Skandal

Mislim kako nije moguće pravilno razumjeti suvremeni svijet, osobito svijet medija i politike, osim u obliku prastare riječi - skandalozno! Budući mnogi nisu svjesni suptilnosti koje stoje iza ove riječi, nekada se nađu se uhvaćeni u zamku, baš onda kada bi konačno mogli biti slobodni. Ovaj tekst je, zapravo, blagi egzorcizam. Demoni se često istjeruju samim izgovaranjem istine. 

Naravno, svi prilično intuitivno osjećamo što bi to bio skandal. Neka vama poznata osoba počini preljub. Glumica se podvrgava operaciji modifikacije tijela, pa se onda predstavlja kao muškarac. Reper se suočava s optužbama za pedofiliju, seksualni napad, reketarenje i trgovinu ljudima. Možda, ne znajući kako ih snimaju, suprug francuskog premijera pljusne ovog po licu. Ratni huškač, poznat po vrijeđanju svih oko sebe, zapjeva pjesmu koja nije tog trena na repertoaru....ma, pretjerujem. Ali, ono što želim istaknuti jest - veliki dio mainstream novinarstva danas, uz njihove grozne tračeve, je jednostavno skandalozno. Opet, i sam skandal je izvrstan mamac za toliko potrebni klik; skandali mame i privlačeći.

No, ima i drugih "skandala". Npr. otrcana pop pjesma, koja je toliko loša i svi je međusobno dijele samo zbog ismijavanja - odjednom, nenamjerno, pjesma postaje viralna. Skandalozna je i prometna nesreća (koja uzrokuje zastoj u suprotnoj traci), jer ljudi žele pogledati posljedice izbliza, čak nešto u njima okreće glavu na suprotnu stranu od nesreće. Ponekad, skandalozna je samo najnovija prodajna kampanja poznatog brenda koja nije uspjela; ili najnovije proizveden video UI, gdje od nas traži/uči nas, npr. iskrenosti. Čak je i samo listanje po web-stranicama u potrazi za skandalima - skandalozno.

Riječ skandal je, zapravo, zaista drevna. Njen najraniji oblik jest grčka riječ skandálon - nalazimo je kod Homera i drugih predklasičnih izvora. Tamo gdje riječ ne označava cijelu zamku, odnosi se na mamac, komadić ili okidač zamke, koji kada se dodirne, hvata životinju u zamku. Ovakav opis mamca i zamke pomaže nam da se približimo značenju koje ova riječ/ideja ima (vezano za nas) danas. Zamka zavarava, zamka je opasna. Uzima više nego što daje. Bezopasan vanjski izgled može donijeti strašnu propast. Skandálon mijenja životni tok životinje koja ništa ne sluti, osjeća se slobodnom i kreće uhvatiti lagan obrok, koji je gotovo na pladnju. Nažalost, ostaje zarobljena, jer se okidač otpustio i zamka se zatvorila.

Ali, možda budete iznenađeni, riječ skandal je pronašla put do nas uglavnom putem Novog zavjeta. Upravo putem ovog biblijskog tekstu dobivamo mnoge uvide u to kako izbjeći upadanje u zamku skandala. Imenica skandálon se pojavljuje 15 puta, u samo 13 stihova; dok se glagol skandalizō pojavljuje 29 puta, u 27 stihova. Engleski prijevodi ove riječi; prevode je kao: kamen spoticanja, grijeh ili prepreka, nikako nisu pogrešni. Ali, tako su donekle promašili dublje značenje riječi. Kako bi shvatili ovo dublje značenje, pogledajmo slijed događaja u 16. poglavlju Evanđelja po Mateju.

U jednom trenutku, Isus, nakon što je postao prilično poznat, pita svoje učenike tko misle da je on. Oni prvo odgovaraju slično današnjim izvješćima mainstream medija (oni bi to otprilike ovako napisali): "Neki kažu da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći pak da je Jeremija, ili jedan od proroka.“ No, Isusa ni najmanje nije briga što govore nezainteresirani novinari, pa postaje osobniji. "Zanima me što vi kažete tko sam ja.“ Petar odgovara: "Ti si Mesija, Sin Boga živoga.“ Isus pohvali Petra što je shvatio ono što lažne vijesti ne shvaćaju: "A i ja ti kažem: ti si Petar (Petros) i na ovoj stijeni (petra) sagraditi ću Crkvu svoju i vrata pakla neće je nadvladati. Dati ću ti ključeve kraljevstva nebeskoga i što god svežeš na zemlji, biti će svezano na nebu, a što god odriješiš na zemlji, biti će odriješeno i na nebu.“

