Kada su Orci bili stvarni

Svaka ljudska kultura bilo gdje vjeruje je u postojanje drugih bića, monstruoznih humanoida, koji su razumni, ali su neljudski. Ti su humanoidi imali različita imena: boogeymen, bugbear, cyclopes, gigant, jotun, ogre, oni, troll, yeti i još mnogo toga. Ali, uvijek je ista priča o njima - njih se boje, oni vrebaju iz sjene, prijete i ugrožavaju klan, pleme ili ognjište. Dungeons & Dragons nisu stvorili ova čudovišta, koja (unatoč tekućim kontroverzama) ne predstavljaju ništa moderno. Legendarni heroji čovječanstva bore se protiv ovih čudovišta od pamtivijeka.

Pravo pitanje je zašto — zašto svaka civilizacija ima slične mitove? Zašto svaka kultura ima legende o monstruoznim humanoidima. Zašto su oni uvijek prikazani tako strašnima i opasnima?

Jer su legende stvarne. Orci su bili stvarni.

To je, barem, argument koji je ponudio Danny Vendramini u svojoj knjizi "Them and Us: How Neanderthal Predation Created Modern Humans". Vendramini je heterodoksni mislilac, a njegova tvrdnja daleko je izvan uvriježenog gledišta. Dakle, prije nego što se udubimo u Vendraminijevu knjigu, raspravimo o tome što je to mainstream gledište.

Mainstream gledište

Arheolozi i genetičari slažu se kako je čovječanstvo ko-evoluiralo i križalo se sa sličnim vrstama. Danas imamo obilje (u biti nepobitnih) arheoloških i genetskih dokaza o postojanju više čovjekolikih vrsta, tijekom paleolitika i neolitika. To uključuje neandertalca, denisovanca, hobita i nekoliko nedavno otkrivenih i nekategoriziranih vrsta, kao što je npr. Nesher Ramla Homo u Izraelu. Stalno se otkrivaju nove vrste nalik ljudima. Zapravo, tijekom pisanja ovog teksta, kineski arheolozi otkrili su još jednu!

https://edition.cnn.com/2021/06/25/asia/dragon-man-china-early-human-scn/index.html

Ipak, nijedan od ovih arhaičnih ljudi ili humanoida nije preživio do danas. Niti jedan jedini. Svi su izumrli, nestali su; osim tragova koje su ostavili, u obliku artefakata i kostiju, kao i fragmenata DNK u našem genomu. Što im se svima dogodilo? Tu počinju glavne  nesuglasice.

Mogući uzroci izumiranja koje su znanstvenici utvrdili, uključuju:

 - izumiranje od parazita i patogena;

 - izumiranje od križanja sa čovječanstvom;

 - izumiranje zbog nemogućnosti prilagodbe klimatskim promjenama;

 - izumiranje zbog neke prirodne katastrofe; 

 - izumiranje u ratu s ljudima.

Potonje gledište, koje sugerira kako je ljudska rasa brutalno iskorijenila druge razumne primate s kojima se suočavalo, prvi je predložio francuski paleontolog Marcellin Boule, davne 1912. godine. To je mišljenje odmah ignorirano mnogo desetljeća. Kao što je objašnjeno u "Arheologiji ratovanja i masovnog nasilja u staroj Europi":

Arheolozi su sve više svjesni kako su podcijenili društveni utjecaj kolektivnog nasilja... Lokacije poput Ribemonta, Kessela, Monte Bernoria i Kalkriesea suočavaju nas, na dirljiv način, s okrutnostima ratova i masovnog nasilja u kasnoj prapovijesti i ranoj povijesti. Sve je veća kritika toga kako je arheologija marginalizirala nasilje i predstavila previše pacificiran pogled na prošlost.

https://www.academia.edu/40409870/The_archaeology_of_warfare_and_mass_violence_in_ancient_Europe

Zapravo, nije samo arheologija bila pristrana. Akademici svih vrsta mrze nasilje i desetljećima su ga sustavno marginalizirali iz svojih objašnjenja događaja. Tek su u posljednjih 20 godina glavni akademici i znanstvenici prihvatili sveprisutnost nasilja kod čovjeka i njegovih najbližih:

 - Antropolozi su sustavno podcjenjivali nasilje domorodačkih naroda, održavajući mit o plemenitom divljaku. Sada su priznali kako  je razina nasilja u prapovijesti, te u društvima koja nisu bila državno organizirana - bila puno viša nego danas.

https://ourworldindata.org/ethnographic-and-archaeological-evidence-on-violent-deaths

 - Biolozi su vjerovali kako su čimpanze nasilne samo zbog interakcije s ljudima. Sada je potvrđeno kako je nasilje urođeno čimpanzama, koje rutinski ulaze u razne ratne igre, te ne brinu zbog ubojstva.

