske zavjere. Japanska vojska napala je Mandžuriju, a zatim i Republiku Kinu, bez ikakvog upozorenja američkih industrijalaca. Sovjeti su bili uključeni u genocide koji su daleko gori od Otmice Nankinga. SAD su, u biti, stvorile svoju vojsku dok se sve ovo događalo. Znamo kako promjena politike prema Japanu nije proizašla iz humanitarnih razloga ili nečeg plemenitog, nego se uvijek radilo o moći i stavljanju Japana u poziciju odakle mora zapucati.
Tek kada se japanska sudbina ispreplela sa Njemačkom, ekonomsko ratovanje postalo je jedina održiva strategija za poticanje Japana na borbu. Kada su se američke snage počele širiti po Tihom oceanu, japanski su čelnici mogli vidjeti znakove. Amerika će ih izgladnjeti, ostaviti bez nafte i hrane, učinkovito isključiti njihov ratni stroj i zaustaviti njihovo gospodarstvo. Obzirom na ove činjenice, neosporno je da se tragedija Pearl Harbora mogla spriječiti. Ali, štoviše, bila je izravno potaknuta radi ostvarenja ciljeva naših luciferskih gospodara.
Brat Roosevelt i brat Churchill razmjenjuju masonski stisak ruke.
Franklin Delano Roosevelt na raznim masonskim ceremonijama. Primjetite na donjoj slici da je FDR jedini mason 32. stupnja.
"Ako odustanemo od Vijetnama, sutra ćemo se boriti na Havajima, a sljedeći tjedan ćemo se morati boriti u San Franciscu."
(Predsjednik Lyndon B. Johnson, slobodni zidar)
Incident u Tonkinškom zaljevu još je jedan neobičan događaj, prepun mnogih istih obilježja prethodnih lažnih zastava.
Dugi, besmisleni američki pothvat u Vijetnamu počinje na isti ovaj umorni način koji smo ovdje vidjeli. Oba vođe u ovom ratu bili su poklonici misterijske religije: ime Ho Chi Minh doslovno znači "Donositelj svijetlosti" na vijetnamskom. Iako će incident u Tonkinškom zaljevu na kraju poslužiti kao katalizator za službeni ulazak Amerike u Vijetnamski rat, istini za volju imali smo savjetnike i imovinu u Vijetnamu već onda kada je završio Korejski rat. 58.000 mrtvih američkih vojnika i preko bilijun dolara služe kao sumorni podsjetnik na cijenu još jednog rata koji, na kraju, nije ništa promijenio osim što je omogućio stvaranje još više milijardera u Raytheonu, Boeingu i Northrup-Grummanu.
https://medium.com/@david.logan.hayter/the-many-names-of-ho-chi-minh-e31f482116e0
Opseg napada, kao i pitanje da li se radilo o izmišljotini obavještajnih agencija (slično kao i navodno nuklearno oružje Saddama) žestoko se raspravlja među povjesničarima američkih ratova u jugoistočnoj Aziji. Objavljeni dokumenti i deklasificirani signalni obavještajni podaci (SIGINT) slikaju potpuno drugačiju sliku od prevladavajuće službene priče. Postoje snažni dokazi koje je objavila Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) prema kojoj je drugi napad bio plod iskrivljenog izvještavanja, a čak i američka vlada sada priznaje da je Bijela kuća ignorirala činjenice koje su proturječile preferiranoj priči o neobuzdanoj komunističkoj agresiji. Ovaj obrazac činjenica je izvanredno sličan onome što ćemo vidjeti tijekom Zaljevskih ratova, sa kružnim izvještavanjem koje potvrđuje pristranost ljudi koji namjeravaju uvući Ameriku u loše osmišljene ratove većinom radi profita. Incident u Tonkaškom zaljevu je dobro obrađena tema alternativnih povjesničara i tražitelja istine, pa ovdje neću ulaziti u detalje.
https://www.usni.org/magazines/naval-history-magazine/2008/february/truth-about-tonkin
Masonska poštanska marka Lyndona B. Johnsona.