Nakon toga, stvari poprimaju mračan obrat, jer Isus objašnjava svojim učenicima što znači biti Mesija. Ne očekuje kako će svi  prema njemu dobro postupati. Objašnjava: "...biti će potrebno da odem u Jeruzalem i mnogo pretrpim od starješina, glavnih svećenika i pismoznanaca“. Kaže Isus kako će biti ubijen, ali će uskrsnuti treći dan. Petar, razumljivo, ne shvaća najbolje ovaj dio o trećem danu. Hvata se dijela o patnji i smrti i užasnut je. "O ne, Gospodine!“, kaže, "To ti se nikada neće dogoditi!“ Isus onda izgovori Petru neke oštre riječi, istom onom Petru kojeg je malo prije pohvalio: "Odlazi od mene, Sotono ! Sablazan si, jer ne misliš na Božje, nego na ljudske stvari.“

U narativnoj putanji ovog odlomka dobivamo mnogo uvida u to o kakvoj se zamci radi, kada je u pitanju skandálon. Priča počinje sve većim otkrivanjem stvarnosti, koje se prekrasno gradi u crescendu. Prvo, imamo oklijevanje prema razotkrivanju, lažnim vijestima, koje se odlučuju za političku korektnost, umjesto potrebne istine. Drugo, imamo smjelo razotkrivanje u Petrovoj izjavi. Treće jest Isusova potvrda te izjave. I četvrto, nalazimo Isusa kako svojim učenicima govori nešto o tome što znači živjeti u stvarnosti tog otkrivanja, ovdje mislim na Isusovu izjavu o posjedovanju ključeva kraljevstva, koja implicira sposobnost otključavanja pristupa potpuno novom načinu postojanja. Ali, pred sam vrhunac crescenda, javlja se disonantni akord i Petru se to ne dopada. Toliko ga mrzi što ne čuje kako se disonanca razrješava, iako vrlo nježno, pri prvoj objavi uskrsnuća Sina Božjega. Tada Isus prekida glazbu i kaže Petru da je prihvatio Sotoninu stvar, a ne njegovu. 

Ovo je značajno, jer koliko razumijemo iz ovog povijesno-društvenog konteksta, Isus je Petrov učitelj (rabin). Cijela rabinska tradicija uključivala je naučavanje. Rabini su birali učenike koje su smatrali sposobnima da ih oponašaju. Ako je rabin jeo na određeni način, tako bi jeli i njegovi učenici. Ako se rabin molio na određeni način, njegovi su se učenici molili kao on. Ako je on prao ruke na određeni način, tako su i njegovi učenici trebali prati ruke. Kada je rabin pozivao učenike, implicitno je govorio: "Vjerujem da možete biti poput mene.“

Ako se vratimo nekoliko poglavlja unatrag, na Mateja 14, pročitati ćemo o tome kako Isusovi učenici love ribu na jezeru. Na njihovo veliko zaprepaštenje, oni vide Isusa kako hoda po vodi prema njima. U početku su prestravljeni i zamijene ga za sablasno priviđenje, sve dok ih Isus ne dovikne: "Ohrabrite se", kaže, "Ja sam." Petar odmah zatraži od Isusa neka mu zapovjedi da mu se pridruži na vodi. Cijela epizoda je već dovoljno čudna, pa zašto Petar ovo traži? Da, hodati po vodi bi bilo zgodno, ali u ovom svijetu je glavni uzrok ovakvog entuzijazma u tome što je u samoj prirodi učenika - učiniti isto ono što radi njegov učitelj. U tome je cijela poanta. Ako je vaš rabin uživao pričati i pritom šetati po jezerima, onda i vi trebate spremno učiniti upravo to.

