Gnostički ili kanonski Isus Krist?

Postoji određeno tumačenje Evanđelja Isusa Krista, potaknuto od gnostika u klasičnom i srednjovjekovnom razdoblju. Međutim, treba naglasiti da ovo posebno tumačenje Evanđelja nije bilo samo u suprotnosti sa dominantnim pravoslavnim, katoličkim i protestantskim doktrinama, već je bilo žestoko progonjeno kao "heretično" od strane institucionaliziranih i etabliranih oblika kršćanstva. To je posebno slučaj u slučaju pravoslavne i katoličke crkve (koje su izvorno bile jedna te ista). Pravoslavni su nasilno progonili gnostike u aleksandrijskom Rimu; katolici su uspostavili Svetu inkviziciju kako bi iskorijenili ove "kršćane". Tek kasnije su primijenili ista inkvizitorska suđenja, mučenja i pogubljenja na Židove, muslimane i druge.

Podrijetlo gnoze leži u spajanju ovog tumačenja Evanđelja Isusa Krista sa platonskim idejama. To se može vidjeti već kod Karpokrata iz Aleksandrije, čiji preostali fragmentarni spisi svjedoče o njegovom dubokom proučavanju Platona, posebno 'Republike'. Njegova gnostička sekta, karpokratski red, tvrdila je da posjeduje jedini točan portret Isusa Krista: ikonu, koju su poštovali, zajedno sa ikonama Platona i Pitagore.

Prema konvencionalnom kršćanskom vjerovanju, koje dijele katolici, pravoslavci, pa čak i većina protestantskih sekti, unatoč svim njihovim drugim doktrinarnim razlikama - Isus Krist je sin Boga Tanaha, "Jahve" ili Jehove, zbog čega se Tanah i naziva "Starim zavjetom". Svi židovski proroci, poput Abrahama i Mojsija, priznati su kao legitimni božanski proroci i preteče Isusa. Genealogija, koja je dana za Isusa, identificira ga kao "sina Davidova, sina Abrahamova". (Matej 1:1) Čak i prije nego što se Isus rodio, anđeo Gabrijel navodno je rekao Mariji da će roditi "Sina" Jehove i Gospodina Abrahama. (Luka 1:55) Tri mudraca, koji putuju do Isusovog rodnog mjesta, kažu da traže "kralja židovskog". (Matej 2) Kada je Krist konačno razapet - ovo su rimske vlasti napisale na pergamentu, koji je pribijen na križ iznad njegove glave: "Ovo je Isus, kralj židovski" (Matej 27:37). Njegova majka Marija prolazi kroz ortodoksne židovske ritualne obrede čišćenja kada rodi Isusa, jasno pokazujući da je Židovka, te je posljedično i prema izraelskom zakonu, Isus rođen kao Židov (Luka 21–23).

Kao malo dijete, Isus je pobjegao od roditelja i pronađen je u Hramu kako raspravlja sa rabinima o finim točkama židovskih spisa. Kada ga je Marija pitala što on radi, mladi Isus kaže da je ona trebala znati da on mora obavljati poslove svog Oca (Luka 3:46–49).  Nakon što je počeo propovijedati, Isus se predstavlja kao glasnik koji je u početku poslan posebno Izraelcima (Matej 15:22–28; 10:5–6). Tek kada je vidio koliko su njihovi vođe korumpirani i da su postali nevjerni u svom savezu sa Jehovom, Isus je rekao da će im se Kraljevstvo njegova Oca oduzeti i dati svakome tko je vjeran, bilo iz kojeg drugog naroda (Matej 8:8, 10–12). Ali, čak i tada će  vjerni pojedinci pronaći židovske proroke na nebu koje ih čeka. Ovo nebo je opisano kao opipljivo mjesto, i tamo su za vjerne pripremljeni "mnogi stanovi" (Ivan 14:2). Nasuprot tome, tijela i duše nevjernih će gorjeti u paklu (Matej 10:28). Sudnji dan će doći  kada ga ljudi najmanje očekuju, upozorava Isus, i kaže da će toga dana, kada anđeli siđu sa neba poput žetelaca, oni imati zapis svega što je itko ikada rekao ili učinio; svaka će osoba biti suđena na temelju tog zapisa, te biti poslana u raj ili pakao u skladu sa zapisom (Matej 12:36; 13:34–43, 47–50; 16:27). Isus kaže svojoj dvanaestorici učenika da će na ovaj Sudnji dan biti postavljeno prijestolje za svakoga od njih, a sam Isus će biti na trinaestom prijestolju, prijestolju "njegove slave", i svi će zajedno služiti kao suci koji će određivati ​​nagrade i kazne koje će biti izrečene mnogim ljudima (Matej 19:27–29).