https://www.livescience.com/47885-chimpanzee-aggression-evolution.html

 - Povjesničari su tvrdili kako su se indoeuropski jezik, kultura i krvne loze proširili migracijom i trgovinom. Sada su priznali kako je to ipak bilo tijekom nasilnih osvajanja ogromnih razmjera.

https://www.dailymail.co.uk/sciencetech/article-6865741/The-violent-group-people-lived.html

Vođeni ovim novijim zaključcima, glavni znanstvenici su konačno počeli prihvaćati kako su ljudska bića dovela neandertalce do izumiranja kroz ratove. Nicholas R. Longrich, viši predavač evolucijske biologije i paleontologije na Sveučilištu u Bathu, predstavlja izvrstan sažetak trenutnog konsenzusa:

https://theconversation.com/war-in-the-time-of-neanderthals-how-our-species-battled-for-supremacy-for-over-100-000-years

Ratovati je ljudski - a neandertalci su bili vrlo slični nama. Nevjerojatno smo slični, u obliku naše lubanje i anatomiji kostura, te  dijelimo 99,7% naše DNK. Po ponašanju, neandertalci su bili nevjerojatno slični nama... Arheološki zapisi potvrđuju kako je život neandertalaca bio sve samo ne miran... Najbolji dokaz da su se neandertalci ne samo borili, nego su bili izvrsni u ratu, jest to što su nas sreli i nisu odmah bili pregaženi. Umjesto toga, oko 100 000 godina, neandertalci su se opirali modernoj ljudskoj ekspanziji... Mora biti kako smo tisućama godina testirali njihove borce, i tisućama godina smo stalno gubili... Napokon, zastoj je prekinut i plima se pomaknula. Ne znamo zašto. Moguće je kako je izum superiornog dalekometnog oružja - lukova, bacača koplja, bacačkih toljaga - omogućio Homo sapiensu lagane građe neka prevlada zdepaste neandertalce napadajući iz daljine, koristeći taktiku udari i bježi. Ili, možda su bolje tehnike lova i sakupljanja dopustile Homo sapiensu neka sakupi veća plemena, stvarajući brojčanu nadmoć u borbi... Na kraju smo pobijedili. Ali, to nije bilo zato što su oni bili manje skloni borbi. Na kraju smo vjerojatno postali bolji u ratovanju od njih.

Dakle, uvriježeno mainstream stajalište jest kako su neandertalci bili fizički vrlo slični ljudima, ratovali su poput ljudi, te su na kraju bili poraženi superiornom tehnologijom i brojem, baš kao što su Europljani pobjeđivali autohtone narode kroz povijest, superiornom tehnologijom i brojem.

Drugim riječima, ubili smo Freda Flintstonea.

Heterodoksno gledište

Razmotrimo sada gledište Dannyja Vendraminija. Vendramini se slaže s glavnom strujom kako je neandertalce doveo do konačnog istrebljenja - rat s Homo Sapiensom. Ono gdje se razilazi s mainstreamom jest njegova procjena kakvi su bili neandertalci.

Vendramini ukazuje da: 

 - Neandertalci su bili vrhunski predatori. Analiza izotopa koštanog kolaža pokazala je kako se prehrana neandertalca sastojala od 97% mesa. Procjenjuje se kako su jeli gotovo 2 kg svježeg mesa dnevno. Postoji dovoljno dokaza koji pokazuju kako su za lov koristili drvena koplja s kamenim vrhom. Iz kostiju po njihovim špiljama znamo kako su neandertalci lovili vunaste mamute, goleme špiljske medvjede, vunaste nosoroge, bizone, vukove, špiljske lavove - najopasnije i najsmrtonosnije životinje na zemlji.

 - Neandertalci su bili kanibali. Brojna neandertalska nalazišta otkrivaju kosti koje su izrezane i razbijene kako bi se izvukla srž. Iako je ova hipoteza isprva odbačena, nedavno otkriće u El Sidronu u Španjolskoj je otkrilo brojne neandertalske kosture s nepogrešivim tragovima klanja, koje su pokosili kanibali koji su vitlali ručnim sjekirama, noževima i strugalima.

 - Neandertalci su imali snažnije kosti i težu muskulaturu od Homo Sapiensa. Bili su teži 25% od Homo sapiensa. Bili su toliko mišićavi da su njihovi kosturi morali razviti posebno debele kosti. “Jedna od najkarakterističnijih značajki neandertalaca je pretjerana masivnost njihovih kostiju trupa i udova. Sve sačuvane kosti upućuju na snagu koju moderni ljudi rijetko postižu...” (citiram paleoantropologa Erika Trinkausa). “Zdrav neandertalski muškarac mogao bi podići prosječnog NFL igrača preko glave i baciti ga kroz vratnice.” Neandertalci su također razvili izuzetno debele lubanje - "postkranijalnu hiperrobustičnost" - koje su ih štitile u bliskom sukobu s plijenom. Svi su imali kifozu, pogrbljena leđa, što im je davalo jasan profil i hod.