Američko druženje sa Iranom započinje još 1953. godine, kada je puč predvođen CIA-om svrgnuo izabranu vladu Irana i postavio prozapadnu klijentsku državu, na čelu sa šahom. To je odavno općepoznato, što je i sama Agencija izričito potvrdila i preuzela zasluge u kolovozu 2013. godine. Otkriće 50 godina kasnije, u mjesecu puča, zasigurno je suptilna zdravica njihovom uspjehu. Kada je iranski demokratski izabrani premijer, Mohammad Mosaddegh, zaprijetio revizijom britanske Anglo-iranske naftne kompanije - MI6 i njihov američki pandan, CIA, počeli su planirati pad premijera. Velika Britanija uvela je svjetske bojkote iranske nafte i stvorila široko rasprostranjene ekonomske nemire u zemlji. Uvjeti na terenu bili su zreli za nezadovoljstvo i revoluciju.
https://nsarchive2.gwu.edu/NSAEBB/NSAEBB435/
Agencija je počela poticati otvorenu pobunu, organizirali su nerede 19. kolovoza 1953. godine. Američki i britanski agenti platili su iranskim organiziranim kriminalnim skupinama neka predvode razrađenu prevaru na ulicama Teherana. Nakon što su ovi mafijaški "komunistički" agitatori napali mala poduzeća, jedna druga i drugačija skupina istih kriminalaca predstavljala bi se kao obični građani i vodila protupobunu. Ovakvi neredi i ustanci odražavaju slične paktove sa organiziranim kriminalom u npr. Operaciji Podzemlje, Operaciji Haski, i naravno, Operaciji Gladio. Američke obavještajne agencije dugo surađuju sa mafijom i organiziranim kriminalnim elementima diljem svijeta. Masonski izvorni korijeni obavještajnog aparata i Cosa Nostre svakako pomažu objasniti ovakve dugotrajne bratske veze.
https://www.conspiracyarchive.com/2013/11/27/17/
Predsjednik Harry Truman (mason 33. stupnja) i Mohammad Reza Pahlavi, posljednji iranski šah
"Danas bi Amerika bila ogorčena kada bi trupe UN-a ušle u Los Angeles da uspostave red. Sutra će biti zahvalni! To je posebno istinito ako bi im se reklo da postoji vanjska prijetnja, stvarna ili objavljena, koja prijeti našem samom postojanju. Tada će svi narodi svijeta moliti da ih se oslobodi zla. Jedna stvar koje se svaki čovjek boji je nepoznato."
"Kada im se predstavi ovakav scenarij, ljudi će se dragovoljno odreći individualnih prava za jamstvo svoje dobrobiti koje im je dala Svjetska vlada."
(Henry A. Kissinger na sastanku Bilderberg grupe, 1992. godine)
Dok se Vijetnamski rat smirivao i War Inc. tražio nova mjesta za prodaju svoje robe, na scenu stupa možda najutjecajniji američki aparatčik u povijesti. Prvo kao savjetnik za nacionalnu sigurnost, a zatim i državni tajnik, Henry Kissinger će ostaviti svoj neizbrisiv pečat na američkoj vanjskoj politici u sljedećih pola stoljeća, ali i danas. Nakon što je služio u jedinici za psihološki rat tijekom Drugog svjetskog rata, ovaj Židov koji je rođen u Njemačkoj, diplomirao je na Harvardu. Dugogodišnji je član avangarde rata protiv čovječanstva, organizacije Novus Ordo Seclorum, član Bilderberg grupe, Trilateralne komisije, Vijeća za vanjske odnose i Bohemian klubu.
Kissingerova najpoznatija vanjskopolitička inicijativa bila je, naravno, obnova odnosa sa Kinom. Čovjek je odigrao ključnu ulogu u pregovorima o Nixonovom putovanju u Kinu, te u normalizaciji odnosa između ove dvije zemlje. Ti su pregovori prerasli u dugo i blisko prijateljstvo između njega i Mao Zedonga. Predsjednik Ford zadržao je Kissingera tijekom svog predsjedništva, i tada je lovac na špijune, koji je postao diplomat, služio u istom svojstvu kao i državni tajnik. Utjecaj, koji su ti odabiri imali bolno je očit i danas, jer Kina sada igra ulogu koju je igrala Sovjetska Rusija. Baš kao i u igri sa Sovjetima, elite obje zemlje suosjećaju sami za sebe, iza zatvorenih vrata i na štetu svog naroda.
Kina je novi izmišljeni Hladni rat i novo izmišljeno Čudovište za 21. stoljeće.
Iako je ponovno otvaranje Kine bilo Kissingerovo najpoznatije vanjskopolitičko postignuće, njegova ključna uloga u naoružavanju Irana (tijekom burnih posljednjih godina šahove vladavine) imala je jednako utjecajne učinke. Više od polovice iranskih zračnih i pomorskih snaga još uvijek je kompromitirano američkim lovcima i brodovima. Slično kao i Sovjetski Savez, putem programa zajma i najma, War Inc. osigurao je da Iranci budu dobro naoružani, unatoč jasnim znakovima da je šahov utjecaj u Iranu sve slabiji. Do posljednje godine Kissingerovog mandata, Iran je postao najveći kupac američkog oružja na Zemlji. To je poslužilo ciljevima War Inc.-a, na dva ključna načina: 1. rasprodali su stare zaliha i imali financije za nove proizvode; 2. u slučaju pada šaha su osigurali da naši novi neprijatelji budu dobro naoružani, što bi zahtijevalo daljnju vojnu potrošnju.