Najvažnije je: glavni kriterij za takav sud jest pridržavanje "Zakona (Tore) i Proroka (Nevi'ima)". Drugim riječima, ono što se kasnije nazvalo šerijatom anbije (nabisa) u islamu. Sve glavne kršćanske sekte, bilo pravoslavne, katoličke ili protestantske, priznaju da je Isus dao sljedeću izjavu, vezano uz Abrahamov i Mojsijev zakon Starog zavjeta:

"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon [Toru] ili Proroke [Nevi'im]; nisam ih došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista vam kažem, dok ne nestane nebo i zemlja, ni najmanje slovo, ni najmanji potez perom neće nestati iz Zakona, dok se sve ne završi" (Matej 5:17–18)

Isus dodaje da je slijeđenje zakona "pravi put" i da je svako lutanje sa tog puta lutanje prema propasti (Matej 7:12–14). Ako Isus kaže da se treba pokoravati duhu, a ne samo slovu zakona (Matej 15:7–8), da nečija pravednost mora biti autentičnija od pravednosti vjerskih zakonodavaca (Matej 5:20), onda to nije poništavanje nedvosmislene izjave (citirano gore iz Mateja 5:17–18).

Osvrćući se na "Zakon" (Toru) "Proroka", od Abrahama do Mojsija, moramo zaključiti da Isus Krist odobrava ropstvo; bespogovornu poslušnost; genocidne holokauste; brutalnu mizoginiju; ubojstvo nevine djece; pogubljenje homoseksualaca;  nemilosrdni progon ljudi različitih uvjerenja, kao i "božanski" nametnuto neznanje čovječanstva. To što se Isus u jednoj prilici pojavljuje kako bi ljudima rekao da ne sude druge (Matej 7:1–3), a u drugoj prilici sprječava kamenovanje preljubnice tražeći od "onoga tko je bez grijeha neka baci kamen prvi" (Ivan 8:7), ne mijenja činjenicu da potvrđivanjem Zakona i Proroka, i njihove valjanosti do kraja vremena, Isus zapravo legitimizira svu spomenutu nečovječnost i brutalnost koju Jehova pokazuje i što zahtijeva od svojih Proroka. Mojsije se čak pojavljuje iz svjetleće letjelice na vrhu brda u takozvanoj sceni "Preobraženja" (zajedno sa Ilijom), kako bi Isus mogao upoznati svoje učenike sa najvećim od svojih prethodnika koji su donijeli "Zakon", i kako bi Mojsije (koji je očito tada još uvijek živ) zauzvrat mogao podržati Isusa (Matej 17).

Ovaj Isus, koji je Krist pravoslavlja, katoličanstva i većine protestanata, nipošto nije propovjednik ničega što bi bilo iole gnostičko. Zahtijevati da se ljudi pridržavaju "Zakona i Proroka", obećavati im da ih čekaju "mnogi stanovi" u nebu koji je već stvorio sadistički neljudski Bog, najudaljenija je stvar od gnostičke težnje da se ovaj svijet ili nadmaši ili radikalno preoblikuje. Zapravo, starozavjetna priča o rušenju Babilonske kule (Postanak 11:1–9) prepričava uništenje pokušane utopije od strane Jehove, koji ovaj utopijski projekt smatra iskazom ponosne neposlušnosti čovječanstva i prijetnjom njegovoj vrhovnoj vlasti. Međutim, postoji još jedan Isus Krist, ili drugo tumačenje određenih dijelova raznih evanđelja, koje jest gnostičkog karaktera i koje se uklapa u utopizam. Ovo je tumačenje koje je Crkva u kasnom klasičnom razdoblju i tijekom srednjeg vijeka označila kao "manihejsko" krivovjerje. Mnogo podrške za to može se pronaći u raznim izrekama samih kanonskih evanđelja. Te su izreke često usporedive sa potisnutim gnostičkim evanđeljima, poput Evanđelja po Tomi, koje nam predstavlja Isusa koji potpuno odbacuje "Zakon i Proroke". 