 - Neandertalski zubi bili su dvostruko veći od ljudskih zuba. Prema istraživanju antropologa iz 2008. godine, njihova su se usta mogla otvoriti mnogo šire od ljudskih usta, što im je omogućavalo da odgrizu jako velike zalogaje. Sudeći po veličini čeljusti, imali su ogromnu snagu ugriza.

 - Neandertalci su evoluirali u Europi ledenog doba i imali su specifične prilagodbe baš na tu klimu. Imali su kratke udove, velike nosove i zbijena torza. Što je najvažnije, bili su prekriveni gustim krznom!

 - Budući kako nijedan neandertalski leš u cjelosti nije preživio, ovo se ne može dokazati. Ali, Vendramini ističe kako je svaki primat, osim Homo Sapiensa, prekriven krznom. Također, kako je svaki sisavac adaptiran na hladnoću tijekom ledenog doba imao debelo krzno, uključujući i sisavce koji su u Africi bili bez dlake, poput slonova i nosoroga. Nema razloga vjerovati kako su neandertalci bili bez kose, osim naše želje da izgledaju poput nas. Jedini način na koji su neandertalci mogli preživjeti u ledenom dobu bez krzna bio bi da su pravili debelu, zaštitnu odjeću. Arheolog Mark White ističe kako je “neandertalska odjeća trebala biti nešto više od otrcanog pokrivača... popularnog prikaza. Bio bi potreban neki oblik krojenja..." Ali, neandertalska nalazišta nisu dala "nikakvih dokaza o tehnologiji ručne izrade." Nisu izrađivali odjeću - jer su imali krzno.

 - Lubanje neandertalaca imale su izuzetno velike očne duplje, što ukazuje na vrlo velike oči. To pak sugerira kako su neandertalci bili noćni lovci. Međutim, velike oči predstavljaju problem, budući da je Evropa ledenog doba neandertalcima ponudila zasljepljujuću sunčevu svjetlost, koja se odbija od snijega. Vendramini sugerira kako su neandertalci imali okomito postavljene prorezane zjenice, što im je omogućilo korištenje cijelog promjera leće pri slabom osvjetljenju, dok su danju isključivali jaku svjetlost. Noćni primati, poput rezus majmuna i majmuna sove, imaju velike oči s okomito postavljenim zjenicama. Vendramini sugerira kako su neandertalci također imali tapetum lucidum (poput mačaka) zbog čega su im oči sjale u mraku, te su imali tamnu bjeloočnicu, kao i svi ostali primati.

 - Neandertalci su imali izrazit prognatizam lica, sa velikim, širokim nosovima. Vendramini tvrdi kako to navodi na "neandertalsku njušku" s psećim nosom, dizajniranim za lov na mirise. Ovo je bilo korisno tijekom noćnih racija.

 - Neandertalci nisu govorili ljudskim jezicima. On citira govor iz rujna 2008. godine, prezentiran Američkoj udruzi fizičkih antropologa: "Njihova velika nosna šupljina smanjila bi razumljivost zvukova sličnih samoglasnicima, a kombinacija dugog lica, kratkog vrata, nejednako proporcionalnog vokalnog trakta i veliki nos je učinio malo vjerojatnim da bi neandertalci bili u stanju proizvesti kvantni govor.” Neandertalski jezici također nisu bili oblikovani zbog jasnog govora. Sve u svemu, dokazi upućuju na stvorenje koje je govorilo dubokim tonom, s mnogo grlenih zvukova.

Neandertalac kojeg Vendramini opisuje je zastrašujuće stvorenje: pogrbljen kanibalistički grabežljivac s velikim, sjajnim očima i životinjskom njuškom, prekriven gustim krznom i masivnim mišićima; građen za blisku borbu, lovi noću, s grubim i grlenim glasom; ogromnim ustima s ogromnim zubima i vrlo snažne čeljusti. Nije izgledalo kao Fred Flintstone. Izgledalo je ovako:

To je, prijatelji moji, Ork. Ili Ogre. Što god to bilo, pojavljuje se u našim mitovima i legendama tisućama godina. To je veliki neprijatelj.