Ali, vratimo se na Mateja 16, onda kada Isus ukori Petra i naziva ga Sotonom. Ovdje Isus implicira kako je Petar odlučio oponašati potpuno drugačijeg učitelja, naime, glavnu duhovnu silu protivljenja i optužbe. Petar se ponaša kao skandal, pokušavajući Isusa odmaknuti od zacrtane misije. Petar želi djelovati kao posrednik Isusovih želja, ali je njegov posao uskladiti se s Isusovim željama. Upravo u tome dolazimo do srži onoga o čemu se u skandalu zapravo radi. Problem je medijacija.

Obično smo nesvjesni posredovanja, čak i onda kada prožima cijelu našu svijest i oblikuje svaku našu motivaciju i djelovanje. Lako percipiramo stvari, ali ne shvaćamo baš tako lako da nam se ništa ne pojavljuje bez posredovanja. Dajemo epistemološki prioritet vidljivom, iako je nevidljivo ontološki vrhovno. Naša svijest ne shvaća ništa, osim načina anticipacije stečenog, posredno i unaprijed organiziranog, tj. unaprijed artikuliranog mentalnog odnosa, koji je oblikovan u velikoj mjeri putem vanjskih izvora. Antički ljudi su bili mnogo svjesniji ovog odnosa. Davali su različita imena tim vanjskim izvorima, nazivali ih: anđeoskim, demonskim, sotonskim, i slično. Mi, moderni ljudi, puno manje smo svjesni takvih nametljivih vanjskih sila, ali pokušavamo nadoknaditi napuštanje mnogo evokativnijeg i učinkovitijeg antičkog jezika - koristeći moderne pojmove, kojima nedostaje poetski utjecaj. Npr, koristimo riječi poput: Zeitgeist, patrijarhat, 'virus budnog uma', 'mediji', 'ljevičari'....ali, ovi termini su samo neka vrsta napomene, često su bez dovoljne preciznosti i bez upozorenja na to što smo iskopirali svoj stav odnekud drugdje. Odnosno, ovdje je na stvari puno više posredovanja, nego što nam je očito (ili što možemo podnijeti).

Zapravo, mi možemo moderirati takvo posredovanje. Ali, to onda samo znači da svako posredovanje, koje je po samoj svojoj prirodi - posredovanje, time uključuje i samoposredovanje. Također, ne možemo izbjeći činjenicu kako mi (sami po sebi), nismo jedini koji tumačimo fenomene. Kakve sve to ima veze sa skandalom će biti jasno uskoro, ali sada je bitno primjetiti: dok životinja promatra postavljeni mamac u zamci, ona ne samo da ne primjećuje samu zamku, nego niti ne primjećuje onoga tko je tamo postavio mamac i zamku. Ne gleda na lovca. Isus nas upozorava na prisutnost lovca. On ističe, ne samo da Petar nije u pravu, nago i ukazuje na onoga koga Petar oponaša.

Kao što René Girard naglašava: netko drugi je primarni posrednik naših želja. Ljudska autonomija je glupost. Ono što mi želimo jest oblikovano onim što drugi žele. U određenom smislu, naravno, kada Isus govori svojim učenicima o tome što će mu se dogoditi - on nema želju, ipak, patiti i umrijeti od ruku zlonamjernih mučitelja i ubojica. Umjesto toga, želi činiti Očevu volju, a prirodna posljedica te poslušnosti jest upravo da se prema njemu loše postupa od strane zlih ljudi. Iznad svega, Isus svojim učenicima pokazuje želju da se Boga, Božju vladavinu i kraljevanje, očituje na zemlji, kao što je i na nebu. Upravo taj način, odnosno to je želja koju Isus želi da Petar oponaša.

Petrova neposredna reakcija, međutim, jest pogrešno isticanje prioriteta vidljivog nad nevidljivim. Glupo i naivno, on tvrdi kako bi samoposredovanje trebalo biti snažnije i važnije od posredovanja, iako je slabije u skladu sa stvarnošću. To preoblikuje percepciju, kao područje suparništva, implicitno nudeći zapovijed: 'Ne gledaj dalje od neposredno očitog!' Petar vidi samo bol i smrt. Ne primjećuje paradoks koji je Isus izrekao. Kraj puta nije kraj puta, nego je zapravo njegov početak.