Kada se čitaju brojne Isusove izreke o obiteljskim odnosima i instituciji braka, zapanjuje se kako ljudi, koji se predstavljaju kao sljedbenici ovog navodnog "spasitelja" (Krista) mogu tvrditi da vjeruju u "obiteljske vrijednosti". Za početak, u Luki 20:34–36, Isus tvrdi da "oni, koji se budu smatrali dostojnima postići onaj svijet i uskrsnuće od mrtvih, ne žene se niti udaju." Krist podrugljivo primjećuje da se samo "djeca ovoga svijeta žene i udaju". Nasuprot tome, "djeca uskrsnuća" su one osobe koje, oslobođene braka i zemaljskih obiteljskih veza, ne mogu "više umrijeti", jer "su jednaki anđelima i djeca su Božja", baš kao i Isus.

Ovo gledište kako oni od njegovih sljedbenika, koji se smatraju dostojnima postati "djecom uskrsnuća" nisu podređeni Isusu, već su također "djeca Božja" (baš kao Krist), odražava se u Marku 3:31-35, u sceni gdje njegova majka Marija i Isusova braća dolaze na mjesto gdje propovijeda da bi ga poveli kući sa sobom. Kada ga o tome obavijesti okupljena gomila, Isus poriče da mu je Marija majka, ili da ima braće ili sestara, osim duhovne braće i sestara, koji istinski razumiju i prakticiraju ono što Krist propovijeda:

"Dođoše njegova braća i majka te, stojeći vani, poslaše k njemu i pozvaše ga. Mnoštvo koje je sjedilo oko njega reče mu: "Evo majke tvoje i braće tvoje vani, traže te." A on im odgovori: "Tko je moja majka ili braća moja?" I pogleda oko sebe one koji sjede oko njega i reče: "Evo moje majke i moje braće! Jer tko god vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka."

Opseg ove izjave je proširen i na biološke očeve, kao i na biološke majke, kada čitamo u Mateju 23:9: "Ne zovite nikoga svojim ocem na zemlji, jer jedan je vaš Otac, onaj koji je na nebesima." Ovo je šokantna izjava u svakom patrijarhalnom društvu, uključujući i izraelsko društvo Isusa i gdje su uvrede roditeljima bile kažnjive smrću, prema Mojsijevom zakonu. Štoviše, "Otac koji je na nebesima" (na kojeg se ovdje odnosi) nije Jahve (Jehova), Gospodin Starog zavjeta. Barem se takav dojam stječe iz evanđeoskih odlomaka poput sljedećeg, gdje Isus ovo govori vjernim Židovima:

"Naši su se očevi klanjali na ovoj gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se ljudi trebaju klanjati. Isus joj kaže: "Ženo, vjeruj mi, dolazi čas kada se nećete klanjati Ocu, niti na ovoj gori, niti u Jeruzalemu. Vi se klanjate, a ne znate čemu"... Znamo čemu se klanjamo..."Ali, dolazi čas, i već je tu, kada će se pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini; jer Otac traži takve koji se klanjaju. Bog je Duh i oni koji ga klanjaju moraju se klanjati u duhu i istini" (Ivan 4,20-24)

"Razvaliti ću ovaj hram sagrađen rukama i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoren" (Marko 14,58)

"Vaš je otac đavao i vršiti ćete požude oca svoga. On bijaše ubojica od početka, i ne ostane u istini, jer u njemu nema istine. Kada  govori laž, svoje govori: jer je lažac i otac laži" (Ivan 8,44)

Oni koji su već vezani obiteljskim vezama moraju ih prekinuti zato da bi se smatrali dostojnima slijediti Isusa, a kamoli zaslužiti svoje mjesto, kao jedno od "djece uskrsnuća". U nizu odlomaka, u Luki 12:49-53 i Luki 14:26, a koji su usporedivi sa Matejem 10:34-38, Isus se uspoređuje sa bijesnim ognjem i mačem razdora, čija je misija na zemlji namijenjena razdvajanju obitelji i međusobnom neprijateljstvu i mržnji između članova obitelji. Mržnja prema majci, ocu, svekru i svekrvi, djeci i svoj biološkoj braći i sestrama,  apsolutni je preduvjet da bi vas Krist prihvatio kao svog pravog sljedbenika:

"Došao sam baciti oganj na zemlju, a što ću ako se već rasplamsao? Mislite li da sam došao dati mir na zemlji? Kažem vam: Ne, nego razdor. Od sada će u jednoj kući biti petero razdvojeno, troje protiv dvojice i dvoje protiv trojice. Otac će se razdijeliti protiv sina i sin protiv oca, majka protiv kćeri i kći protiv majke. svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve" (Luka 12:49-53)

"Ne mislite da sam došao donijeti mir na zemlju. Nisam došao donijeti mir, nego mač. Jer došao sam postaviti čovjeka protiv oca njegova, kćer protiv majke njezine, snahu protiv svekrve njezine. Neprijatelji čovjeku biti će njegovi ukućani. Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. I tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. I tko ne uzme svoga križa i ne ide za mnom, nije mene dostojan" (Matej 10:34–38)

"Ako tko dođe k meni i ne mrzi oca svoga i majku i ženu i djecu i braću i sestre, pa čak i vlastiti život, ne može biti moj učenik" (Luka  14:26)

Sve su ovo odlomci iz kanonskih evanđelja, koji su paralelni sa gotovo identičnim izrekama u gnostičkim evanđeljima, gdje također nalazimo sliku duhovne "bračne sobe", gdje mogu ući samo oni koji su prošli radikalnu individuaciju, uključujući i otuđenje od onoga što je bila njihova zemaljska obitelj. Razmotrite ove odlomke iz Evanđelja po Tomi, u kontekstu izreka o obitelji koje su upravo citirane iz Luke i Mateja:

"Tko je blizu mene, blizu je vatre, a tko je daleko od mene, daleko je od kraljevstva" (Toma 82)

"Oganj sam bacio na svijet i evo, čuvam ga dok se ne rasplamsa" (Toma 10)

"Možda ljudi misle da sam došao nametnuti mir svijetu. Ne prepoznaju da sam došao baciti na zemlju razdor i podjelu – oganj, mač, rat. Jer od petero u kući, troje će biti protiv dvojice i dvojica protiv trojice, otac protiv sina i sin protiv oca, dok svaki od njih ne bude odvojen od sebe" (Toma 16)

"Oni koji ne mrze svoje očeve i majke, ne mogu biti moji učenici, a oni koji ne mrze svoju braću i sestre i ne uzmu svoj križ kao ja, neće me postati dostojni" (Toma 55)

"Oni koji ne mrze svog oca i majku kao ja, ne mogu biti moji učenici. I oni koji ne ljube svog [pravog] oca i majku kao ja, ne mogu biti moji učenici. Jer moja [zemaljska, lažna] majka [dala mi je smrt], ali moja prava majka dala mi je život" (Toma 101)

"Mnogi stoje na vratima, ali samotnjaci će ući u bračnu sobu" (Toma 75)

Ovi odlomci ne govore o usvajanju monaškog načina života, ili jednostavnom ostavljanju obitelji, kao što se kaže da je učinio Gautama Buddha. Svakako postoji i paralela sa Gautaminim napuštanjem obitelji. Ali, ovo je puno ozbiljnije, do te mjere da Isus zahtijeva da njegov sljedbenik napusti svoju biološku obitelj bez razmišljanja, čak i ako mu je otac upravo umro i čeka pokop:

"I dogodi se, dok su išli putem, da mu netko reče: "Gospodine, slijediti ću te kamo god pođeš." A Isus mu reče: "Lisice imaju jazbine, a ptice nebeske gnijezda, ali Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." A drugome reče: "Slijedi me!" A on reče: "Gospodine, dopusti mi da prvo odem i pokopam svoga oca." Isus mu reče: "Pusti mrtve neka pokapaju svoje mrtve, a ti idi i propovijedaj kraljevstvo Božje." A drugi reče: "Gospodine, slijediti ću te, ali dopusti mi da prvo odem i oprostim se s onima koji su kod kuće moje." A Isus mu reče: "Nitko tko stavi ruku na plug i osvrne se natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje" (Luka 9,58-62)