Naravno, iako su ove politike imale najveći utjecaj na naše trenutne događaje, čovjek je bio plodan tijekom svog mandata u State Departmentu, ali i šire. Kissinger je bio ključan u stvaranju politike detanta, dopuštajući Sovjetima neka slobodno prošire svoje ateističko carstvo. Također je pregovarao o primirju, kojim je okončano američko sudjelovanje u Vijetnamu. Zapanjujuće je shvatiti utjecaj koji je ovaj čovjek imao na američku vanjsku politiku u posljednje dvije generacije. Malo koji predsjednik može tvrditi da je imao utjecaja kao Kissinger na svjetskoj pozornici, i jasno je da je on bio prava snaga iza Resolute Deska.
Brat Ford sa masonskom pregačom
Henry Kissinger i predsjednik Mao tijekom službenog posjeta, dok predsjednik Ford promatra.
Kissinger nije bio jedini akter u ovoj kineskoj igri. Clintonovi isto igraju ključnu ulogu u ovoj priči, jer su olakšali prodaju vitalnih raketnih tehnologija Kinezima. Predsjednik Bill Clinton, član Reda DeMolay, osobno je odobrio prodaju ove tehnologije. Dvostranačka kongresna istraga, međutim, svalila je krivnju za ovaj transfer na dvije američke raketne tvrtke. Dvostranački odbor podržao je nalaze povjerljivog izvješća sa 9-0, ali je ključno odbio otvoriti bilo kakve kaznene istrage o ponašanju Clintonovih, iako je utvrđeno da su Hughes Electronics Corp. i Loral Space & Communications Ltd., "nanijeli štetu američkoj nacionalnoj sigurnosti kada su kineskim svemirskim inženjerima pružili tehničke raketne podatke, koji bi mogli pomoći u izgradnji pekinškog programa balističkih projektila". Tada, kao i sada, kongresne istrage služe kao izvrstan materijal za kampanju, ali ne čine apsolutno ništa da bi zapravo zadali završni udarac zlouporabama koje navodno istražuju.
https://www.washingtonpost.com/wp-srv/politics/special/campfin/stories/satellite123198.htm
Međutim, Ministarstvo pravosuđa otvorilo je kaznenu istragu protiv CIA-e zbog ometanja pravde. Iako su visokopozicionirani dužnosnici CIA-e bili prisiljeni svjedočiti, istraga na kraju nije nigdje dovela i Velika porota je tiho raspuštena. Nije sporno da su dužnosnici u Hughesu unaprijed upozoreni, od strane dužnosnika unutar CIA-e, na potencijalna područja interesa ili osoblje koje bi moglo biti meta kongresne istrage o njihovim aktivnostima. Obje zrakoplovne tvrtke imale su opsežne veze i poslove sa obavještajnim agencijama Sjedinjenih Država. Sama ideja da se takva osjetljiva tehnologija šalje "protivniku" SAD-a bez znanja Agencije (stoga i blagoslova) je krajnje glupa. Prije ovog prijenosa tehnologije i "krađe", Kinezi nisu mogli lansirati raketu sa rampe bez da eksplodira još na rampi. Ista kongresna istraga je otkrila da je "Peking ukrao američke podatke o dizajnu za gotovo sve elemente potrebne za veliki nuklearni napad na SAD, napredne bojeve glave, projektile i sustave navođenja".
https://www.washingtonpost.com/wp-srv/politics/special/campfin/stories/satellite120598.htm
Iran teško da je bio jedini budući arapski neprijatelj kojega je kriminalni kartel koji vlada SAD-om podržavao financiranjem od strane svojih poreznih obveznika i dostavom naprednih oružja. Nakon pada Irana u ruke muslimanskih revolucionara, Saddam Hussein postao je sljedeći američki primatelj pomoći i vojne opreme. Milijarde dolara ekonomske pomoći dane su Saddamu u desetljeću koje je prethodilo Prvom zaljevskom ratu; službeno kao protuteža Iranu. Kao da naoružavanje jednog čudovišta nije dovoljno loše, ipak može i gore. 45 Bell helikoptera prodano je Iraku 1985. godine za 200 milijuna dolara, što je jedna od mnogih tehnologija dvojne namjene koje su prodane Saddamu i koje je njegova vojska odmah iskoristila.