"Ako te oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga“, kaže Isus u Mateju 5:29 i 18:9. Značenje ovoga postaje jasnije u svjetlu gore napisanog. To je svakako hiperbolička izjava, koju nikako ne treba shvatiti doslovno. Ali, njena poanta nije samo poduzimanje radikalnih mjera kako bi se izbjegao grijeh, kako što uobičajeni prijevodi obično impliciraju. Radi se o deskandaliziranju percepcije. Tako ja iščitavam dio o kopanju oka. Ako te tvoj način percepcije privlači prema lovcu i njegovoj zamci, onda ti je potreban novi način opažanja. Možda, s jedne strane, moramo uključiti ​​nešto poput potpunog preuređenja naše "skandalizirajuće" pažnje prema svijetu. Međutim, praktičniji način uključuje oponašanje neskandaloznog ponašanja (učitelja).

Kada pogledamo uobičajenu listu skandala, otvorenih ili nekada pomalo i prikrivenih, primjećujemo obrazac. Svi nas trude zadržati unutar područja rivalskog natjecanja. Kada ovo stvarno shvatite, onda više ne treba previše truda kako bi identificirali modele naših rivalskih želja. Samo pomnije proučite čiji je ego napuhan; dok drugi ostaju zgnječeni, ocrnjeni, deligitimizirani i marginalizirani. Zapamtite: skandali uvijek uzimaju više nego što daju. Često skandali idu naprijed prema skrivenom rivalstvu protiv onih koji navodno znaju. Zato je prizivanje na propast svijeta - skandalozno. Ne privlači nas ono što vidimo, barem ne samo to. Puki mehanički uzroci, poput videa, slika i riječi  - ne nude pravo objašnjenje zašto smo zalijepljeni za svoje ekrane. Umjesto toga, pažnja prema tolikoj količini gluposti jest potaknuta implicitnim osjećajem da će, ako neko vrijeme prestanemo skrolati, drugi biti u toku, dok mi (jadni!) ostajemo u neznanju. Važno je posredovanje, a ne poruka.

Deskandaliziranje zahtijeva promatranje potencijalnog i/ili implicitnog rivalstva između nas samih, ali i onih koji posreduju u našim percepcijama u naše ime, što posebno znači uočiti kako bilo kakvo rivalstvo stoji na putu našem kontaktu sa stvarnošću. Suparnik želi postati stvarniji od same stvarnosti. Nasuprot tome, pouzdani modeli nas žele vratiti u dublji osjećaj stvarnosti. Kao protuotrov: potreban je posrednik, koji je ujedno i saveznik; posrednik koji želi da budete slobodni, a ne zarobljeni; koji vam pomaže da prevladate svoje apetite; čija je želja produbljivanje vaše pažnje prema onome što je važno; posrednik čija prisutnost preusmjerava cijeli vaš život prema konačnosti, a ne pukoj neposrednosti.

Vjerojatno je jedna od najproblematičnijih stvari našeg vremena prisutnost tolikog broja posrednika - gdje se svaki bori za našu pažnju, svaki nas odvlači od jedne banalne brige do druge (možda još i gore), pa još jedne, pa još jedne. To jest bit ekonomije pažnje, koja nas manje-više upućuje neka povjerujemo kako sve, na što obraćamo pažnju, uzrokuje da ćemo propustiti ono nešto drugo, na što bi isto trebali obratiti pažnju. U ekonomiji pažnje, sve i svatko može biti suparnik svemu, kao i svima drugima. Nije ni čudno što se množi toliko skandala, neki su suptilni, neki živopisni. Kako možemo privući pažnju ljudi, čija je pažnja već usmjerena na neke druge stvari? Odgovor koji mnogi nude: to treba učiniti apeliranjem na najniže i najosnovnije ljudske impulse. Poznata osoba počini preljub. Glumica se podvrgava operaciji modifikacije tijela i identificira se kao muškarac. Kanyeova najnovija pjesma izaziva pomutnju, i tako dalje.

Ali, tu i leži kvaka, tj. zamka. Promatrajući ovakve skandalozne stvari i kada ih razmotrimo budnom kontemplativnom sviješću, mogli bi se početi osjećati superiornima u odnosu na one koji su poniženi ili sami sebe ponižavaju, ali istovremeno moramo prihvatiti da smo inferiorni u odnosu na nevidljive suparnike-posrednike, koji znaju više od nas o značenju takvih skandala. Osjećamo se superiornima u odnosu na mamac i žrtvene jarce svijeta, dok smo nesvjesni samog lovca čiju želju za našim hvatanjem kopiramo u odnosu na podređene. Skandal je istovremeno primamljiv i odbojan. Svaki skandal je dvostruka veza. Izbjegavanje skandala je moguće samo ako su (na neki čudni i tajanstveni način) sve međusobne prepirke odavno pomirene i oproštene, odnosno, ako smo mi kao suparnik - pomireni i oprošteni. Lakše je ne upasti u zamku kada primijetite lovca koji postavlja zamku; kada vidite njegovu želju da postanete njegov plijen - nije ona želja koju želite oponašati.