Redak o lisicama i pticama sugerira da su "djeca uskrsnuća" beskućnici u ovom svijetu. Oni koji su dostojni "kraljevstva Božjeg" nisu od ovog svijeta. Oni su onostrane osobe, istog esencijalnog duha kao i sam Isus Krist. Razmotrite ovaj odlomak iz Evanđelja po Ivanu, gdje se Isus obraća "Svetom Ocu", koji "nije od svijeta" o onima koji "nisu od svijeta", na isti način kao i sam Krist:

"Molim za njih. Ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao; jer su tvoji. I sve moje je tvoje, i tvoje je moje; i ja sam proslavljen u njima. I više nisam u svijetu, nego ovi su u svijetu i dolazim k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu, da budu jedno kao što smo i mi. Dok sam bio s njima u svijetu, čuvao sam ih u tvoje ime; one koje si mi dao, čuvao sam ih i nijedan od njih nije izgubljen, osim sina propasti, da se ispuni Pismo. I sada dolazim k tebi i ovo govorim u svijetu da imaju moju radost ispunjenu u sebi. Dao sam im tvoju riječ i svijet ih je zamrzio jer nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih sačuvaš od zla. Nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih svojom istinom: tvoja riječ je istina" (Ivan 9,17)

Čak i u kanonskim evanđeljima, poput Ivanovog, vidi se vrlo oštar metafizički dualizam, koji se potom povezuje sa gnosticizmom. Sljedeći odlomci, iz gnostičkog Evanđelja po Tomi, prepuni su duhovnog elitizma koji je karakterističan za gnosticizam, općenito. Ovo ima za prethodnicu pitagorejsku i platonsku ideju o pneumatskim ili psihičkim pojedincima, koji su odvojeni od krda hiličkih ili "materijalističkih" ljudi, koji čine veliku većinu čovječanstva:

"Nebesa i zemlja će se smotati pred tobom, i tko god živi od živoga, neće vidjeti smrti. [Ne kaže li Isus:] Tko god se nađe, svijet nije dostojan te osobe" (Toma 111)

"Izabrati ću vas, jednoga od tisuću i dva od deset tisuća, i oni će stajati kao jedan" (Toma 23)

"Otkrivam svoje tajne onima koji su dostojni mojih tajni. Neka tvoja ljevica ne zna što čini tvoja desnica" (Toma 62)

"Blago onima koji su sami i odabrani, jer ćete naći kraljevstvo. Jer ste iz njega došli i vratiti ćete se tamo" (Toma 49)

"Tko je upoznao svijet, otkrio je lešinu, a tko je otkrio lešinu, toga čovjeka svijet nije dostojan" (Toma 56)

Postoje neke naznake da je za postizanje ovog duhovnog stanja potrebno više od jednog života. Kada se Ivan 3:3-8 čita u kontekstu izreke 84 iz gnostičkog Evanđelja po Tomi, ponovno rođenje na koje se tamo odnosi (što su kršćani pojam "ponovno rođeni" tako loše protumačili) čini se kao da se odnosi na ezoteričnu doktrinu reinkarnacije (poznatu klasičnim Grcima kao metempsihoza, a drevnim Hebrejima kao gilgul):

"Kada vidiš svoj lik, sretan si. Ali, kad vidiš svoje slike koje su nastale pred tobom i koje ne umiru, niti postaju vidljive, koliko ćeš podnijeti" (Toma 84)

"Isus mu odgovori i reče: "Zaista, zaista, kažem ti, ako se čovjek ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstva Božjega." Nikodem mu reče: "Kako se čovjek može roditi kada je star? Zar može drugi put ući u utrobu svoje majke i roditi se?" Isus odgovori: "Zaista, zaista, kažem ti: Ako se tko ne rodi od vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što sam ti rekao: Morate se ponovno roditi. Vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim tko je rođen od Duha" (Ivan 3,3–8)

Osim odvojenosti od biološke obitelji (koju bi čovjek trebao smatrati mrskom), ovo beskućništvo u zemaljskom carstvu nužno proizlazi i iz Isusovih izreka, koje nedvosmisleno zahtijevaju odricanje od svih materijalnih dobara od strane 'pravednika':

"Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu" (Luka 16:13)