Sada ćete saznati zašto se bojimo noći

Prema "Them and Us...", i neandertalac i čovjek su bili ujedno i grabežljivci i plijen - u stvari, mi smo bili plijen. Neandertalci su noću nailazili na nesretne ljude, ubijali naše muškarce, odvodili i silovali naše žene. (Kako ste mislili da je DNK neandertalca dospio u naš genom?) Nastavljali su to činiti, generaciju za generacijom. Ne samo da su bili jači, brži i čvršći od Homo Sapiensa, neandertalci su bili jednako pametni i dobro naoružani.

Pod napadima ovih čudovišta mesoždera, ljudska rasa je gotovo izumrla. Preživjeli smo samo zbog toga jer smo i sami postali vrhunski predatori. Postali smo najveće ubojice koje je svijet ikada upoznao, jer da nismo, izumrli bismo.

Da li je Vendraminijeva teorija točna? Kao dokaz navodi niz anomalija u genetičkom sastavu i fosilnom zapisu ljudskih bića.

Počnimo s genetskom strukturom. Najznačajnija stvar u vezi s ljudskim genomom jest u tome što nije vrlo raznolik. Prema genetičaru Pascalu Gagneuxu, ljudi imaju daleko najmanju količinu genetskih varijacija od svih vrsta primata. "Zapravo smo otkrili kako jedna grupa od 55 čimpanza, u zapadnoj Africi, ima dvostruko veću genetsku varijabilnost od svih ljudi", izvještava on. Drugi znanstvenik, Bernard Wood, kaže: "Količina genetskih varijacija koja se nakupila u ljudima jednostavno nije kompatibilna sa starošću naše vrste." Kako bismo to objasnili, morali smo doći "unutar debljine cigaretnog papira do izumiranja", kaže on.

Dr. David Reich, s Harvardske medicinske škole, izračunao je kako je populacija ljudi pala na samo 50 jedinki. Nešto se strašno dogodilo ljudskom rodu.

Kada je došlo do ovolikog uskog grla ljudskog stanovništva? Brojni timovi analizirali su stope mutacija kako bi to saznali. Stopa mutacija u našim Y kromosomima sugerira kako se usko grlo dogodilo prije 37.000 do 49.000 godina. Stopa mutacije jednonukleotidnih polimorfizama ukazuje na razdoblje od prije 48 000 godina. Studija dr. Reicha tvrdi prije 27.000 do 53.000 godina.

Sada se okrenimo fosilima, posebno zbirci poznatoj kao Qafzeh-Skhul fosili. Pronađeni su u današnjem Izraelu, Qafzeh-Skhul fosili  predstavljaju jednu od najranijih poznatih populacija Homo Sapiensa. Fosili su se prvi put pojavili u regiji Levant, prije oko 125.000 godina. Nakon desetaka tisuća godina okupacije Levanta, Qafzeh-Skhul počinje nestajati iz fosilnog zapisa, prije otprilike 80.000 godina. Sljedećih trideset tisuća godina - to jest, od prije otprilike 80.000 do 50.000 godina - fosili u levantinskoj regiji su većinom  neandertalci. Nakon toga, fosili neandertalaca počinju nestajati s Levanta, a fosili Homo sapiensa počinju se ponovno pojavljivati.

https://en.wikipedia.org/wiki/Skhul_and_Qafzeh_hominins

Očigledna vremenska linija neandertalske invazije odgovara očitoj vremenskoj liniji našeg genetskog uskog grla. Neandertalci su napali Levant prije otprilike 80.000 godina, te su nastavili tjerati ljudsku rasu prema rubu istrebljenja.

Neandertalca više nema, ali mi opstajemo. Dok smo mi živi, ​​i on je također živ, jer još uvijek nosimo fragmente njegove DNK. Možda zato sjećanje na velikog neprijatelja naše vrste prenosimo u našim mitovima, našim legendama, ili našoj jungovskoj kolektivnoj nesvijesti. Kao što Vendramini piše:

Ako je rana grčka, rimska, nordijska i kineska mitologija išta o čemu se može govoriti, legende koje su ispleli rani ljudi vrte se oko herojskog čovjeka (gotovo uvijek muškarca) koji se suprotstavlja ružnom, zlom, okrutnom čudovištu s nadljudskom snagom... Ovo univerzalno mitsko čudovište je obično muško, uvijek divlje, dlakavo, opasno i neotesano. Često je polu-čovjek/polu-životinja, i nastoji živjeti u vlažnim šumama, mračnim špiljama, izlazi iz 'podzemlja' pod okriljem tame... Čudovište je često seksualni predator koji otima i siluje nevine djevojke i lijepe princeze, koje odvuče sa sobom natrag u svoju sjenovitu jazbinu. Obično se hrani ljudskim mesom, proždire djecu i vreba noću.

Nekada davno, Orci su bili stvarni.