Oprost, koji nudi dubok način suočavanja sa cjelokupnom stvarnošću jest, ne samo načini mogućnost odrješenja onima koji su nam nanijeli nepravdu, nego je to, u konačnici, najmoćniji izvor oslobođenja od skandala. Ne iznenađuje me što je Isus, koji je najveći od svih de-skandalizatora, oprost učinio središnjim dijelom svoje filozofije. Oprošteno vam je ukoliko i vi opraštate. Doživljavate slobodu proporcionalno onoj slobodi koju pružite drugima. Ljubite svoje neprijatelje. Molite za one koji vas žele porobiti. Ono što Isus pokazuje nipošto nije jednostavno odbacivanje štete, koje su načinjene zlim namjerama. Oprost nipošto ne podrazumijeva laganje o šteti koju nanosimo jedni drugima i sebi, niti se radi o poricanju onoga što su nam drugi učinili. Naprotiv, to znači priznavanje brutalne istine o našim nedjelima, čak i dok pozivamo mogućnost kako nam je svima potrebno iscjeljenje. Svi moramo biti slobodni od intenzivnog suparništva. Možda to i nije loš način gledanja na skandal: kao poluistine,  koje treba izliječiti postavljanjem u pravi kontekst, gdje često postaju manji ili se ispravljaju. Kada uočite skandal i kada znate što trebate potražiti - zaustavite se na moment i prepoznajte ono što zapravo jest. Uočite i lovca iza zamke, onog koji postavlja mamac. Primijetite kako lovac žudi za tim da vi oponašate njegovu želju za lovom. Zatim se udaljite. Moguće je modelirati svoje želje na takav način, da čak i drugi (čak i oni najgrabežljiviji među nama) - konačno počnu slijediti vaš primjer.

Možda nije loše dodati kako je riječ za oprost u grčkom Novom zavjetu áphesis, što dolazi od glagola aphíēmi: složenice od dva elementa. Apó znači daleko, a híēmi znači poslati ili pustiti. Uzeta u najdoslovnijem obliku: riječ áphesis znači poslati ili pustiti . Nije li to izvanredno? Skandal nas poziva neka zagrizemo mamac, da pružimo ruku i uhvatimo se za nešto, čime smo zarobljeni. Kako vežemo, tako smo vezani. Ali, ovdje otkrivamo kako je suprotnost skandalu - oprost, koji znači odustajanje od kontrole. Kako odriješimo, tako smo odriješeni. Oprost je suprotnost grabežu. To je suprotnost uzimanju za sebe nečega što će nas, na kraju,  opljačkati. U romanu "Hodočasnik", Russella Hobana iz 1983. godine, ranjeni protagonist, nakon što ga je ranila zlonamjerna rulja, ima viziju Isusa, koji mu kaže: "Jedina cjelovitost je u otpuštanju, a ja sam otpust.“

Samo otpuštanjem možemo otkriti posredovanje, koje nadilazi očite suprotnosti, i suparničko zauzimanje strane. Samo otpuštanjem lažnog ja, stvorenog oponašanjem želje lovaca i u suprotnosti s procvatom, pojavljuje se mogućnost otkrivanja pravog ja. Međutim, paradoksi imaju smisla samo ako (na neki čudni način) - sukob suprotnosti, u konačnici, ne označi rivalstvo, nego bude pomirenje. Pomirenje zahtijeva vidjeti dalje od ovog neposrednog i očitog. Čak i ovako što može uzrokovati skandal. "Blago onome tko se ne sablazni na mene“, kaže Isus u Mateju 11:6. Mislim da to kaže zato, jer je ponekad ona najskandaloznija stvar za one koji se beskrajno sablažnjavaju - mogućnost da se skandal učini nemogućim. 

Hvala na čitanju.