"Ne gomilajte sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i hrđa nagrizaju, i gdje lopovi provaljuju i kradu. Nego gomilajte sebi blago na nebu, gdje ga niti moljac niti hrđa ne nagrizaju, i gdje lopovi ne provaljuju niti kradu. Jer gdje je vaše blago, ondje će biti i vaše srce"  (Matej 6:19-21)

"…Zaista vam kažem: bogataš teško ulazi u kraljevstvo nebesko. I opet vam kažem: lakše je devi proći kroz iglene uši nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje" (Matej 19:23-24)

Opet, ove naredbe uopće nisu namijenjene da se odnose na neku posebnu klasu vjernika, poput redovnika ili redovnica. Isus jasno namjerava da se ove izjave odnose na sve pojedince, koji tvrde da su sljedbenici njegovog evanđelja:

"Tko god je od vas i ne odrekne se svega što ima, ne može biti moj učenik" (Luka 14:33)

Nadalje, postoje Isusove izreke koje sugeriraju da odricanje od svjetovnih dobara nije nešto što će biti nadoknađeno bilo kakvim opipljivim "blagom na nebu", i tako bi se mogao pogrešno protumačiti gore navedeni Matej 6:20. Blago gdje je "vaše srce", koje "niti moljac niti hrđa ne nagrizaju", koje lopovi ne mogu ukrasti - unutarnje je duhovno blago, koje se otkriva kada se prepozna da nema neba ili kraljevstva Božjeg osim u sebi i u zajednici drugih koji nadilaze puko ljudsko stanje; ovdje uključujući zemaljsku dualnost spolne razlike između muškaraca i žena, što treba odbaciti u korist alkemijske androginije, duhovne transseksualnosti:

"Kraljevstvo Božje ne dolazi promatranjem; niti će se reći: ‘Evo ovdje!’ ili ‘Evo ondje!’ Jer, doista, kraljevstvo Božje je u vama." (Lk 17:20–21)

"Ako vam oni koji vas vode kažu: “Evo, kraljevstvo je na nebu”, tada će ispred vas prethoditi ptice nebeske. Ako vam kažu: "U moru je", onda će vas ribe preteći. Ali, kraljevstvo je u vama i izvan vas. Kada upoznate sebe, tada ćete biti upoznati i shvatiti ćete da ste djeca živoga oca. Ali, ako ne upoznate sebe, onda ste u siromaštvu i vi ste siromaštvo" (Toma 3)

"Isus je vidio kako doje bebe. Rekao je svojim učenicima: "Ove dojenčadi su poput onih koji ulaze u kraljevstvo." Oni su mu rekli: "Hoćemo li onda ući u kraljevstvo kao bebe?" Isus im je rekao: "Kada od dvoje učinite jedno, i kada unutarnje učinite kao vanjsko, a vanjsko kao unutarnje, i gornje kao donje, i kada muško i žensko učinite u jedno, tako da muško neće biti muško, niti žensko žensko, kada učinite oči mjesto oka, ruku mjesto ruke, nogu mjesto noge, sliku mjesto slike, tada ćete ući u kraljevstvo." (Toma 22)

Krist ne poziva samo na osobno odricanje od materijalnih dobara, već na etiku koja bi značila ukidanje privatnog vlasništva, u načelu. To je jasna implikacija Isusovih izreka gdje tvrdi da se ništa što netko (lažno) smatra svojim "vlastitim" ne smije nikada oduzeti od bilo koga tko je to ukrao. Umjesto toga, svatko bi trebao biti slobodan uzeti što god mu treba i od bilo koga tko to ima. Osoba kojoj je oduzeto jedno ili drugo dobro trebala bi čak ponuditi ono što joj je ostalo lopovu ili svakom prosjaku:

"I ako te tko tuži i uzme ti haljinu, daj mu i haljinu. I ako te tko prisili jednu milju, idi s njim dvije. Podaj onome tko te ište, i od onoga tko od tebe želi posuditi i ne okreći se" (Matej 5:40–42)

"Daj svakome tko te ište; i od onoga koji ti oduzme robu ne traži je natrag" (Luka 6:30)

Jasno je da je Isus Krist bio radikalni komunist. U to nema sumnje.