U epizodi 'Nightline', 09. lipnja 1992. godine, Ted Koppel je izvijestio: "Reagan/Bush administracije su dopuštale - i često poticale - protok novca, poljoprivrednih kredita, tehnologije dvojne namjene, kemikalija i oružja u Irak." Kao što gornja slika detaljno prikazuje, unatoč Saddamovoj kampanji kemijskog ratovanja i genocida protiv Irana i Kurda, Reaganova administracija smatrala je prikladnim nastaviti normalne diplomatske odnose sa Irakom. Predsjednik je čak, 1984. godine, ugostio Saddamovog ministra vanjskih poslova u Bijeloj kući.
Predsjednik Ronald Reagan (slobodni zidar) i irački ministar vanjskih poslova Tariq Aziz
Više od desetljeća Sadam je uživao ekonomsku pomoć, vojnu podršku i dijeljenje obavještajnih podataka sa američkim agencijama. Uoči invazije na Kuvajt, Sadamove pritužbe su bile dobro poznate. Optuživao je svoje susjede južno od granice za bušenje iračkih naftnih nalazišta, kao i za nepoštivanje standarda OPEC-a. Preplavljivanje tržišta kuvajtskom naftom bi se smatralo dvostrukom uvredom za Iračane: nafta iz iračkih nalazišta iskorištena je za snižavanje cijene iračke nafte.
U sudbonosnom intervjuu sa američkom veleposlanicom u Iraku, April Glaspie, Sadamu je veleposlanica Glaspie dala sve razloge vjerovati da Amerika neće intervenirati u ovom sporu:
"Divim se vašim izvanrednim naporima da obnovite svoju zemlju. Znam da vam trebaju sredstva. Razumijemo to, i naše je mišljenje kako bi trebali imati priliku obnoviti svoju zemlju. Ali, nemamo mišljenje o međusobnim arapskim sukobima, poput vašeg graničnog neslaganja sa Kuvajtom."
Kao peta najveća vojska na svijetu, iračke trupe su također bile ratni veterani u skoro 10-godišnjem ratu protiv Irana i lako su uništile kuvajtske snage. Sadam je iskreno vjerovao da se Amerika neće miješati u njegova "granična neslaganja".
Kao i svaki drugi unos ovdje, događaj sa irakom ne bi bio potpun bez izmišljenih i suznih propagandnih materijala izravno iz sumpornih utroba Langleyja. 15-godišnja kuvajtska djevojka, Nayirah, svjedočila je pred Kongresom u listopadu 1990. godine. Njeno prezime navodno nije navedeno iz sigurnosnih razloga, jer je obitelj još uvijek živjela u Kuvajtu. Detaljno je iznijela strašne priče o iračkim vojnicima koji su vadili bebe iz inkubatora i ostavljali ih neka umru. Irački vojnici silovali su, mučili i pljačkali njenu zemlju, kako je u suzama svjedočila pred Kongresom. Ovo svjedočanstvo su američki političari, uključujući predsjednika Georgea Busha, više puta citirali kao glavni razlog za angažiranje američkih snaga u obrani Kuvajta.
Jedini je problem što u tome što je Nayirahina mala priča bila čista izmišljotina, ali su to njeni nadređeni iz Kongresa jako dobro znali. Pravi razlog zašto Nayirah nije otkrila svoje prezime je zato što bi je odmah razotkrilo kao prevaranticu. Zapravo je bila kći kuvajtskog veleposlanika u SAD-u, Sauda Al-Sabaha. Obitelj Al-Sabah vladajuća je dinastija Kuvajta i Nayirah nije bila samo neka nesretna kuvajtska izbjeglica, što njen besprijekoran engleski naglasak čini bolno očitim. Amnesty International i velika njujorška tvrtka za odnose sa javnošću 'Hill & Knowlton', bili su ključni u nametanju ove obmane američkom narodu i svijetu. 'Hill & Knowlton' zaradili su urednih 12 milijuna dolara za ulogu koju su odigrali u ovoj ubilačkoj šaradi. Nayirah Al-Sabah je lažno svjedočila 10. listopada 1990. godine. 13. siječnja 1991. godine, par mjeseci nakon ovih izmišljenih medijskih napada, Kongres je odobrio vojnu akciju protiv iračkih snaga.
Ono čemu opet i iznova svjedočimo je hegelijanska dijalektika na djelu. Naši luciferski gospodari stvaraju problem, čime izazivaju željenu reakciju, uz unaprijed određena rješenja koja nas neizbježno odvede sve bliže njihovim zlokobnim ciljevima.
To je bit Frankensteinove formule.
Nastavak u trećem dijelu…
Čudovišta u odijelima, digitalna umjetnost, 2023.
Serijal "Frankensteinova formula" u 4 nastavka napisao Scipio Eruditus, 2023. godine
Add comment
Comments