Kada jedan od odlomaka iz gnostičkog Evanđelja po Tomi stavimo uz parabolu o ljiljanima (u Mateju 6:25-30) - vrsta asketskog odricanja koja se ovdje propovijeda postaje usporediva sa onim džainista (poznati kao "goli sveci Indije", jer je njihov veliki guru, Mahavira, propovijedao da se odricanje od svjetovnih dobara treba proširiti čak i na odjeću. Krist je bio zagovornik nudizma. Sljedeći odlomci impliciraju da kada Isus kaže da ako netko želi vašu haljinu, trebate mu dati i svoju tuniku, on to doslovno misli:

"Zato vam kažem: Ne brinite se za život svoj što ćete jesti ili što ćete piti; niti za tijelo svoje u što ćete se obući. Nije li život važniji od hrane, a tijelo od odjeće? ... I tko od vas brigom može produžiti život svoj za lakat? A zašto se brinete za odjeću? Promotrite ljiljane u polju kako rastu. Ne trude se niti predu. Ali, kažem vam da se niti Salomon, u svoj svojoj slavi, nije odjenuo kao jedan od njih." (Matej 6:25–30)

"Njegovi učenici rekoše: "Kada ćeš nam se pokazati i kada ćemo te vidjeti?" Isus reče: "Kada se skineš gol i ne budeš se stidio, uzmeš svoje haljine i metneš ih pod noge kao mala djeca i gaziš po njima, tada ćeš vidjeti dijete Živoga i nećeš se bojati." (Toma 37)

Propovijedati strogost javne golotinje je jedno, ali zahtijevati od svojih sljedbenika neka se ne brinu odakle će im doći sljedeći obrok, čini se kao da je na sasvim drugoj razini. Zapravo, nije. Jezik Tome 37 već nudi tragove i veze između to dvoje. Kao što je već sugerirano u prvom odlomku citiranom gore, koji se odnosi na to da će "djeca uskrsnuća" postati "jednaka anđelima", razlog zašto takva osoba ne treba brinuti o hrani, a kamoli o odjeći, jest taj što će oni koji se pokažu "djecom Božjom", u istom smislu kao Isus, također imati iste nadnaravne moći kao Krist.

U jednom trenutku u Evanđeljima postoji scena gdje određeni Isusovi učenici bezuspješno pokušavaju izvesti istu vrstu čudesnog iscjeljenja, kao što on često čini. Kada dođu svom učitelju i pitaju zašto nisu uspjeli, Krist im kaže sljedeće: "A Isus im reče: Zbog vaše nevjere! Zaista vam kažem: Ako imate vjere kao zrno gorušičino, reći ćete ovoj gori: 'Prijeđi odavde onamo!', i prijeći će; i ništa vam neće biti nemoguće" (Matej 17:20). Ova se izreka odražava u gnostičkom Evanđelju po Tomi: "Kada od dvoje stvorite jedno, postati ćete sinovi čovječji, a kada kažete: ‘Brdo, pomakni se odavde’, otići će negdje drugdje" (Toma 106). Praksa magije i alkemije, sa ciljem "pomicanja planina" ili postizanja naizgled nemoguće psihičke moći nad prirodom; te, poput Isusa, i  nad smrću - bila je karakteristična za mnoge gnostičke sekte, počevši od sljedbenika Simona Maga i Karpokrata iz Aleksandrije. Klasična Aleksandrija bila jest glavni grad gnosticizma i čarobnjaštva.

1945. godine, kada su dvije atomske bombe bačene na Japan i kada smo izašli iz kotla Drugog svjetskog rata, lokalni pastir deva otkrio je, u špilji u Nag Hammadiju u Egiptu, zalihu drevnih gnostičkih spisa. Prijevod ovih tekstova, napisanih uglavnom na koptskom, a u nekoliko slučajeva i na grčkom, trajao je nekoliko desetljeća. Stoga su spisi ušli u javnu sferu krajem 1960-ih, kada su potaknuli oživljavanje interesa za gnosticizam, kao i izražavanje gnostičkih ideja u književnosti i filmu koje traje sve do danas. Spisi Philipa K. Dicka, i njihove filmske adaptacije, su tipični primjeri tog interesaa. Dick je proveo znatno vrijeme proučavajući kodekse iz Nag Hammadija, u engleskom prijevodu. Još jedan moderni autor je William Burroughs, koji je sebe izričito identificirao kao "manihejca ili gnostika".